Arhiv tekstova

Ljudska prava se zasnivaju na vrijednosti života svakog živog bića. Prva tvrdnja o uvjerenju da se čovek rađa s neotuđivim pravom na hranu pripisuje se čuvenom govoru nekadašnjeg predsednika SAD Franklina Roosvelta iz 1941. godine. Taj govor je nazvan »govor o četiri slobode«, a odnosi se na slobodu govora, slobodu vjere, slobodu želje i oslobođenje od straha. Ove »četiri vrste slobode« su navedene u univerzalnoj Deklaraciji ljudskih prava koja je usvojena 1948. godine na sastanku Generalne Skupštine Ujedinjenih nacija, a član 25 se odnosi upravo na hranu: »Svako ima pravo na standard života koji je odgovarajući za zdravlje i blagostanje pojedinca i članova njegove obitelji, uključujući hranu...«. Poslednji korak Ujedinjenih nacija ka ostvarivanju prava na hranu bila je izrada Vodiča u prehrani, usvojenog od strane Vijeća FAO 2004.godine koji daje praktične preporuke o konkretnim koracima za uvođenje prava na hranu. 

Pravo na hranu je univerzalno pravo svake osobe  (djeteta, žene ili muškarca) da ima dostupnu hranu, odnosno dostupna sredstva za dobijanje hrane koja je zadovoljavajuće kvalitete, količine i raznovrsnosti da zadovolji njene nutritivne potrebe, koja ne sadrži štetne supstance i koja je prihvatljiva za njene društvene i kulturološke navike. U situacijama kada pojedinac nije u mogućnosti zadovoljiti potrebu za hranom svojim radom i sredstvima, iz razloga koji su van njegovog utjecaja (starost, invalidnost, ekonomske poteškoće, prirodne katastrofe, diskriminacija, glad), stječe pravo da mu država obezbeđuje hranu. Pravo na hranu je usko povezano s ostalim osnovnim ljudskim pravima, kao što su pravo na obrazovanje, pravo na rad, pravo na zdravlje, pravo na slobodu udruživanja, itd.

Poštovanje prava na hranu podrazumijeva na primjer da vlada ne može  konfiscirati zemljište ili skrenuti vodotok koji se koristi za navodnjavanje zemljišta u regionima s nedovoljno vode bez opravdanog razloga i odgovarajuće materijalne nadoknade. Vlade država imaju primarnu ulogu i zakonsku obvezu u ostvarenju prava na hranu svojih građana, dok svi članovi društva – pojedinci, organizacije, udruge građana, nevladine organizacije, privatni sektor – imaju odgovornost u odnosu na pravo na hranu, kada njihove aktivnosti mogu utjecati na slobodno ispoljavanje prava na hranu.

Svetski dan hrane se u svijetu obilježava od 1979. godine, a datum 16. listopada je odabran kao dan osnivanja organizacije FAO pri Ujedinjenim nacijama, daleke 1945. godine. Promotivnim aktivnostima se na taj dan skreće pažnja javnosti na probleme nepravilne prehrane i još značajnije, gladi i pothranjenosti oko 850 milijuna stanovnika širom svijeta. Na svjetskom samitu hrane koji je FAO organizirao u Rimu 2002. godine nazočni predstavnici vlada iz 186 zemalja potpisali su Deklaraciju i obvezali se kako će upotrebiti svoju političku moć u borbi protiv gladi, siromaštva i bolesti radi  unapređenja prehrane u svim zemljama svijeta. Ulaganje u adekvatnu prehranu znači i investicija  u nacionalno zdravlje i smanjenje troškova liječenja zbog čega pravilna prehrana predstavlja socijalnu, ekonomsku i zdravstvenu kategoriju.