Arhiv tekstova

Napuštene i oronule kuće sklone padu i urušavanju, sve su češća slika koja se može vidjeti po gradovima i selima u Srijemu. Neke od njih su se gotovo potpuno urušile, a unutarnjost je obrasla travom i korovom. Nimalo reprezentativna slika. Nevolja je veća kada takve oronule građevine predstavljaju neposrednu opasnost za prolaznike, jer su nerijetko neke od njih zaštićene samo potpornim stupovima ili nečim sličnim. Ima slučajeva da su i pročelja i krovovi zgrada koji su od javnog interesa također u lošem stanju. Osim što predstavljaju potencijalnu opasnost, ovakve građevine su ruglo jednog mjesta. Interesiralo nas je koliko  o tome vode računa nadležne institucije i kakav je postupak predviđen na građevinskim objektima na kojima nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi.

 

Spora procedura

 

U šidskoj se općini nalazi nekoliko desetina objekata koji su u vrlo lošem stanju. Neki od njih su privatno vlasništvo, iako ima i onih zgrada koje su u vlasništvu općine. Što se tiče same procedure, postupak počinje prijavom građevinskom inspektoru privatne osobe, najčešće susjeda, koji zna gdje se nalaze vlasnici ili pak nasljednici tog objekta. Nakon toga građevinski inspektor izlazi na teren kako bi izvršio procjenu je li objekt sklon padu ili rušenju ili je moguća sanacija: »Ukoliko je moguća sanacija objekta, obavještava se odjel za imovinsko pravne poslove i urbanizam u općinskoj upravi, koji donosi rješenje o rušenju ili eventualnoj sanaciji. Sanacija ili rušenje se nalažu vlasniku ukoliko je on poznat ili ima prebivalište ili boravište u Srbiji. Ako su vlasnici u inozemstvu, usložnjava se proces i cijeli postupak teče sporije i teže. U takvim situacijama bi trebalo pronaći rješenje kako takav objekt ne bi ugrozio nekome život. U slučaju gdje su poznati vlasnici ili pak žive u takvom objektu, ne bi trebalo biti problema«, kaže Milan Filipović, općinski javni pravobranitelj Općine Šid.

Ono što upada u oči prolaznika su velebne građevine na kojima su fasade uništene. Za održavanje takvih objekata zadužen je Zavod za zaštitu spomenika kulture. Ukoliko se želi nešto uraditi, a  inicijativa potječe od općine, mora se tražiti suglasnost Zavoda. Ta se suglasnost uglavnom dobije, ali je uvijek problem nedostatak novca: »Prilikom adaptacije takvog objekta mora se voditi računa da se ne naruši vanjski izgled. Ukoliko se radi o stambenom objektu, sve ovisi o vlasniku i imaju li oni dovoljno novca za renoviranje. Jer, kako natjerati ljude da to učine ukoliko nemaju novca?« kaže Filipović. Kako god, nadležne institucije su dužne osigurati oronuli objekt kako bi omogućili sigurnost prolaznika. Nekada se događa, ukoliko se ne može doći do vlasnika, da se na preporuku građevinskog inspektora donese odluka da se o trošku grada poruši kuća, a zatim se sudskim putem od vlasnika potražuje iznos koji se utroši za rušenje. U Srijemu se posebice u šidskoj općini nalazi i nekoliko starih objekata koji su općinska imovina dana na korištenje građanima. U tim starim objektima žive stanari koji nemaju novac za održavanje, niti je netko spreman uložiti novac u nešto što nije njegovo: »Plan je ono što je upisano kao javna svojina, ponuditi na tržište kako bi općina skinula sa sebe teret održavanja takvih objekata. Tako će onaj tko živi u tom objektu, ako ima mogućnosti moći otkupiti ga. Mislim da bismo ovakvim potezom, ponudom tih starih objekata u vlasništvu općine na tržište, riješili dva problema – održavanje tih objekata i uštedjeli u općinskom proračunu i od novca od prodaje takvih objekata kupili bismo kuće za stambeno nezbrinute osobe, socijalno ugrožene, koji nemaju novca sebi osigurati objekt za stanovanje ili ući u zakup neke kuće«, ističe Filipović. 

 

Nesigurna sigurnost

 

Sličan je problem i u Srijemskoj Mitrovici gdje se također sve češće mogu vidjeti stare i oronule kuće. Međutim, pokraj mnogih od njih objekti su osigurani. Pokraj jedne od takvih u Vodnoj ulici stavljene su dvije betonske cijevi, kako bi se barem donekle zaštitili prolaznici. Prema informacijama koje smo dobili, vlasnik ove kuće ne živi u Srbiji nego u inozemstvu i nadležne institucije ne mogu doći do njega. Zbog toga je na preporuku građevinskog inspektora donesena odluka da se o trošku grada poruši kuća nakon čega će se sudskim putem naplatiti troškovi od vlasnika tog objekta. To je jedini način kako bi se ovakav problem riješio. Nažalost, više je onih neograđenih objekata koji svakodnevno prijete urušavanjem. Građanima ne preostaje ništa nego da sami više vode računa o svojoj sigurnosti, a o samom izgledu građevina ipak će se morati pobrinuti nadležne institucije.