Arhiv tekstova

Svečanom misnom slavlju nazočili su vjernici iz Sombora, Subotice, Monoštora, Berega, Lemeša, Selenče i drugih mjesta. Propovijedao je otac Jakov Mamić, generalni vikar Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj. On je za oca Gerarda Tomu Stantića rekao kako je bio čovjek koji je živio u XX. stoljeću, ali nam je uputio poruku za XXI. stoljeće. »Njegov govor je pun svjetla, jer je u dodiru sa samim svjetlom, pun oprosta, milosrđa i ljudske topline. Otkrit ćemo da su drugi ljudi za oca Gerarda bili sve i on je sebe razumio kao ponudu ljudima«, kazao je otac Mamić. On je podsjetio na tri načela oca Gerarda, a to su unutranja sloboda, vjerovanje u blaženstvo i otvorenost životu.

Središnje slavlje Gerardova završeno je molitvom na njegovu grobu, koju je predvodio biskup Penzeš uz dvadesetak svećenika. Ovogodišnja proslava Gerardova počela je 17. lipnja, a središnja proslava na mađarskom jeziku bila je 23. lipnja, a dan kasnije na hrvtaskom.

 

Otac hrvatskog karmela

  

Otac Gerard Tomo Stantić je svećenik u karmelićnskoj crkvi u Somboru bio 53 godine. »Bio je svećenik, propovjednik, izvanredni ispovjednik i skrbnik za bolesnike u gradu i po salašima. Toliko je bio voljen da je na njegovu sprovodu bilo 10.000 ljudi. Želimo svake godine poticati vjernike na njegovu uspomenu. Važno je reći da je taj čovjek ekumenski čovjek i služio je svakom čovjeku, jer za njega je svaki čovjek bio stvorenje Božje za kojeg on živi«, kaže otac Mato Miloš, vicepostulator kauze oca Gerarda Tome Stantića. Otac Gerard rođen je 1876. godine na đurđinskim salašima, a preminuo je 1956. godine u Somboru. U Sombor je došao kao mladi karmelićanin 1904. godine, gdje je bio jedan od utemeljitelja karmelskog reda. Otac Gerard zaslužan je i za širenje karmelskog reda na tlo Hrvatske. Prvi razgovori počeli su uoči Drugoga svjetskog rata s kardinalom Alojzijem Stepincem, a želja oca Gerarda ostvarila se 1959. godine.  

 

Kauza za proglašenje svetim

 

Otac Gerard Tomo Stantić jedini je kandidat za sveca iz Bačke. Kauza za njegovo proglašenje svetim započela je 1985. godine službeno u Subotičkoj biskupiji. »Završena je 2004. godine, kada smo sve proslijedili u Rim da na kongregaciji za svete ispituju je li njegova svetost i krepost autentična da bi on mogao biti podignut na oltar. Svjedočanstva ljudi koji su ga se sjećali sakupljali smo od 1985. godine. Sve smo zabilježili, a bilo je osamdeset živućih svjedoka, i to smo sve, zajedno s dvadesetak tomova njegovih spisa, poslali u Rim da bi oni vidjeli jesu li ta svjedočanstva autentična ili nisu. Sada je zadaća da teolozi, peritusi duhovnosti, morala, vjere ispitaju to što je on pisao, govorio, što su drugi o njemu svjedočili. Dok oni u Rimu rade, mi molimo Boga po zagovoru sluge Božjeg oca Gerarda da nam usliši molitve ili da učini kakvo čudo. Na primjer, netko je bolestan i liječnici su rekli da medicina za njega više nema lijeka. Onda obitelj kaže – ako ovozemaljski liječnici nemaju moći, ima Bog. Ocu Gerardu moli se po devet dana, jedanput, dva puta, tri puta, koliko treba, dok ga ne zazovemo. Dogodilo se ovdje nekoliko takvih slučajeva koji bi bili čudo, ali nisu čudo. Za čudo se traži izvanredna stvar. Prvo otpisani, drugo, ljudi su molili i dogodilo se čudo da je taj otpisani zaživio, i treće, da se nije više razbolio nego ostao živ. Zato mi zovemo liječnike neka oni kažu prema nalazima liječničkim svoje mišljenje i to šaljemo u Rim i onda tamo liječnici gledaju je ili nije čudo. Nikada Crkva neće nikoga proglasiti blaženim i svetim ukoliko Bog s neba ne da znak da je on Božji ugodnik i da on ima moć zagovora, pa i takvoga čuda«, kaže otac Miloš.