Arhiv tekstova

U Zagrebu je u Hrvatskoj matici iseljenika prošle srijede, 3. listopada, predstavljena najnovija knjiga Tomislava Žigmanova »Minimum in maximus – Zapisi s ruba o nerubnome«, u kojoj  autor po prvi put ulazi u područje filozofije i to problematike praktične filozofije u širem smislu, zatim etike i filozofije religije. Organizatori predstavljanja ove prve autorove filozofske knjige su Hrvatska matica iseljenika i izdavačka kuća AGM, a o knjizi su govorili: ravnatelj AGM-a Bože Čović, književnik Boris Beck, filozof Marijan Krivak i sam autor Tomislav Žigmanov. 

U ime Hrvatske matice iseljenika predstavljanje je otvorila i nazočne pozdravila Vesna Kukavica, a knjigu je prvi predstavio ravnatelj nakladnika, prestižne zagrebačke izdavačke kuće AGM Bože Čović. 

FILOZOFSKA PITANJA: Književnik Boris Beck, govoreći o knjizi, ustvrdio je da je to prva filozofska knjiga Tomislava Žigmanova u kojoj on postavlja mnoga filozofska pitanja i pokušava na njih naći odgovore, primjerice, kako ukrotiti naciju, »najveće čudovište suvremenog svijeta« sposobno za etničko nasilje i osvajački rat. »U državi u kojoj autor živi, Srbiji, u kojoj su devetnaeststoljetna svetost nacije i izgradnje države aktualnija od ideala pravde i manjinskih prava, Žigmanov promiče liberalnog filozofa Willa Kymlicku kojemu je osnovno oružje liberalizam, politika slabih i nesigurnih, onih bez moći, koje vodi samo oprez, a za osjetljivu ravnotežu između multikulturalizma i identiteta Žigmanov predlaže stjecanje znanja o drugima i upoznavanje i prihvaćanje krivnje i u politici i u religiji. Nasuprot tomu on opet nalazi samo nerazumijevanje, nepravdu, neistinu i želju da mjera stvari u vlastitoj avliji bude uvijek mjera same stvari«, rekao je Boris Beck.

ČETIRI CJELINE: Filozof Marijan Krivak je naveo kako se knjiga Tomislava Žigmanova »Minimum in maximus – Zapisi s ruba o nerubnome« sastoji od četiri cjeline. »U prvom dijelu ‘Vrijeme’ autor kritizira isključivi interes za trenutačnim probitkom i materijalnim dobitkom i pojavom da se na koncu sve filozofsko znanje upreže u ‘kola kapitala’, umjesto da se slijedi osnovna intencija filozofije kao tradicionalne discipline, a to je sadržaj, odnosno smisao. U drugoj cjelini ‘Mjesto’ autorovo zanimanje je rodni Tavankut, Subotica, Bačka, Vojvodina, taj krhki prostor svijeta diskontinuiteta, za koga je samo ‘novo’ istinito i kojemu vrijedi jedino ‘pragmatično, kalkulantsko i racionalno’. U zadnje dvije cjeline ‘Način’ i ‘Post skriptum’ Žigmanov, po uzoru na Heideggera, konstatira destrukciju metafizike, propituje vrijeme, prostor, strah i ljubav. ‘Vrijeme’ koje može biti novac, pa dakle i proizvod; ‘vrijeme’  koje je najvažniji prostor ljudskog života; ‘prostor’ koji je mjesto straha; ‘ljubav’ koja taj strah isključuje, jer je savršena«, rekao je Marijan Krivak i dodao, kako Žigmanova zaokuplja i sve u vezi s bjelinama margina i granicama koje postavljaju drugi čovjeku i čovjek sam sebi, pri čemu posvuda vidi neka središta, a on na svojem rubu nema gdje biti.