Arhiv tekstova

Teška ekonomska situacija, male plaće, sve veći nameti koje građani moraju platiti državi, neisplaćene zarade u pojedinim poduzećima stvaraju nezadovoljstvo koje je kulminiralo kod Mitrovčana proteklog tjedna – radnici Mitrosrema su održali prosvjed ispred svog poduzeća. Na prosvjedu se okupio veliki broj nezadovoljnih radnika, a mehanizacija Mitrosrema – traktori, kamioni i bageri – blokirala je dio  ceste Ulice svetog Dimitrija ispred Gradske kuće. Radnici nisu tražili nikakve posebne uvjete već samo da im se isplati ono što su proteklih mjeseci zaradili. Inače, Mitrosrem je osnovan 1971. godine i u svom sustavu ima 4.000 hektara oranica uz 4.000 hektara u zakupu, potom objekte za tov stoke i silose za skladištenje kukuruza. U njegovom se sastavu nalazi i tvornica Korn-produkt, kao i kapaciteti za preradu mesa. U momentu privatizacije 2006. godine bilo je zaposleno 1.200 radnika, a sada ih je  manje od 500. Najveći problem Mitrosrema je što nemaju riješen status poduzeća. Iako je većinski vlasnik država sa 70 posto kapitala i dalje se kao pravno-formalni vlasnik u Agenciji za privredne registre vodi kompanija DTM rilešens. Trenutačni dug Mitrosrema je oko 12 milijuna, a najveći vjerovnik je Porezna uprava. Radnici plaću nisu dobili od ožujka, a isplaćeno im je tek 60 posto zarade od veljače. Kako ističu nezadovoljni radnici, i ranije su kasnile plaće, ali nikada ovoliko dugo. Troškovi života su veliki, nekima prijeti i isključenje struje i nemoćni su promijeniti svoju situaciju. Željeli su prosvjedom mirnim putom skrenuti pozornost na svoje nezadovoljstvo. Dan nakon štrajka radnici Mitrosrema su se vratili na posao, jer je poslije sastanka u Beogradu postignut dogovor. Dogovoreno je da će Vlada Srbije uplatiti radnicima dio plaće od veljače i ožujka do 17. srpnja, a da će ostalo isplatiti Mitrosrem.  Poslije održanog sastanka i postignutog dogovora s Vladom Srbije gradonačelnik Srijemske Mitrovice Branislav Nedimović je izjavio da Mitrosrem predstavlja iznimno važan gospodarski subjekt u funkcioniranju grada. Zbog toga je bilo neophodno učiniti napor da se ovo poduzeće očuva, jer bi svaki prekid proizvodnje imao katastrofalne posljedice. »Čine se nadljudski napori da se očuva ovo poduzeće«, izjavio je gradonačelnik. Epilog ovog događaja na svu sreću je uspješan. Radnici će prema obećanjima dobiti neisplaćene zarade, no jesu li, postavlja se pitanje, prosvjedi postali jedini način da se ostvare prava, a odnose se samo na osnovno – isplatu onog što je zarađeno.