Arhiv tekstova

Znanost napreduje ubrzanim koracima gotovo svakoga novoga dana i malo po malo iznenađuje nas najnovijim dostig-nućima u oblastima o kojima, ruku na srce, prosječni laici vrlo malo znaju. Ali, nije znanost opća stvar da bi se svatko u nju razumio i tumačio je, iako poznajem neke laike koji bi rado i operirali ako bi im netko pokazao kako se to radi. Šalu na stranu, nismo niti svjesni koliko smo blizu nekim velikim otkrićima na polju, primjerice, genetike i famoznog DNK, i vremenu kada će se mnoge urođene, naslijeđene bolesti rješavati rutinskim zahvatom na problematičnom dijelu.

Najbolji primjer je i ovogodišnja Nobelova nagrada za medicinu, koju je dobio tim znanstvenika koji su uspjeli izolirati i zamijeniti »bolesni« dio DNK-a, s posve »zdravim« genetskim kodom. Što znači da će, nakon njihova opita na laboratorijskom mišu, već sljedeća generacija naraštaja spomenute znanstvene životinjice biti »sačuvana« od štetnog genetskog naslijeđa. E sad, kada bi im mogli implantirati u DNK lanac i da manje jure po kućama i plaše ženski svijet...

Ipak, ovaj veliki uspjeh suvremene medicine mogao bi pomoći, zbilja, rijetkim i autentičnim australskim tobolčarima jezivoga imena Tasmanijski vrag, koji su zahvaljujući nekoj promjeni staničnog tkiva i procesu širenja raka u istim stanicama pred egzodusom svoje vrste. Naime, ove životinje se često vole gristi i tako znaju jedna drugoj prenijeti ovo neizlječivo oboljenje zbog kojega im otječe čeljust i poslije izvjesnoga vremena umiru od gladi jer su u nemogućnosti konzumirati hranu. Zamjenom problematičnog dijela na lancu DNK, vjerojatno bi se i njihov problem mogao riješiti u budućnosti. No, poznajem neke koji bi svoje kućne »vragove« radije zamijenili nego im mijenjali problematičan genetski dio.

Uz ovaj zbilja fantastičan domet genetskog inženjeringa, ili kako se to sve već ne zove, vijest iz kibernetike da je jedan Britanac napisao doktorat o budućim brakovima između ljudi i robota, uopće se ne doima čudnom i nevjerojatnom. Ljudi sve više počinju ići jedni drugima na nerve, sve je više razvedenih brakova zbog neslaganja karaktera i nepremostivih razlika između partnera, a ovako će u bliskoj budućnosti biti potrebno samo utipkati određene želje u računalni program i dobiti savršenog bračnog druga. Ma kojeg spola on bio. Žene više neće morati obavljati kućanske poslove, jer će sve to preuzeti savršeni mehanički muž, dok će muškarci dobiti supruge koje će sve raditi i pritom im ništa neće predbacivati zbog toga. Opet, kakav je ovaj naš svijet, problema će biti kada se zastarjeli roboti budu htjeli mijenjati novijima, a onda će posla imati i roboti odvjetnici.

No, vratimo se mi ipak malo u realnost našu svakidašnju u kojoj je prošloga tjedna jedan 78-godišnji Nijemac zaspao za volanom čekajući zeleno svjetlo na semaforu. Brižni vozači, vjerojatno nakon više minutnoga neuspješnoga  trubljenja, pozvali su Hitnu pomoć koja je uspjela razbuditi usnula vremešnoga vozača, ali i policiju koja ga je lišila prometne dozvole. Starac se branio kako je neposredno prije sjedanja za volan obilato objedovao, a tijekom čekanja na prolaz preko raskrižja odjednom mu se pridrijemalo. Nažalost, genetika tu više ništa ne može, ali bi zato jedna robot žena za volanom itekako pomogla.

Baš kao što je i klasična glazba, koju svakodnevno i non-stop pušta u svom kokošarniku jedan Englez iz Gloucestera, pomogla njegovim kokošima da povećaju svoju produktivnost nošenja jaja. Kaže kako je probao i s pop glazbom, ali koke jednostavno više uživaju u klasici. Eto kako i glazbeni kodovi imaju utjecaja, a ne samo genetski kodovi, jer znanost zbilja ne poznaje granice, osobito kada je pritom i zarada veća.  A, ne bojim se, u budućnosti će se već sigurno  naći netko tko će dobro zaraditi na genetici i kibernetici, a veliko je pitanje hoće li tada uopće biti miševa i kokoši? 

g