Arhiv tekstova

Od prošloga utorka, kada je u Zagrebu svečanim mimohodom obilježena dvadeseta obljetnica Oluje, ne prestaju prijepori oko toga kako tko vidi »pomirenje u regiji«. »Regionalna rasprava« se u početku vodila oko toga treba li i kako Hrvatska obilježiti vojno-redarstvenu akciju Oluja, da bi nakon različitih izjava, antihrvatske kampanje u pojedinim srpskim medijima, paljenja hrvatskih zastava, reagiranja i diplomatskih prosvjeda premijer Srbije Aleksandar Vučić uputio prijedlog svima u regiji da se ustanovi jedan zajednički dan sjećanja na sve žrtve. 

Tijekom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i dvadesete obljetnice Oluje, državni vrh u Hrvatskoj je pokazao kako oko karaktera Oluje nema prijepora, a u svojim govorima su izrazili i žaljenje prema svim nevinim žrtvama »bile one hrvatske ili srpske«, kako je istaknula predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. U Srbiji je ton bio drugačiji. Danom sjećanja i Danom žalosti odana je počast stradalim i prognanim Srbima, dok su srpski mediji bili preplavljeni naslovima u kojima se Oluju naziva etničkim čišćenjem, svečani mimohod paradom srama, Vojislav Šešelj je u Beogradu zapalio dvije hrvatske zastave, a predsjednik Srbije Tomislav Nikolić je, među ostalim, poručio da Hrvatska slavi kao svoju pobjedu »i dan kad su obnovili državu, koja im je ostala od Pavelića i bila priznata jedino od Hitlera«. 

 

Prosvjedi iz Hrvatske

 

Na paljenje zastava i izjavu predsjednika Nikolića oštro je prosvjedovalo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH. Izjave predsjednika Nikolića je ocijenilo »potpuno netočnima te uvredljivima, nedopustivima i neodgovornima« i upućen je zahtjev da Vlada Srbije što prije sankcionira one koji su pred hrvatskim veleposlanstvom u Beogradu palili hrvatske zastave. Pomoćnik ministrice vanjskih poslova Željko Kuprešak, bivši veleposlanik RH u Beogradu, kazao je kako se »još jednom pokazuje da izjave optuženih ratnih zločinaca, osim što u prvom redu štete Srbiji, nanose štetu regionalnoj suradnji, odnosima država u regiji i njihovu europskom putu« i da »govori visokih dužnosnika Republike Srbije kontraproduktivno djeluju na normalizaciju odnosa između zemalja«.

Na poruke iz Srbije reagirala je i predsjednica Hrvatske Grabar-Kitarović, tijekom obilježavanja dvadesete obljetnice Oluje u Kninu, koja je ponovila kako žali »za svakim izgubljenim životom, hrvatskim i srpskim, no naglašavam da je uzrok tome bila Miloševićeva ekspanzionistička, velikosrpska politika«. Predsjednica Hrvatske je podsjetila kako su hrvatski državni vrh i međunarodna zajednica učinili sve kako bi se okupirani hrvatski teritoriji mirno reintegrirali, što su pobunjeni Srbi odbijali, a da su zapovijed o evakuaciji srpskog stanovništva s okupiranog područja potpisali njihovi politički i vojni vođe Martić i Mrkšić. Predsjednica Udruženja Majke enklave Srebrenice i Žepe Munira Subašić poručila je iz Knina: »Da nije bilo oslobođenja Knina u operaciji Oluja možda bi se u BiH, nakon Srebrenice dogodio genocid i u Bihaću.« 

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u srijedu se, s mise u Kninu, zapitao kako je moguće danas optuživati Hrvatsku za protjerivanje, odnosno etničko čišćenje s obzirom da su Hrvati i nesrpsko stanovništvo 1991. godine bili protjerani s okupiranog područja a mnogi i pogubljeni. Rekao je da je Oluja učinkovito zaustavila djelovanje imperijalističkih ratnih ideologija kojima je okvir jugoslavenske države služio za ostvarenje njihovih ciljeva.

Nakon proslave u Kninu, na kojoj su pojedinci iz publike tijekom govora hrvatskog branitelja Đure Glogoškog izvikivali neprihvatljive parole koje predstavljaju govor mržnje, Ministarstvo vanjskih poslova Republike Srbije uputilo je također najoštriji prosvjed. »U prisustvu najviših hrvatskih dužnosnika, u Kninu su uzvikivane parole koje predstavljaju ne samo govor mržnje, nego i poziv na linč i uništenje Srba (‘Ubij ubij Srbina’, ‘Za dom spremni’, ‘Mi Hrvati ne pijemo vina, pijemo krv četnika iz Knina’ i dr.), uz isticanje fašističkih simbola Nezavisne Države Hrvatske«, navodi se u diplomatskoj noti upućenoj MVPE-u. 

 

Vučićev prijedlog

 

U petak je, nakon svega, premijer Vučić ponovno pokrenuo val reagiranja svojom izjavom da će na predstojećoj konferenciji o Zapadnom Balkanu 27. kolovoza u Beču predložiti svim liderima čije su zemlje sudjelovale u sukobima na prostoru bivše Jugoslavije, da na Zapadnom Balkanu pronađu jedan zajednički dan sjećanja na sve žrtve, koje se ne bi razlikovale po nacionalnoj pripadnosti. On je istaknuo kako bi tako svatko mogao pokazati jednako poštovanje prema žrtvama i svi bi znali da su žrtve postojale na svim stranama. Vučić je apelirao na očuvanje regionalne političke stabilnosti i nastavak pomirenja u regiji, kao i iskrenih i suštinskih razgovora o problemima prošlosti, ali i na građane da se okrenu životnim problemima. »Od mržnje i iskopavanja rana iz prošlosti ne možemo i nećemo moći živjeti«, poručio je Vučić.

 

Suočavanje ili relativizacija zločina

 

Prijedlog međutim nije naišao na dobar prijem. Premijer Hrvatske Milanović je već u subotu prijedlog odbacio i rekao: »Uz dužno poštovanje i sućut, niti mi ikome propisujemo blagdane i žalovanja niti će itko to nama.« Prijedlog je odbacio i kosovski šef diplomacije i vicepremijer Hashim Thaçi, a protivi mu se i Udruženje Majke enklava Srebrenica i Žepa navodeći kako se mora znati tko je žrtva, a tko zločinac. 

Vučićeva incijativa je preuranjena i nedorečena, stajalište je člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića. Prema Izetbegoviću, preduvjet za provedbu inicijative poput Vučićeve je normalizacija ukupnih odnosa u regiji, što podrazumijeva i priznavanje nepobitnih i sudski dokazanih činjenica o odgovornosti za počinjene ratne zločine.

»Inicijativa premijera Vučića može dobiti zamah samo ako podrazumijeva istinsko suočavanje s istinom o svim zločinima, prihvaćanje presuda međunarodnih sudova i povijesnih činjenica utvrđenih u tim presudama, kao i nedvojbenu osudu aktivnosti koje vode u nove sukobe na ovim prostorima poput inicijativa za provedbu referenduma o odcjepljenju koje dolaze od vodstva entiteta Republike Srpske«, drži Izetbegović. Lider najveće bošnjačke stranke u BiH ocjenjuje kako bez toga Vučićeva inicijativa može samo pridonijeti relativiziranju razmjera ratnih zločina i umanjivanju odgovornosti onih koji su te zločine počinili.

Hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ BiH Dragan Čović ocijenio je kako u postojećim okolnostima nema izgleda da Vučićev prijedlog dobije potporu u BiH, te da se o njoj može ozbiljnije razgovarati tek nakon tri ili četiri godine.

Dužnosnici iz reda bosanskih Srba Vučićev su prijedlog uglavnom pozdravili uz ocjenu kako je on dobronamjeran, no također su konstatirali kako je u BiH o njoj nemoguće postići suglasnost.

Na koncu Vučić je poručio u utorak u intervjuu za Kurir kako neće odustati od svoje ideje o zajedničkom danu sjećanja na sve žrtve ratova, uvjeren da je pomirenje Srba, Hrvata i Bošnjaka moguće u sljedećih nekoliko godina. »Siguran sam da će to dati rezultat. Zato što je sve drugo što biste izabrali loše i za te zemlje i za cijelu regiju«, ocijenio je Vučić, rekavši kako mu se čini da nekad pojedini političari u regiji, uključujući i Srbiju, od stabla ne vide šumu.

»Moja namjera nije bila reći bilo kome koje će praznike slaviti, svatko ima pravo na svoje praznike. Neki od tih praznika nama nisu po volji, ali nikad im se nismo miješali. Samo sam molio da u 365 dana imamo jedan zajednički dan. Da sve te žrtve na prostoru bivše Jugoslavije imaju jedan zajednički dan«, rekao je Vučić, ocijenivši kako »nije manje vrijedna bilo koja srpska žrtva od bošnjačke ili hrvatske«.

Srbijanski premijer uvjeren je da bi prihvaćanje zajedničkog dana sjećanja na žrtve stvorilo »novo povjerenje među ljudima« i učinilo ekonomiju otvorenijom.