Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Ma­nji­ne su most su­rad­nje

Stjepan Mesić u Beogradu! Prvi put poslije 1991. godine kada je ovdje boravio i radio kao poslednji predsjednik Predsjedništva SFRJ. Danas, ovdje boravi kao predsjednik Republike Hrvtaske na VI. samitu predsjednika država i vlada jugoistočne Europe, o suradnji. Omraženi lik miloševićevske propagande, koja ga je krivila za sve i svašta, od ustaštva do razbijanja Jugoslavije, opušteno sjedi u apartmanu hotela Hyatt i odgovara na pitanja brojnih novinarskih ekipa. Pitanja više nisu tako sudbonosna i histerična, tiču se običnih svakodnevnih stvari: viza, izbjeglica, suradnje... Sam kaže da u Beogradu ni te histerične 1991. godine nije imao nikakvih problema sa običnim svijetom s kojim je rado dolazio u kontakt. Problema je imao, veli, sa Miloševićem i Borom Jovićem, ali imali su i oni sa njim, šeretski dodaje.
 
HR: Kako ocjenjujete promjene koje su se u poslednje vrijeme dogodile u našoj zemlji? 
Odlaskom Miloševića u Haag ništa više u ovoj zemlji ne može biti isto. Međutim, poslije toga došlo je do izvjesnog zastoja, a on je nastao upravo u procesu individualiziranja krivnje. Tako da je i dalje na snazi ostala ta, takozvana, kolektivna krivnja i ostalo je kolektivno optuživanje za ono što su učinili pojedini konkretni ljudi i to, naravno, nije bilo dobro za odnose između Hrvatske i Srbije. Nakon što se dogodilo tragično ubojstvo premijera Đinđića, nakon što je on na jedan brutalan način uklonjen, a on je uklonjen ne zato što se na to odlučila nekakva kriminalna grupa, koja je možda samo puki izvršilac, već zato što je predstavljao europeizaciju Srbije. Tu su najveći krivci, inspiratori tog ubojstva. Oni su sasvim na drugoj strani od pukih kriminalaca. Inspiratori su ljudi koji su mislili da ponovno mogu zaustaviti Srbiju u njenom hodu k Europi, da mogu zaustaviti europeizaciju Srbije, da bi oni, koji su sve ovo vrijeme pljačkali Srbiju, mogli nastaviti dalje živjeti mirno i pljačkati tu istu Srbiju. Vidite, ovo što se sada događa upućuje da će ipak Srbija nastaviti put prema Europi i da će u ovoj zemlji vladati zakoni a ne samovolja pojedinaca, a to onda i omogućava veću suradnju između Srbije i Hrvatske, osigurava suradnju u čitavom regionu. To je, naravno, interes cijelog regiona i nas susjednih zemalja.
 
HR: Ovdje se mnogo spekuliralo o povezanosti nekih ovdašnjih mafijaških krugova s nekim hrvatskim mafijaškim krugovima. Da li su mafije povezane?
Svima nam je poznato da mafija međusobno surađuje i pomaže se. Da, pa oni su se pomagali i za vrijeme rata, jer su uvijek imali jedan jedinstveni cilj, a to je - kako sa što manje posla dobiti što više novca i to na nedozvoljen način.To rade mafije, a pošto imaju iste ciljeve oni i surađuju. Budući da mi imamo cilj da nam države budu pravne države u kojima vlada zakon a ne volja jačeg, onda i mi moramo surađivati upravo zato da ih spriječimo u njihovim nakanama.
 
HR: Da li je poslije svih ovih godina rata i razaranja moguće uspostaviti pravu suradnju?
Reći ću vam jednu misao koju često puta plasiram. Pitamo se često - da li Srbi i Hrvati mogu surađivati posle ovako brutalnog rata? Na to ja odgovaram drugim pitanjem: zar Francuzi i Nijemci nisu imali ratove?  Zadnjih sto trideset godina imali su tri velika rata: Francusko – pruski rat, I. i II. svjetski rat. To su bili ratovi sa milijunskim žrtvama, svaka stopa njihove teritorije natopljena je krvlju tih žrtava. Poslije takvih iskustava mislilo se da Nijemci i Francuzi ne mogu nikada surađivati, a gledajte kako sada surađuju kad su shvatili da treba otvoriti granice, da treba liberalizirati prelaske, da treba napraviti ista pravila s jedne i druge strane granice. A kad se to napravi, onda prestaje volja za promjenom granica, kad se to napravi, ostaje samo želja da se popravi kvalitet života. Zato danas Francuzi i Nijemci prednjače i u demokratizaciji i u europskom udruživanju. Budući da Srbi i Hrvati nikada do sad nisu ratovali, osim u tuđim vojskama, nama je to lakše. Treba samo utvrditi krivce za zločine počinjene u ovom ratu, treba krivicu individualizirati, pozvati na odgovornost konkretne ljude, konkretne Hrvate, konkretne Bošnjake, konkretne Srbe koji su učinili zlodjela. Nije ispravno mišljenje koje kaže da Hrvati u obrani ne mogu počiniti ratne zločine. Mogu, i zato što mogu zato i moraju odgovarati, ali samo onaj tko je zločin učinio a ne cijeli narod. Mi smo u Gospiću imali slučaj da su pobijeni ljudi, ne Srbi koji su zarobljeni na drugoj strani, koji su okrenuli oružje protiv Republike Hrvatske, nego su u Gospiću pobijeni oni koji su stali na stranu Hrvatske, dakle koji su kooptirali za Hrvatsku i taj koji je to učinio mora za to odgovarati. Ako naši sudovi ne mogu dovoljno učiniti za individualizaciju krivnje, onda moramo naći nekog tko to može, a to je Haaški tribunal. On mora utvrditi individualnu odgovornost i onda će prestati kolektivno optuživanje.  Onda to znači otvaranje granica, privredna suradnja, suradnju na kulturnom planu, na sportskom i  normalizaciju među ljudima.
 
HR: Kako vidite mjesto našeg regiona u procesu pridruživanja Europskoj uniji?
S jedne strane može se ponekad činiti da su zemlje Europske unije umorne od europskog udruživanja, a s druge strane mi, zemlje tranzicije, umorne smo od tranzicije. A i jedan i drugi problem se mogu riješiti samo ubrzanjem europskog udruživanja. Jer, europske zemlje, danas udružene u Europi, moraju shvatiti da što brže budemo ostvarivali europske standarde to ćemo brže biti tržište njihovoj razvijenoj privredi, ali ćemo i brže razvijati naše tehnologije i cijela Europa će postati naše tržište. Dakle, doći će do komuniciranja između onog dijela Europe, kako je neki zovu stara Europa, i ovog dijela tzv. nove Europe. Tako da će se uspostaviti jedna standardizacija koja će omogućiti da Europa bude jedinstvena.
Gledajte, udružena Europa je naš cilj, samo će udružena Europa biti faktor u globalnim razmjerama i samo takva Europa će biti partner Americi, Japanu, Kini. Ako se Europa ne udruži, prestaje igrati svjetsku ulogu, a ako se udruži, doći će do razvoja njene tehnologije, doći će do korištenja njenih ljudskih i prirodnih resursa i imaćemo moćnu Europu koja će biti partner drugima, ali i Europu u kojoj će biti ista pravila igre, a odluke će se donositi kroz demokratske institucije i kroz demokratsku proceduru tako da će jednako biti zaštićeni i mali i veliki narodi, a razlog za rat biti će definitivno eliminiran jer će svaki narod živjeti u ukupnom svom kulturnom korpusu. To Hrvatskoj odgovara zato što ima nacionalne manjine izvan Hrvatske, a samo u udruženoj Europi biti će zaštićen njihov nacionalni identitet. To trebaju shvatiti i u Srbiji, da Srbi izvan Srbije ne smiju biti razlog za osvajanje tuđih teritorija, nego Srbi izvan Srbije moraju Srbiji biti most suradnje s drugim zemljama i onda ćemo imati ista pravila i iste ciljeve.
 
HR: Da li i hrvatska manjina u Srbiji može biti most za pospješivanje odnosa naših dviju država i da li su ti eventualni potencijali dovoljno razvijeni?     
Hrvati izvan Hrvatske, konkretno Hrvati u Vojvodini moraju biti naš most suradnje. Do sada to sigurno nije bilo jer što god mi pričali Srbija je bila u ratu s Hrvatskom. Gdje su bili logori za naše građane? U Srbiji su bili! Jesmo li mi ratovali negdje na teritoriji Srbije pa odvodili srpske građane u Hrvatsku? Nismo! Jesu li iz Vukovara i drugih mjesta naši građani odlazili u logore? Mi još potražujemo preko tisuću i dvijesto naših građana kojima se izgubio svaki trag. Jesu li oni odazili u Stajićevo, u Niš i druge kaznione? Jesu! Ali netko je za to kriv, to neka sudovi utvrđuju. Međutim, pošto mi želimo suradnju, zbog toga želimo da se narodi oslobode krivnje. Ako budu pojedinci krivi neće biti krivi narodi, na narodu neće biti hipoteke i moći ćemo surađivati. Hrvatima izvan Hrvatske odgovara ulazak u Europu, a ja tvrdim da odgovara i Albancima i Srbima i Bošnjacima, svima odgovara udružena Evropa.
 
HR: Naše dvije zemlje imaju niz neriješenih međusobnih problema, jedan je problem izbjeglica i nestalih lica?
Danas sam predsjedniku Maroviću predložio da se nađemo tri strane: Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora i Hrvatska i da dođemo do jednog sporazuma kojim ćemo ubrzati povratak raseljenih i izbjeglica u njihove gradove i sela. Ali moramo dobiti pomoć međunarodne zajednice da se privreda obnovi, da se infrastruktura obnovi, jer imate vi mjesta gdje su kuće relativno sačuvane, uz mali popravak moglo bi se stanovati, ali nema struje, nema vode, nema energetike i nema radne organizacije gdje bi ljudi radili. Međunarodna zajednica, kad je kasnila da zaustavi rat na našem prostoru, sad ne bi smjela kasniti u pružanju pomoći. Jer ljudi će se vraćati ako imaju gdje raditi, ako imaju mogućnost školovanja djece. To je jedan problem kojeg moraju rješavati sve tri strane, mi ga najprije moramo potaknuti i onda će se uključiti i međunarodna zajednica. Dakle, mi svoju zrelost, zrelost svoje demokracije, potvrđujemo time što osiguravamo svojim građanima povratak bez obzira koje nacionalnosti oni bili.
 
HR: O čemu ste još razgovarali sa predsjednikom Marovićem, da li je bilo riječi o Prevlaci i pitanjima granice?
Kao što se vidi vojska i u vašoj zemlji doživljava svoj preustroj, vojska će se vratiti onim poslovima koje inače vojske imaju u demokratskim zemljama. Jer, Srbija ima interes uključiti se u Euro-Atlanske integracije, to je njen geostrateški cilj i cilj njenog sadašnjeg vodstva, a to znači onda da vojska nema što tražiti na granici. Mi očekujemo u tom preustroju da ćemo dobiti na granici onakak sustav kakav je i na našoj strani granice.
 
HR: Da li ste se dotakli i pitanja liberalizacije viznog režima, ovih dana je premijer Ivica Račan u intervjuu jednoj ovdašnjoj televiziji obećao vrlo skoru liberalizaciju viznog režima?
O tome smo razgovarali i ja sam rekao da Srbija i Crna Gora moraju sa Hrvatskom potpisati sporazum o readmisiji jer tek onda možemo pristupiti liberalizaciji viznog režima. Kad se dogovorimo da oni koji pređu granicu na nedozvoljen način, mogu biti vraćeni državi iz koje su došli. Ako to napravimo, onda ćemo vrlo brzo liberalizirati vizni režim.
 
HR: Među Hrvatima izvan Hrvatske, naročito među ovim u Srbiji, misli se da svi djelovi hrvatske dijaspore nisu podjednako »dragi« hrvatskoj državi?
Istina je, jedno je vrijeme u Hrvatskoj za vrijeme HDZ-a orijentacija bila da su samo važni Hrvati iz Bosne i Hercegovine jer se računalo da će se dio teritorije pripojiti Hrvatskoj. Onda se tu šakom i kapom davalo dok su drugi Hrvati bili zapostav-ljeni. Sad se vidi da Bosna i Hercegovina ostaje cjelovita, Hrvati u Bosni i Hercegovini su naš most suradnje, ali mi ne smijemo zanemariti nacionalni opstanak Hrvata u drugim državama, kao što su Gradištanski Hrvati u Mađarskoj i u Austriji a i Hrvati u Vojvodini ili Srbiji.
 
HR: Kako će se presuda Gospićkoj grupi odraziti na izbornu atmosferu u Hrvatskoj, neće li podstaknuti desničarske tenzije?
To će samo potvrditi da je Hrvatska pravna država i da krivci moraju odgovarati za zločine a ne narod. Kad je Norac bio osumnjičen i uhapšen, sto tisuća građana je protestiralo, a kada je osuđen nakon javnog suđenja, nakon što je javnost došla do argumentacije i činjenica, dvijesto ljudi je došlo na demnostracije. To vam je odgovor na vaše pitanje.
 
HR: Pošto mi dolazimo iz Vojvodine, da li mislite da lakše može doći do razvijanja suradnje kroz izgradnju regionalnih veza? Vojvođanska vlast dosta dobro surađuje sa susjednim nam županijama?
To je ono što bi trebalo forsirati, da granice ne razdvajaju nego da spajaju. A upravo oni koji su bliže granici više mogu surađivati, a to je zapravo europski standard. Jer, najbolje se razumiju susjedi, samo im to treba omogućiti.  
  • Kaleidoskop
  • Kaleidoskop
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay