Arhiv tekstova
10.07.2015
25 godina DSHV-a. Kuda dalje?
Snežana Periškić, članica Predsjedništva DSHV-a, Monoštor
Ne plašimo se izbora
Podsjetila bih ovdje da je ubrzo poslije osnutka stranke u Subotici 1990. godine osnovana i Podružnica DSHV-a u Somboru, a već godinu dana kasnije dobili smo i prvog vijećnika u Skupštini općine Sombor.
Hrvatska zajednica je druga po brojnosti manjinska zajednica u Gradu Somboru, ali aktualnoj vlasti (u teškoj borbi za »prekomponiranje») nije bilo niti na kraj pameti da započne ili vodi bilo kakve razgovore s Hrvatima, a napose s DSHV-om. To naravno nimalo ne smeta lokalnoj političkoj eliti da često posjećuje lokalne samouprave i državne institucije u Republici Hrvatskoj ističući u takvim prigodama kako se brižno odnose prema Hrvatima u Somboru.
Redovito sudjelujemo na izborima za savjete MZ, mada moram primijetiti manjak elana kada treba staviti svoje ime na listu. Obnašam treći četverogodišnji mandat članice Savjeta MZ Monoštor, od toga u dva mandata dopredsjednica ili zamjenica predsjednika Savjeta. Namjeravam se s nekolicinom odabranih aktivnih članova i na sljedećim izborima za Savjet u ožujku 2016. kandidirati, jer smatram da samo osobnim primjerom, volonterskim radom i brigom za građane (onoliko koliko nam država to dozvoli), pokazujemo svoju građansku i političku hrabrost.
Što se tiče perioda koji dolazi ne plašimo se lokalnih izbora u Somboru. A hoćemo li ući u njih u koaliciji s nekim strankama sličnih programskih načela ili samostalno, odlučit će vodstvo stranke i nadležna tijela DSHV-a.
Z.V.
Željko Pakledinac, predsjednik MO DSHV-a Vajska
Siguran opstanak
Desetog srpnja obilježit će se 25 godina od osnutka DSHV-a, stranke koja je nastala za vrijeme raspada bivše SFRJ, kada počinju suludi ratovi koji za sobom nose smrt, protjerivanje i patnju hrvatskog naroda. Mnoge obitelji su nestale i razorene, mnogi su trajno napustili svoje mjesto življenja, ali u teškim uvjetima DSHV je ostao uz svoj narod i nije gubio vjeru u bolje sutra. DSHV je iz dana u dan jačao, rastao, nicale su nove mjesne organizacije, što je bio dokaz da nas ima i da će nas biti. Stranka je nakon petolistopadskih promjena dala značajan prinos u stvaranju demokratskog društva. Postaje jedina parlamentarna stranka u Hrvata, počinje obnašati najvažnije funkcije u dijelu vlasti, počev od lokalne do republičke razine. Ima svog zastupnika u republičkom i pokrajinskom parlamentu, kao i u mnogim lokalnim sredinama. U periodu pred nama radit će se na povećanju broja članstva, nastaviti s pridobijanjem mladih, obrazovanih ljudi unutar naše zajednice koji žele dati svoj doprinos. DSHV je jedna od rijetkih stranaka koja ima svoju mladež, koja je postala prepoznatljiva i izvan granica Srbije. Ne treba zaboraviti žene koje čine značajan broj u članstvu. Daljnji rad na osnivanju mjesnih organizacija u svim onim mjestima i općinama gdje ima pripadnika hrvatske zajednice treba biti jedan od prioriteta.
DSHV mora i dalje opstati, jer je to ono što mi pripadnici hrvatske zajednice imamo, jer nijedna druga stranka ne može shvatiti i razumjeti naše probleme bolje od nas samih.
Z. P.
Renata Kuruc, tajnica MZ Sonta
Prema boljitku malim, sigurnim koracima
S ponosom možemo konstatirati da smo uradili puno, ali se i pitati je li to dovoljno za opstojnost Hrvata u Vojvodini, u Srbiji. Kako zaustaviti odlazak mladih? Naši napori na upisu što većeg broja Hrvata u poseban birački popis često su kontraproduktivni, jer mnogi od upisanih, čim dobiju državljanstvo Hrvatske, odu zauvijek. Stoga bi trebalo više raditi na gospodarskom razvoju sredina u kojima žive Hrvati, u cilju njihovog ekonomskog osnaživanja i ostanka na ovim prostorima. U današnjim uvjetima tržišne ekonomije nije dovoljno samo razvijati kulturu, običaje i jezik. Moramo se posvetiti jačanju poduzetništva, koristeći primjere i pomoć naše matične države i dostupnih EU fondova. Nedostatak participiranja u vlasti možemo nadomjestiti izravnim utjecajima matične države na oporavak gospodarstvenih kapaciteta u naseljima s većim postotkom Hrvata, bilo putem otvaranja poslovnih jedinica uspješnih poduzeća iz Hrvatske u većim sredinama u Vojvodini, bilo angažiranjem kooperanata u ruralnim područjima, pod uvjetom da u većem broju budu angažirani naši ljudi. Potrebno je ustrojiti i pravila po kojima bi se stipendisti naše nacionalne zajednice iz Vojvodine nakon završenih studija na hrvatskim sveučilištima morali vratiti u domicilnu državu. Boljitak ćemo osjetiti koračamo li malim, ali sigurnim koracima, sukladno interesima svih pripadnika naše zajednice. Vertikala nam mora imati polazišta od mjesnih zajednica, koje najbolje znaju što im je neophodno za život i rad.
I. A.
