Arhiv tekstova

Anita Žanić rođena je 1988. godine. Nakon završene osnovne škole u Golubincima i srednje ekonomske u Staroj Pazovi,  upisuje Višu školu za obrazovanje odgojitelja u Novom Sadu. Iako  joj je ekonomska škola  dobro išla, shvatila je, kako ona sama kaže, da »ekonomija nije ono čime bih se željela baviti u budućnosti, ljubav  prema djeci i želja za radom s najmlađima prevagnuli su kod odabira budućeg zanimanja. Mislim da rad s djecom nije uvijek lagan  i zahtijeva veliku odgovornost, ali ako nešto uistinu voliš, ništa nije teško.«

LJUBAV PREMA GLAZBI: Pokraj više škole koju pohađa, Anita trenutačno ide i u nižu muzičku školu za tamburu u Srijemskoj Mitrovici. Glazba je nešto što je Anitu  od malena privlačilo, a takav talent  nije mogao promaknuti oku Ilije Žarkovića, koji joj je ljubav prema tamburi ugradio u srce do današnjih dana, i sve što zna o glazbi, kaže, naučila je od čika Ilije. Anita danas svira  u tamburaškom orkestru Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva »Tomislav« i Gradskom tamburaškom orkestru Stare Pazove.

SPORT: Druga Anitina ljubav je sport. Bogomdan talent i tjelesna građa pridonijeli su da, u kojem se god Anita sportom okuša, bude i jedna od najuspješnijih. Prve diplome i priznanja dobiva iz  sporta, jer  usporedo s folklorom i sviranjem, trenira odbojku. Najdraža joj je diploma s općinskog natjecanja u odbojci, gdje s  ekipom svoje škole osvaja  prvo mjesto, a tu su još i diplome iz plivanja, stolnog tenisa, košarke.

Na pitanje – kako može sve svoje obveze uskladiti, odgovara:

»Još od malih nogu bila sam jako aktivna. Plesala sam folklor u dvjema udrugama, svirala u dva tamburška orkestra, i trenirala odbojku. Ako se vrijeme dobro organizira, sve se može postići. Ipak, s polaskom u srednju školu mnoge su mi se obveze počele poklapati i od nečega sam morala odustati. Između sporta i glazbe opredijelila sam se za glazbu. Sada aktivno plešem folklor u HKPD »Tomislav«, gdje i sviram u tamburaškom orkestru, a također sviram i u Gradskom tamburaškom orkestru Stara Pazova. Iako sam odustala od odbojke i aktivnog bavljenja sportom, uvijek volim odigrati neki meč s prijateljicama i prisjetiti se priznanja i diploma dobivenih na raznim sportskim natjecanjima. Kako sam sudjelovala u raznim sekcijama, imam širok krug prijatelja. Tu su prijatelji iz oba orkestra, iz osnovne i srednje škole,  ali ipak najbolji su mi prijatelji s folklora, jer sam s njima odrasla i puno smo proputovali skupa.

BUDUĆNOST: Za nekoliko godina Anita sebe vidi na završetku školovanja. A svim mladima želi poručiti kako je uz malo volje i malo truda sve moguće. Čak i kad ciljevi nisu visoko postavljeni, kada su u pitanju samo male životne pobjede, ništa, baš ništa se ne može ostvariti bez truda. Naravno, moramo prihvatiti da su i porazi sastavni dio života, jer ne postoji sportaš ili umjetnik koji se u svom životu i karijeri nije suočio s neuspjehom. Samo, ne smijemo dopustiti da nas poraz obeshrabri, nego trebamo spoznati granice svojih mogućnosti i u okviru njih učiniti najviše što možemo.