Arhiv tekstova

»Vrijeme masovne publike je prošlo. Današnja medijska publika je fragmentirana i često nema dodira jedna s drugom. Fragmentacija se ne događa duž nacionalnih, etničkih ili kulturoloških linija podjela, koje su postale dijelom povijesti, već su stvari koje determiniraju nove podjele, prije svega interesi publike, različiti ukusi kada je u pitanju program, pa i različite taktike medijske industrije koja personaliziranom ponudom privlači svakog od nas da gledamo baš određeni program«, istaknuo je na početku koferencije profesor Paolo Mancini sa Sveučilišta u Peruggia, poznat po svojem utjecajnom djelu Comparing Media System (Usporedba medijskih sustava, suurednik s Danielom Hallinonom, 2004.) s kojim je postavio nove standarde u analizi i usporedbi medijskih sustava. 

 

Javni servisi održavaju javnu sferu

 

Osma međunarodna CEECOM konferencija (Centralno i Istočno europska konferencija o medijima i komunikaciji) održana je na temu digitalnih medijskih izazova u Zagrebu od 12. do 14. lipnja, u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu. Sudionik ove konferencije bio je i Davor Marko, doktorski kandidat na Sveučilištu u Beogradu, koji se u svom izlaganju bavio budućnošću javnih servisa u promijenjenom tehnološkom i digitalnom okruženju. 

»Vidimo i sami kako u praksi javni servisi imaju brojne probleme. Od financiranja, do borbe za statusnu neovisnost i konstantnu borbu za uređivačku autonomiju. U Hrvatskoj pomalo, u Srbiji, Bosni i Hercegovini i drugim zemljama regije gotovo nikako se ne razgovara o izazovima digitalizacije i načinima na koje će javni servisi koristiti nove tehnološke mogućnosti i konvergentno djelovati. Koja je uopće funkcija javnih servisa danas? Zašto ih mi kao građani financiramo, bilo proračunski kako je trenutačno situacija u Srbiji ili putem pristojbe kao u Hrvatskoj? Koju dodanu vrijednost javni servisi nude i kako zagovaraju javni interes? U razgovoru s profesorom Mancinijem složili smo se kako su javni servisi, u moru komercijalnih emitera i sve više kanala i programa koji nude jeftinu i bezbrižnu zabavu, jedini način da se održi nešto što bi bila javna sfera, prostor u kojem bi mogli sudjelovati svi, komunicirati svoje identitete, potrebe, sučeljavati svoje stavove i mišljenja s drugima. No, problem je kako to osigurati u današnjoj situaciji«, rekao je Marko. 

On je posljednjeg dana konferencije izložio i svoj rad koji je problematizirao politiku pluralnosti kao jedno od središnjih obilježja i karakteristika javnih servisa. 

»Javni servisi moraju biti univerzalni, moraju jednako biti otvoreni za sve, i nuditi sadržaje za svakoga. Da bi to ostavarili moraju biti pluralni. Kod nas se ta pluralnost ogleda kroz tri dimenzije – pluralnost vlasništva, pluralnost odnosno raznolikost izvora informacija, i raznolikost sadržaja u smislu žanrova, tema i programa namijenjenih specifičnim skupinama poput djece, osoba s posebnim potrebama, marginaliziranim skupinama, manjinama kako nacionalnim, tako i religijskim, seksualnim«, kaže Marko, te nastavlja kako ono što medijska zakonodavstva ne poznaju jest četvrti element pluralnosti koji se naziva »medijskom izloženošću« i ulogom medijske publike u tome. »Nije dovoljno, dakle, samo proizvoditi pluralni i kvalitetni program, vi morate publici ukazati na to da on postoji. Dakle na javnom je servisu izgraditi mehanizme aktivnog pristupa publici, s njom održavati komunikaciju i animirati je. Koliko kvalitetnog programa ostane nekonzumirano zbog činjenice da ljudi ne znaju da takav program postoji.« 

 

Medijske slobode: slučaj Ukrajine i Francuske

 

Znanstvena konferencija okupila je više od 100 sudionika i sudionica iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, regije, Europe i SAD-a, koji su u 33 različite sesije razgovarali o promjenama novinarske paradigme u digitalno doba, novim potrebama u obrazovanju novinara, promjenama u političkoj komunikaciji povezanim s digitalnim medijima i društvenim mrežama, medijatizaciji, medijskoj publici, digitalnoj kulturi, participaciji i identitetu, medijskoj politici, te medijskoj pismenosti.

Poseban panel, drugog dana konferencije, bio je posvećen medijskim slobodama, na kojem su govorili Dunja Mijatović, predstavnica za slobodu medija OESS-a, i profesor Gvozden Flego, potpredsjednik Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i autor nedavno prihvaćene rezolucije i izvještaja PACE o Sigurnosti novinara i slobodi medija u Europi.

»Dvije su zemlje o kojima se danas najviše razgovara kada su u pitanju medijske slobode. Prva je Ukrajina, što zbog ratnih dešavanja, što zbog snažne propagande koja je na djelu u ovomj zemlji. Druga zemlja je Francuska, najviše zbog tragedije koja se desila kada je ubijena većina članova redakcije Charlie Hebdo. Kada je Ukrajina u pitanju, preko 300 novinara je ozlijeđeno i napadnuto tijekom vršenja njihova posla, desetine je ubijeno, nestalo. Ne postoje procesi da se ovi slučajevi riješe. Problem sigurnosti je vrlo izražen«, rekla je Dunja Mijatović, koja je mnogo aktivnija od svojih prethodnika, a to pokazuje i statistika – samo u 2014. godini intervenirala je 289 puta u 44 zemlje, a slučajevi su bili različiti – od nasilja nad novinarima, do različitih prepreka za obavljanje novinarskog posla. 

Profesor Flego je naveo neke od tema  koje su  regulatorna dokumenta Vijeća Europe obuhvatila, između ostalog pravo na pristup internetu, televizija bez granica, pristup informacijama, stanje medijskih sloboda u Europi, internet i online mediji, zaštita djece na internetu, zaštita novinarskih izvora, javni servisi i njihovo financiranje, profesionalno obrazovanje novinara, sigurnost novinara u konfliktnim zonama. Od nedavno je Vijeće Europe uspostavilo praksu regularnog izvještavanja o stanju medijskih sloboda. Posljednji izvještaj pokazuje kako je situacija u Ukrajini vrlo ozbiljna, kako Rusija i Bjelorusija, svaka na svoj način, krše prava novinara, a da je vrlo često na dnevnom redu i Turska.