Arhiv tekstova

Župna zajednica Marija Majka Crkve u Aleksandrovu, proteklog je tjedna svečano obilježila 25. obljetnicu posvete crkve. Tim povodom održana je tematska trodnevica koja je prvog dana bila posvećena obitelji, drugog crkvenim službama, dok je treći dan bio obilježen duhovnim zvanjima. Biskupskom misom zahvalnicom, koju je predvodio msgr. Stanislav Hočevar, nadbiskup i metropolit beogradski, u četvrtak 11. listopada, svečano je obilježen srebrni jubilej.

»Ova župa postoji odavno, prvo kao vikarija župe sv. Roka, a onda od 1956. godine kao samostalna župa« rekao nam je mons. dr. Andrija Kopilović, domaćin župe u Aleksandrovu. »Stara crkva, zapravo bogomolja, bila je smještena u policijskoj zgradi još u vrijeme stare Jugoslavije. Bila je to najprije veća soba, te kako je nastajalo Novo naselje bila je očita potreba za gradnjom crkve. Inače, to nije nova ideja. Preko puta pravoslavne crkve u Aleksandrovu, koso, gdje je sada trgovina, bila je planirana i projektirana katolička crkva s dva tornja, koju je pokojni biskup Lajčo Budanović još 1936. godine želio graditi. Nažalost, tadašnja vlast Kraljevine Jugoslavije to nije dopuštala, uskoro je došao rat i sve se to pomelo. Tako je Aleksandrovo, kao naselje, ostalo bez katoličke crkve, adekvatnog prostora za bogoslužje«, objašnjava mons. dr. Kopilović.

POSVETA CRKVE: Za upravitelja župe u Aleksandrovu vlč. je Kopilovića imenovao biskup Matija Zvekanović 1969. godine s mandatom na nekoliko mjeseci, kako bi osigurao dozvolu za gradnju crkve. Prema riječima mons. Kopilovića, u ono vrijeme komunizma gradnja nove crkve a pogotovo u gradu značio je veliki minus za ideologiju komunizma i zbog toga se tražila dozvola 14 godina. »Tako se moje župnikovanje u Aleksandrovu, započeto s nekoliko mjeseci, zapravo produžilo do gradnje crkve kada je pukim slučajem okolnosti, te godine, 1982. biskup Matija Zvekanović dobio orden ‘bratstva jedinstva’. Vrlo je nelagodno prihvatio to odlikovanje te je otišao u Gradsku kuću kako bi vratio odličje ukoliko ne dobije dozvolu da gradi crkvu. Nakon toga, istog dana, gradonačelnik, tadašnji predsjednik Skupštine Općine sjeo je u auto i tražio lokaciju za novu crkvu u Aleksandrovu. Tada smo dobili ovu lokaciju. Isprva se činilo da je to na rubu naselja ali po projektima i planovima znalo se da je to zapravo središte Novog naselja  Aleksandrovo«, kaže mons. Kopilović.

Crkva je građena na spomen 20. obljetnice početka Drugog vatikanskog sabora, 11. listopada 1982. godine, te je i  posvećena na taj dan, kada je Ivan 23. blaženi papa, otvorio najveći sabor novijeg vremena i događaj 20. stoljeća, Drugi vatikanski sabor. »Mi smo danas ponosni što se baš na taj dan slavi danas blagdan tog pape, blaženog Ivana 23.«, kaže mons. Kopilović te nastavlja kako je »u vrijeme dok je on bio Papa taj dan bio blagdan materinstva Majke Božje pa je i crkva naslovljena Marija Majka Crkve, koji naslov Gospa nosi odlukom Drugog vatikanskog sabora.« 

INTERIJER U DUHU VREMENA: »Zgrada crkve je zamišljena kao jedna moderna građevina koja odgovara duhu vremena i saborskim željama, s namjerom da to bude mjesto boravka gdje se ljudi ugodno osjećaju zajedno, ne previše udaljeni jedni od drugih, osobito oko oltara«, kaže mons. Kopilović. Nažalost, crkva u Aleksandrovu nikada nije dobila onaj svoj zamišljen izgled. Uz rustiku cigle i kamena trebao je zasjati zlatni mozaik, i to onaj pravi – ravenski ali je nažalost preskup, i dan-danas, te će to ostati samo želja s obzirom da je četiri puta skuplji mozaik nego što košta sama crkva.«

Crkva je građena na temeljnom kamenu koji su biskup Zvekanović i mons. Kopilović donijeli iz Fatime i iz Lurda. »Naša crkva građena je na 12 kamenova iz 12 velikih marijanskih svetišta. Zanimljiv detalj je, recimo, jedan kamen iz Sinja koji je baš iz oltara vađen te potom ovdje u crkvu ugrađen. Također, kamen za veliki oltar 12 kamena, simbol 12 plemena od 12 apostola je iz Posušja, Međugorja, u vrijeme kada je tek počelo Međugorje. Puka slučajnost a ipak nije slučajnost, da je crkva sva u znaku marijanskom, marijološkom te se tako i kult Majke Božje u ovoj crkvi njeguje. Naša je crkva jedina u Subotici koja ima svoju proštenišnu dimenziju, za razliku od drugih koje imaju svoje proštenje ali nije hodočasničko«, objašnjava mons. dr. Kopilović. Po njegovim riječima, možda je tradicija hodočašća iz razloga  što je biskupijsko svetište Majke Božje na Bunariću, gledajući zračnom linijom, udaljeno svega 2 kilomet-ra od crkve u Aleksandrovu, te je stoga uvijek bilo vezano  uz ovu župnu zajednicu odakle se i upravlja svetištem.«  

POTREBA GRADNJE CRKVE: Ubrzo nakon gradnje crkve u Aleksandrovu  pokazalo se kako je crkva premala. »Stoga je danas opet potreba da se razmišlja o gradnji dviju crkava, manjih, na teritoriju ove župe, jer ipak za stariji svijet koji nije motoriziran, pješke doći u crkvu je teško. Također, mislim da Subotica još uvijek jako vapi barem za dvjema crkvama, na Makovoj sedmici i Radanovcu, a možda čak i u Malom Bajmoku. Tako da je potreba gradnje crkve uvijek potreba vjernika, a hvala Bogu, vjernika imamo i radi toga su nam potrebne nove crkve«, zaključuje mons. dr. Kopilović.