Arhiv tekstova

Na prigodnoj duhovnoj večeri priređenoj u subotu, 27. lipnja, slikom, riječju, pjesmom i igrokazom župljani su predstavili četvrt stoljeća rada svog svećenika. Josip Pekanović je za svećenika zaređen 1977. godine, a prva služba bila mu je u Bajmaku. U rodni Sombor vraća se 1986. godine u župu Svetog križa, a 1990. godine preuzima župu Presvetog trojstva. Uz službu župnika, obavlja i službu dekana somborskog Dekanata, profesora katehetike na Teološko-katehetskom institutu u Subotici, te profesora vjeronauka u Somboru. 

Somborski kroničar Milan Vojnović podsjetio se tih 90-tih godina kada je Sombor na pravi način pokazao kako treba izgledati suživot svih njegovih građana. »U Somboru su se tih godina održavale duhovne večeri, a jedan od onih  koji su odmah prihvatili ideju održavanja duhovnih večeri u slavu mira, jedinstva u razumijevanja bio je župnik Pekanović. Somborci su tih godina branili svoj grad i njegovu povijest koju su stvarale generacije.«, kazao je Vojnović.

Kako je proteklo 25 godina župnikove skrbi za svoju župu prikazali su mlađi vjernici. Bila je to prigoda za podsjećanje na Smotru dječjih župskih zborova Subotičke biskupije Zlatna harfa, kojoj se odmah priključila i somborska župa, na brojne susrete somborske mladeži na hodočašćima i susretima mladih s vjernicima iz drugih sredina... No, župnika je u ovih 25 godina čekalo i mnogo posla na obnovi objekata župe. Prva je, 2005. godine obnovljena kapela Svetog Ivana Nepomuka, spomenik nulte kategorije. Godinu dana kasnije uz potporu grada Sombora obnovljen je krov crkve Presvetog trojstva, uz pomoć vjernika iz Nenadića i Gradine uređeno je dvorište župne kuće, obnovljena je kapela u Čičovima, kapela na Velikom katoličkom groblju, obnovljena je crkva Svetog trojstva... Prije pet godina crkvi je vraćeno prizemlje župne kuće je oduzeto poslije Drugog svjetskog rata. Ali to je samo dio onoga što je za proteklih 25 godina za župnu zajednicu uradio vlč. Josip Pekanović. 

»Srce mije puno zahvalnosti da sam za ovo vrijeme zajedno s drugima mogao nešto uraditi. Izdvojio bih ovdje dvije stvari. Jedna je briga o duhovnom životu zajednice, mislim da je to najvažnije i to mi je uvijek bila prvotna misao i prvotna obveza. Ono što sam osim toga pokušao još ostvariti, u suradnji s drugim ljudima, je obnova objekata koji su bili zapušteni«, kazao je vlč. Pekanović.

Obilježavanje obljetnice nastavljeno je u nedjelju, 28. lipnja, misom zahvalnicom koji je osim vlč. Pekanovića služilo još nekoliko svećenika.