Arhiv tekstova

Već osam godina, kao svojevrsna uvertira završne manifestacije proslave završetka žetelačkih radova Dužijance, nekoliko tjedana prije održava se Dužijanca za djecu u kojoj se, poput velikih, javnosti predstavljaju mali bandaš i bandašica. Ovoga puta, u subotu na glavnom gradskom trgu u Subotici i u nedjelju na procesiji nakon mise u katedrali sv. Terezije Avilske, tu čast su imali Teo Margetić i Kristina Kujundžić. Lijepi povod za razgovor s Ivanom Piukovićem, glavnim organizatorom Duži-jance za djecu.

Kako ste zadovoljni ovogodišnjom Dužijancom za djecu?

Izuzetno sam zadovoljan. Bilo je jako lijepo i dobro posjećeno, jer u dvodnevnom programu se zbilja mnogo ljudi moglo i praktično uvjeriti u svrsishodnost ove prateće manifestacije u sklopu programa ovogodišnje Dužijance.

Koliko je bilo sudionika na svečanoj pozornici u subotu navečer?

Bilo je više od 300 sudionika, a svoj nastup u za ovu priliku posebno odabranim koreografijama imali su mali članovi nekoliko KUD-ova s ovih naših prostora i gosti iz Čikerije (Mađarska).

Što sve podrazumijeva priprema za ovu malu Dužijancu?

Što se mene osobno tiče nema neke velike razlike u pripremi za veliku ili ovu tzv. malu Dužijancu koja je namijenjena našim najmlađima. Jedina značajna razlika je u okolnosti kako za malu Dužijancu priprema nije toliko velikog obujma i ona nekako ide paralelno uz već započete pripreme za Dužijancu.

Kada se znaju mališani koji su izabrani za bandaša i bandašicu?

Za njihov izbor nadležan je vlč. Stjepan Beretić, a njihova imena su poznata negdje pred Tijelovo. To je dovoljno vremena da se počnu polagano pripremati za njihovu svečanu zadaću.

Što djeci znači ovaj počasni izbor?

Mislim kako je to za djecu velika stvar. Eto kako mi doma imamo veliki izbor tradicionalne muške odjeće (nošnje) za ovu priliku, kada je mali bandaš Teo došao sa svojim ocem vidjeti i probati nešto od svečane oprave, točno se moglo na njegovom licu primijetiti ushićenje i radost što je upravo on ovogodišnji mali bandaš. A znam kako su za malu bandašicu specijalno šivana dva ruva, jedno za subotnju večer, a drugo za nedjeljnu procesiju u crkvi. Odrasli možda mogu odglumiti određenu situaciju, ali djeca su iskrena i ne mogu skriti svoje emocije.

Procesija oko crkve je svojevrsna novina koja je započeta prošle godine. Što se sve događa u nedjeljnom programu proslave Dužijance za djecu?

Misa je svečana, isto kao i na velikoj Dužijanci, prikazni darovi, blagoslov i podjela žita, i onda slijedi procesija oko katedrale, što je jedan izuzetan svečani trenutak koji svakom sudioniku ostaje zauvijek u lijepom sjećanju.

Konačno, proslava Duži-jance je i potekla iz Crkve i u našem narodu je ona neraskidivo vezana s proslavom završetka žetelačkih radova. Kako vi doživljavate povezanost Crkve i Dužijance?

Biskup Blaško Rajić je to svojevremeno lijepo pokrenuo i ta veza je ostala neraskidiva, jer da nema Crkve ne bi bilo niti Dužijance. U pitanju je najljepša moguća zahvala Bogu za žito, za rod, za sve.  Kako mala, tako i velika Dužijanca.

Vaša zaduženja u organizaciji male Dužijance su uspješno obavljenim poslom sada završena, a slijedi nastavak priprema za veliku Dužijancu. Što je vaša zadaća u organiziranju programa završne svečanosti? 

Uključen sam najviše u poslovima oko organiziranja svečane povorke, prije svega kao pomoć mom ocu u pletenju i pripremi ukrašavanja karuca i kočija koje sudjeluju u njoj, a sudjelujem i u organizaciji natjecanja risara, priskakanja vatre i još nekih dijelova organizacije pratećih  programskih cjelina.

Na koncu, što za vas znači Dužijanca?

Znači mi jako mnogo, jer sam u nju uključen doslovno od malih nogu, pa sve do danas. Volim kazati kako je Dužijanca za mene jedna vrlo važna stvar u životu, ona je u mojim genima i srcu i ona je jednostavno urođena našem narodu. Zbilja sam ponosan na ovu lijepu manifestaciju tradicionalne zahvale Bogu za ubranu ljetinu i rod od kojeg ćemo imati kruha u sljedećoj godini. Dužijanca je dio našeg naroda i s njom mi dokazujemo tko smo i što smo. Tako sam odgojen, a u svojoj obitelj to s ponosom nastavljam njegovati na slavu Božju.