Arhiv tekstova

Kada se u Srijemu spomene Slankamen neizbježne su asocijacije na vrijedne i poštene ljude koji na blagim obroncima Fruške gore, uz obalu širokog i moćnog Dunava vrijedno obrađuju svoju zemlju, a poglavito voće i povrće, za koje su pravi stručnjaci. 

A upravo ta njihova stručnost i bogato iskustvo te velike količine proizvedenog voća i povrća više su nego snažan argument za takvu percepciju u javnosti. Jedan od tih i takvih Slankamenaca, čiji je cijeli život vezan uz zemlju i poljoprivrednu djelatnost, prvo u rodnom Slankamenu, a nakon preseljenja u Virovitici, je i naš sugovornik Josip Suhanek. 

DIJETE SELA: Rođen je u Slankamenu 25. listopada 1953. godine, kao i njegovi roditelji, otac Stjepan i majka Slavica, rođena Valović. Osnovnu je školu završio u Slankamenu, a kako je bio dijete sela i jedini sin u obitelji podrazumijevalo se da će nastaviti obiteljsku tradiciju i ostati živjeti na zemlji te naslijediti obiteljsko poljoprivredno imanje. »Kao što svatko voli svoj rodni kraj, tako sam i ja bio zaljubljen u svoj Slankamen, poglavito što su se moji generacijama rađali i umirali u tom mjestu«, kaže nam Josip čije su dvije sestre, Anica i Katica, također početkom devedesetih godina prošlog stoljeća s obiteljima preselile u Hrvatsku. Anica, kao i Josip, danas živi u Virovitici, a Katica u Slavonskom Brodu. 

Josip se 1974. godine, nakon povratka iz vojske, oženio Dušankom Šašić iz Vitojevaca i postao otac Stanislava (1975.), Stjepana (1977.) i Ivana (1981.). U Slankamenu se cijela obitelj Suhanek tradicionalno bavila poljoprivrednom proizvodnjom i obrađivala 27 jutara poljoprivredne površine, od toga 11 jutara voća. Pokraj teškog i napornog poljoprivrednog rada, obitelj Suhanek je znala naći vremena i »za svoju dušu«. Josipova supruga i njihovo troje djece plesali su u Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu »Stjepan Radić«, a tata je dvije godine bio predsjednik Društva. Bilo je to 1990. i 1991. godine kada su se u Slankamenu gradile nove prostorije Društva. »Naš ‘Stjepan Radić’ je uvijek bio više od društva, to smo zapravo bili mi Slankamenci, naša prošlost, naš identitet, a svi smo ga čuvali zajedničkim snagama, svatko od nas je u njega utkao dio sebe, bez obzira što je zbog tog angažmana često trpio naš posao, naše slobodno vrijeme i naše obitelji«, pojašnjava nam ovaj vitalni 54-godišnjak koji već ima 4 unuka, Tomislava, Borisa, Roberta i Antuna i jedinu unuku, ljubimicu, Meri. 

SLANKAMENSKI DEMANTI: Iako Josip i njegova obitelj u devedesetim godinama prošlog stoljeća nisu osobno imali neugodnosti, nisu mogli zatvoriti oči pred novim političkim činjenicama i raspaljivanjem iracionalnih strasti te neargumentiranim optuživanjem ljudi u hrvatskoj nacionalnoj zajednici. »Kako je iseljavanje Srijemaca već uzelo maha, a s druge strane, s obzirom na moju tadašnju dob i dob moje djece, bilo je realno očekivati poziv za mobilizaciju i odlazak u rat, a to sam svakako nastojao izbjeći«, objašnjava nam Josip razloge svoga odlaska iz Slankamena u svibnju 1992. godine i dodaje kako je u Slankamenu ostavio kompletno uređeno gospodarstvo i kuću s 12 soba, centralnim grijanjem i slično, a u Virovitici je zatekao tek sazidanu kuću, neožbukanu, bez vrata i prozora, samo golih zidova. Ali, kako smo već rekli da su Slankamenci vrijedni i sposobni ljudi, obitelj Suhanek je uspjela isključivo zahvaljujući svome radu i zalaganju u ovih 17 godina boravka u Virovitici postati vlasnikom 70 jutara zemlje. »Sa svojim sinovima, koji se također bave poljoprivrednom proizvodnjom, imam poljoprivredno imanje u blizini Virovitice, u Brezovom polju, na kojem trenutačno obrađujemo 10 hektara pšenice, 10 hektara repe, 10 hektara povrća (uglavnom cvjetače) te 9 jutara jabuka i 9 jutara bresaka«, kaže nam Josip i dodaje kako trenutačno imaju  tri štanda u Virovitici i Daruvaru te da svake godine uspiju prodati kompletnu proizvodnju. Za kraj našeg razgovora Josip se kroz smijeh prisjeća početaka i velikog nepovjerenja domaćeg stanovništva kada su spoznali njihove voćarske namjere, s obrazloženjem da to u tom kraju ne uspijeva. 

Slankamenci su ih vrlo brzo demantirali.