Arhiv tekstova
18.04.2003
Na četiri kotača s putovnicom
Veliki procenat vozila u SCG uveze se iz zemalja Europske unije. U ekonomskoj situaciji kakva vlada kod nas mnogi su u ovome vidjeli šansu za poboljšanje vlastitog financijskog stanja. Sve što je potrebno za početak jest stanovita količina novca, poznavanje engleskog ili njemačkog jezika, po mogućstvu hrvatska putovnica s kojom se rješavaju svi problemi s prolaskom kroz zemlje članice EU i nekoliko prijatelja koji su spremni za turneju od oko 3.500 km.
Ukoliko ste sve ove preduvjete riješili, potrebno je odlučiti se gdje ćete kupovati vozila. Trenutačno su »najposjećenije« Nizozemska i Njemačka, te Belgija i Italija koje imaju svoje zasluženo mjesto. Njemačka je interesantna zbog dobro organizirane internet ponude, te se već prije polaska mogu obaviti dogovori s prodavačima čija vas vozila interesiraju. U tu svrhu sa svojom ponudom se pokazao kao najbolji site ponude rabljenih vozila. U slučaju Nizozemske veliki dio kupovine vozila odvija se na jednoj od najvećih europskih auto-pijaca, koja se nalazi u Utrechtu, a radi samo utorkom (ostalim danima služi kao stočna pijaca), kada se na ponudi nađe nekoliko tisuća vozila. Nažalost, ovdje ne postoji mogućnost provjere ponude prije dolaska, osim u slučaju poznanstva s nekim od prodavača. Kod izbora države iz koje se kupuje rabljeni auto, bitno je znati da su vozila kupljena u Njemačkoj pretežito u boljem stanju od istih iz Nizozemske, ali su ova druga nešto jeftinija.
COCA - COLA I RED BULL: Kada ste se napokon odlučili za polazak, morate biti svjesni da će vam narednih par dana spavanje predstavljati najveću želju. Vremena za odmor gotovo da i nema, pa se često spava u autu. Kada na povratku poslije par dana lutanja Europom, bez odmora morate voziti 1.600 km, što je samo po sebi već vrlo naporno, želja za spavanjem je jedino što će vam prolaziti mislima. U tim trenutcima koriste se mnoge taktike za ostanak u budnom stanju, od Coca-Cole (zbog kofeina), Red Bull-a, do isturanja glave kroz prozor auta pri 170 km na sat, čime, istina, ruinirate svoju frizuru, ali barem ostajete budni.
Prije polaska obvezno se podijeli novac međusobno, zbog limita od 2.000 eura koje je dozvoljeno iznijeti iz države. Pripreme se jastuci, deke (ćebad), auto-karta i velika količina hrane i pića. Također, morate obratiti pozornost na vrijeme polaska. Ukoliko ste se odlučili za Nizozemsku, računajte da se pijaca otvara u 6 izjutra, a do tamo imate oko 1.600 km, i da se sva kvalitetna vozila prodaju u narednih sat vremena. U Njemačkoj to već ovisi od mjesta kupovine auta, dogovora sa prodavačem i radnog vremena ureda za registraciju vozila koje nije svugdje isto i nije svaki dan isto. Također, u Austriji, Nizozemskoj i Mađarskoj ograničenje brzine je 130 km/s, dok u Njemačkoj ono ne postoji.
Prvi dio puta uvijek budi lažnu nadu da će sve biti lako i jednostavno. Pošto je još uvijek cijelo društvo u istom vozilu, može se razgovarati ili odmarati, dok samo jedan, onaj s najmanje sreće, vozi. No, slika se mijenja kada dođe red da vi preuzmete mjesto za volanom, pogotovu, ako je to u ranim jutarnjim satima. To je prvi trenutak kada pomislite da niste baš sigurni da ste uradili pravu stvar ovim putovanjem.
Ukoliko ste se odlučili za varijantu Utrecht, onda po dolasku odlazite na pijacu i pokušavate biti prvi koji će ući unutra. Najbolja pozicija je na ulaznim vratima za prodavače, gdje odmah u prolazu vidite vozila i pokušavate obaviti preliminarne dogovore. Brzina je esencijalna, pošto je broj kupaca uvijek poprilično velik. Prije svake kupovine obvezno provjerite ispravnost vozila, kako najbolje znate, te, naravno, valjanost dokumentacije (ovo, naravno, morate učiniti i u Njemačkoj). Kada vozilo provjerite i odlučite se za kupovinu, isplaćujete prodavača, uzimate registarske pločice i odlazite u ured, gdje se svi birokratski problemi rješavaju. Ured se otvara u 8 sati, kada dobijate karticu s brojem, a vrijeme čekanja provodite u kantini koja vam u tim trenucima izgleda kao najbolji restoran u Parizu. Ukoliko ne govorite nizozemski ne morate se plašiti, pošto je većina šalterskih radnika ili radnica podrijetlom iz istočne Europe i sporazumijevanje neće biti problem. Sređivanje potrebnih dokumenata stoji oko 100 eura i traje u zavisnosti od gužve (od pola do nekoliko sati), ali se sve obavlja u istoj zgradi. Sa gotovim dokumentima odlazite kod prodavača, dajete mu potvrdu o prepisu vozila i napuštate pijacu sretni ili manje sretni u zavisnosti od kvalitete vozila koje ste kupili. Benzinska crpka je odmah pored pijace i preporučamo da je posjetite zbog zanimljivog običaja trgovaca da auto prodaju s količinom goriva dovoljnom za par desetaka kilometara.
BEZ MUVANJA: Ukoliko ste, pak, otišli u Njemačku situacija je kompliciranija. Ovdje je znanje njemačkog jezika jako poželjno ukoliko auto s kojim ste došli nema navigaciju. Kako je to zasad rijetkost, morat ćete se osloniti na auto-kartu za pronalazak mjesta, a kasnije na pomoć prolaznika u pronalaženju ulice traženog prodavača. Kod kupovine u Njemačkoj najveći problem je što auto koji kupujete, vjerojatno, nije lociran kod ureda za registriranje, a kod registriranja auto mora biti dotjeran na pregled. Samo po sebi to ne predstavlja problem, osim u slučaju kada auto prije toga nije odjavljen. Ukoliko je odjavljen, vi ga ne možete voziti, što možete riješiti prikolicom, »štanglom« ili poznanstvom sa nekim privatnim prodavačem koji vam može uzajmiti svoje službene pločice (što je kažnjivo i povlači sa sobom momentalno njihovo oduzimanje uz prateću novčanu »pomoć« državi). Dakle, vozilo ste dotjerali, sada samo ostaje da riješite potrebne papire, što se opet razlikuje od mjesta do mjesta. Negdje vam traže sve moguće papire - od tehničkog pregleda, do pregleda izdušnih plinova, dok na drugom mjestu prolazite samo sa »brifom«. Interesantno je da se i cijene poprilično razlikuju od mjesta do mjesta i variraju od 110 do 170 eura. Razlika u cijeni se javlja kod kupovine zelenog kartona i registarskih pločica. U Njemačkoj je još neophodno da kupoprodajni ugovor odnesete kod odvjetnika na ovjeru potpisa.
U svakom slučaju, kada ste napokon u posjedu vozila, kojih se stanovnici Europske unije žele otarasiti, na red dolazi najteži dio posla. Povratak doma! Za preporučiti je da se sljedeća noć provede u nekom jeftinijem hotelu (od 17 eura pa nadalje bez doručka, naravno) ne bi li se uhvatilo nešto sna prije naporne vožnje. Najbolje vrijeme za polazak je rano izjutra, da bi se izbjegle gužve na njemačkim auto-putovima koje su svakodnevne.
Sada ostaje još »samo« vožnja od 10 do 20 časova i kao začin, na koncu, rješavanje carinske dokumentacije na granici, za što je potrebna doza strpljivosti i smirenosti, koju obično nemamo, nakon ove avanture.
Kada je i posljednja prepreka svladana, ostaje vam da odete doma, jedete, okupate se i legnete spavati, ostavljajući vašeg novog »miljenika« u garaži ili na nekom sigurnom parkiralištu. Da ga ne bi netko »posvojio« s mnogo manje truda!
