Arhiv tekstova

Sestre Šimić, Vanja (1991.) i Tamara (1993.), igraju u prvom, odnosno drugom sastavu subotičkog odbojkaškog kluba Spartak i već sada se može kazati kako predstavljaju budućnost ovoga sporta u jednom od trofejnijih sportskih kolektiva u gradu. Unatoč činjenici da je poslije dugogodišnjeg prvoligaškog staža njihov klub prošle sezone nenadano ispao u niži rang, već ove sezone Tamara i kolegice na parketu će pokušati izboriti ekspresni povratak u društvo najboljih, dok mlađa Vanja igrama u drugom sastavu nastoji stjecati potrebno igračko iskustvo za budući prelazak u seniorsku ekipu.

4Tko je glavni »krivac« što subotička odbojka u budućnosti može najozbiljnije računati na dvije sestre Šimić?

Vanja: Odbojkom sam se počela baviti u jedanaestoj godini, ponajviše zbog svoga oca koji je bio aktivni odbojkaš i prvotimac Spartaka, pa bi se moglo reći kako je upravo on glavni »krivac«.

Tamara: Ja sam počela igrati s deset godina, u mom slučaju je sestrin izbor sporta u mnogome utjecao i na moju odluku.

4Na kojim pozicijama igrate i kada ste debitirale za prvi, odnosno drugi sastav u kojima trenutačno nastupate?

Vanja: Za prvi sastav Spartaka sam prvi puta zaigrala prošle godine, u svojoj 15-toj godini, u susretu protiv Crvene zvezde na gostovanju u Beogradu, igrajući na mjestu tehničara – dizača i organizatora igre. Za izbor ove opozicije ponajviše je utjecao osjećaj u prstima i sklonost prema dizanju lopti suigračicama na smeč.

Tamara: Igram na poziciji tzv. libera, igračice koja je prije svega zadužena za prijam servisa i obrambene zadaće tijekom igre, a za drugi sastav u kojemu trenutačno igram prvi put sam nastupila također prošle godine, protiv ekipe VST iz Novoga Sada.

4Tko su bili vaši prvi treneri od kojih ste učili tajne odbojkaške igre?

Vanja: Prvi trener mi je bio nekadašnji igrač Spartaka Zoran Olajić, koji je vodio školu odbojke u mojoj nekadašnjoj školi »Miroslav Antić« na Paliću, a potom sam trenirala pod nadzorom Nikole Santrača i Zorana Molnara.

Tamara: I ja sam isprva trenirala kod Olajića, a potom sam bila kod Andreje Milodanović i danas kod Zorana Molnara.

4Kvalitetan i dobar stručni rad donio je i igračke rezultate, jer ste unatoč mladim godinama već u prvoj, odnosno drugoj ekipi. Koliko puta tjedno trenirate?

Vanja: Prva ekipa trenira svakoga dana navečer, a svakog drugog dana i prije podne, pa se često događa da između treninga i škole ostane minimalno slobodnoga vremena, pogotovo danima kada je »dupli trening«.

Tamara: Druga ekipa trenira svakoga dana, ali isključivo navečer.

4U koje škole idete i uspijevate li uskladiti školske i sportske obveze?

Vanja: Pohađam drugi razred Gimnazije prirodnog smjera i zasada uspijevam stići sve.

Tamara: Učenica sam osmoga razreda OŠ »Miroslav Antić« s Palića i nemam problema na relaciji sport – škola.

4S ovakvim dnevnim obvezama zbilja imate malo slobodnoga vremena za sebe, no ipak, što volite raditi u tim rijetkim trenucima?

Vanja: Volim izaći u grad skupa s drugaricama ili malo chatati na računaru.

Tamara: Još uvijek ne izlazim u grad, a u slobodno vrijeme volim se vidjeti s drugaricama ili pročitati neku knjigu.

4Kakvi su vaši odbojkaški planovi i da li biste voljele jednog dana zaigrati i profesionalnu odbojku?

Vanja: Prvo bih željela izboriti povratak u elitni razred skupa s mojim kolegicama iz ekipe, napredovati igrački i jednoga dana biti profesionalna igračica u Italiji.

Tamara: Nastojat ću igrama u drugoj ekipi stjecati potrebno igračko iskustvo i dalje vrijedno trenirati. Isto kao i moja sestra željela bih jednog dana biti profesionalna odbojkašica u Italiji, zemlji u kojoj se igra najbolja ženska klupska odbojka.

g