Arhiv tekstova
31.07.2015
Što je danas luksuz?
Kristina Balić, studentica, Šid
Komadić sreće i zadovoljstva
Kako sam studentica moram strogo voditi računa o svojim financijama kako bih uspjela izmiriti sve obveze i priuštiti sebi makar malo razonode. Imam sreću da primam stipendiju, te nastojim ostaviti koji dinar, kako bih uštedjela za neke stvari koje volim. Ovo se vrijeme ne može usporediti s onim kada sam živjela s roditeljima i kada su se oni brinuli o svemu. Ta vremena su nekako bila bolja, sretnija. Nikada nisam imala velike prohtjeve, pa sam uspjevala uz manje novca priuštiti izlaske i ljetovanje, ali i koji komad markirane garderobe. Kada sam otišla u Novi Sad, počela sam sama voditi računa o svemu i da novac, koji dobijem, pravilno raspoređujem. Stanujem s dečkom i skupa izmirujemo obveze. Od roditelja ne zavisimo kao prije i rekla bih da smo se već svikli voditi računa o svemu. Kako bi uspjeli priuštiti sebi neke lijepe stvari, odrekli smo se izlazaka. Oni su za nas dvoje danas luksuz. Rijetko izlazimo u neku diskoteku ili kafić, nego radije se okupljamo kod nas u stanu ili kod prijatelja. To nam je jeftinije ali i zabavnije. Daleko od toga da ne poželimo izaći u grad. Ove godine smo uspjeli otići na ljetovanje, ali smo zato štedjeli cijele godine. Nismo ljetovali u nekom skupom hotelu, nego smo izabrali najjeftiniju varijantu. Bilo nam je važno samo odmoriti se i bili smo sretni i zadovoljni što smo si i to mogli priuštiti. Sve je to skromnije od onoga što je bilo ranije, ali smo se pomirili s tim. Mislim da čovjek treba biti skroman, pomalo štedjeti, koliko se može u ovim teškim vremenima, jer samo tako se može uspjeti zgrabiti komadić sreće i zadovoljstva.
S. D.
Aljoša Mihaljev, glazbenik, Sonta
I život je luksuz
Danas, u vrijeme velike neimaštine, prisutne kod najvećeg dijela nekada dobrostojeće srednje klase, teško je govoriti o luksuzu. Netko sa strane, tko čita naš tisak ili gleda televiziju, steći će dojam da smo država u kojoj teku med i mlijeko. Međutim, upravo ono što je skriveno od očiju javnosti, naša tmurna svakodnevica, realna je slika našeg života. S jedne je strane manji broj bogatih, koji sebi i svojoj djeci mogu priuštiti sve što zamisle, od luksuznih stambenih jedinica, automobila, skupih putovanja, ljetovanja, zimovanja, firmirane garderobe i obuće, skupih izlazaka, do prehrane u kojoj ne smije nedostajati ni ptičjeg mlijeka. Nasuprot njima smo mi obični smrtnici. Supruga mi je uposlena u Somboru, ja sam na tržištu rada. Glazbenik sam, a upravo u mojem poslu izravno se osjeti opća kriza. Sve je manje onih koji će izaći u kavanu na večeru i dobru glazbu. Za običnog čovjeka to je postalo luksuz, jer novcima koje bi na jednom takvom izlasku potrošio, može platiti mjesečnu potrošnju struje. A sjećam se i vremena kad je tamburicom zarađivao moj otac. Rekao bih da su ljudi bili opušteniji no danas, da su puno više davali na život. Djeca su organizirano putovala na ljetovanja, nitko nije niti pomišljao dizati kredite za te namjene. Ukoliko bih danas svojega sina želio odvesti na more, supruga bi morala podići kredit. A kako ga otplatiti? Od čega više zakinuti, kad smo ionako preopterećeni redovitim troškovima života. Žalosno, ali nekada nam je luksuz kupiti djetetu banane ili čokoladu, a već smo i zaboravili kakvoga su okusa šunkarice, kuleni i pršute.
I. A
Maja Buza, profesorica, Zagreb
Prekrasni ljudi
Riječ luksuz dolazi od latinske riječi luxus što znači bujna plodnost. Ovaj pojam danas označava stvari, prije svega materijalne, čija primarna svrha nije zadovoljavanje temeljnih potreba pojedinca. Luksuzne stvari, onima koji ih posjeduju, pružaju dodatnu udobnost i često se vežu uz položaj u društvu. Luksuzne stvari mogu se naslijediti ili steći. U ovom drugom slučaju novac je preko potreban. Teško mogu reći da sam osoba koja posjeduje luksuzne stvari jer mi se kao tridesetgodišnjoj visokoobrazovanoj osobi sve svodi na borbu za opstanak i osiguravanje temeljnih potreba. Smatram da je 21. stoljeće promijenilo značenje ovog pojma, bar meni kojoj je luksuz imati posao i zarađeni novac potrošiti na ono najnužnije. Rijetke su situacije u kojima sebi priuštim neki skuplji predmet koji mi nije preko potreban. Možda mi se čini, ali mislim da je generaciji mojih roditelja bilo lakše jer su svi manje-više sebi uspjeli osigurati radna mjesta (bar tada kada su bili mojih godina), riješiti stambeno pitanje i dozvoliti si odlazak na neko putovanje ili kupnju dodatnog para cipela i majice viška.
S druge strane, iako nemam vlastiti krov nad glavom i svake godine se borim za pronalazak posla, volim razmišljati o sebi kao o vrlo bogatoj osobi koja iza sebe ima ipak nešto životnog iskustva i prekrasne ljude koji su mi kroz život prošli i još uvijek su tu. Moje bogatstvo čine odlasci na kave i druženja s njima. To je luksuz koji sebi priuštim kad god mogu.
Dakle, luksuz je ono što vas čini bogatijima od drugih. Ima li netko luksuzne stvari ovisi o tome što smatra bogatstvom.
I. D.
