Arhiv tekstova

U nedjelju, 14. listopada, nešto iza 11 sati Zoltan Skala je otvorio pjenušac namijenjen službenom, domaćem, porinuću svoga katamarana, kojeg je nedavno uspio dovesti iz daleke Belgije. Za ovaj nesvakidašnji pothvat, u kojemu je pomagala supruga i nekoliko prijatelja – mornara, bilo je potrebno nekoliko tjedana i preko 2000 kilometara vodenoga puta i posljednjih 80 cestovnih km od Bezdana do Palića.

»Po brod katamaran ‚Ophir‘ išao sam u belgijski grad Ophoven, u kojemu se nalazila njegova matična luka«, kaže Zoltan Skala i dodaje, kako je cijela operacija njegovoga dovoženja do nove »luke« na Paliću bila jedna velika i lijepa avantura tijekom koje je prevaljeno točno 2031,7 km, što je izmjereno jednim preciznim računalskim programom. 

Zoltan Skala, vlasnik i kapetan »Ophir«-a

»Cijeli projekt je započeo još 18. kolovoza. Nakon proslave moga rođendana zaputio sam se prema Belgiji, izvršio finalni pregled samoga broda i poslije nekoliko dana obavljanja potrebnih formalnosti krenuli smo put Palića. Glede samoga vodenoga puta, meni osobno kao iskusnom nautičaru, najteži dio plovidbe je bio Rajnom, jer ona svojim vodenim tokom teče brzinama između 9 i 12 km/h, a mali motor ovoga broda (15 KS) dostiže brzinu od 6 km/h u takvim uvjetima  i to je više bilo ‚nazadovanje‘. Nažalost, tijekom najljepšeg dijela puta, u Belgiji i Nizozemskoj, nismo imali previše sreće s vremenom, ali smo unatoč svemu nastavljali našu avanturu. Tijekom puta, koji je potrajao sve do prije nekoliko dana, uz mene se na brodu mijenjala posada koja me je pratila i pomagala u ispunjenju ove lijepe avanture. Od Ophovena do Nurnberga sa mnom je bila moja supruga Vesna, do Budimpešte plovio je Jozsef Kukli, dok su u posljednjoj etapi plovnoga puta do Bezdana mornari bili Ladiszlav Polaček i Gordan Dulić. Ovisno o vremenskim prilikama i vodenim putovima, dnevno smo prelazili od 8 km, koliko je iznosila najkraća etapa, pa sve do cijelih 145 km u najdužoj. Primjerice na Dunavu smo imali odlične uvjete i zahvaljujući njegovom toku išli čak i do 15 km/h, do, primjerice, nevjerojatnih minimalnih 6 km/h u kontratoku rijeke Majne. Konačno, nakon svih prevaljenih kilometara vodenoga toka (2000 km), na koncu smo imali najveći problem cestovnog dovoza za preostalih minimalnih 80 kilometara od Apatina do Palića, jer je nastao veliki problem oko tehničkog rješavanja podizanja broda i njegovog prijevoza. No i to smo riješili, čak namjeravam napraviti jednu prigodnu brošuru o svemu, i 5. listopada ‚Ophir‘ je stigao na Palić i započeo praktičnu realizaciju moje ideje o budućnosti ovakvih brodova na Paliću, ali je nužno napraviti adekvatan mol, jer bez toga neće biti moguće ništa napraviti u budućnosti«, zaključuje kapetan Zoltan Skala na kraju razgovora vođenoga neposredno poslije svečanog porinuća broda katamarana na kojemu se i vaš izvještač »provozao« u ugodnoj vožnji najvećim i najljepšim vojvođanskim jezerom.

Gordan Dulić, mornar

»Na ‚Ophir‘ sam se, skupa s Ladiszlavom Polačekom, ukrcao u Budimpešti, točnije na Margitszigetu i posljednju etapu vodenoga puta u dužini od 210 km smo uspjeli preći za tri dana, kada smo i stigli do Bezdana. U Mohacsu smo obavili sve prekogranične formalnosti, a stali smo i u Baji, koja ima jednu lijepu, malu lučicu, u koju se ulazi kanalom gotovo do centra grada. Tijekom dana smo putovali prosječnom brzinom od 15 km/h, a osim u brodu, noćili smo na suhom prilikom pristajanja u Baji i Bezdanu. Doživljaj je bio super, vožnja je bila u miru i puna prilika za uživanje na rijeci«, ispričao nam je Gordan Dulić, mornar s »Ophira«.                                 g