Arhiv tekstova

Sezonu 2007/08. Drama na srpskom jeziku Narodnog kazališta otvorila je predstavom »Tramvaj zvani želja« američkog književnika Tennessee Williamsa (1911.-1983.), znanog poglavito po mnogobrojnim antologijskim dramskim ostvarenjima te romanu »Rimsko proljeće gospode Stoun«. Vrijedi napomenuti da je navedeni komad u Subotici postavljen davne 1960. godine, a da su glumačke nagrade za ostvarenja u predstavi tada dobili – Ivanka Barić u ulozi Stelle i Božo Pavićević-Longa tumačeći Stanleya Kowalskog. 

Je li koincidencija ili ne, ali ove se godine navršava šest desetljeća od nastanka Tennesseejevog »Tramvaja«.

TAJNE I AMBICIJE: Prelijepa Blanche DuBois (Suzana Vuković) nakon mnogih godina pohranjenih u škrinjama zaborava dolazi u posjet svojoj sestri Stelli Kowalsky (Sanja Moravčić). Nakon prvobitne radosti prelaze na ozbiljnije egzistencijalne teme, od kojih središnje mjesto zauzima njihovo obiteljsko imanje Belle Reve. Blanchin izvještaj da od svega nije ostalo ništa uslijed raznoraznih izdataka vezanih za opskrbu i njegu sada već preminulih roditelja, Stelli ne djeluje posebno uvjerljivo, dok u njenom suprugu Stanleyu (Miloš Stanković) budi ekstremnu, ali još nedefiniranu radoznalost. Njegova računica je decidna: Belle Reve više nije njihov, iako su od njega mnogo očekivali. Zaslužna za uništene nade Blanche ostaje i dalje naizgled zaštićena od »grijehova« prošlosti i besparice. Svoje trenutačno prebivalište preuređuje, prema Stanleyevim riječima, »u stari Egipat, a sebe doživljava kao kraljicu od Sabe«: lampionima ukrašava gole žarulje prigušivajući oštre kontraste, skriva godine izbjegavajući dnevnu svjetlost, upotrebljava skupe parfeme... Pokraj bezazlenog flerta s mladim prodavačem novina (Srđan Sekulić) upušta se u vezu s neženjom Mitchom (Branko Lukač), Stanleyevim prijateljem i članom ekipe koja, uz Pabla (Đorđe Simić), Stevea (Arpad Csernik) i Eunice (Kristina Jakovljević), tvori večernju družinu za razbibrigu uz terevenke i partije pokera. 

Protječu tjedni, mjeseci, Stella je na putu postati majkom, a Blanche na tragu zaruka s Mitchom. Vječito prisutna tenzija doživljava kulminaciju u etapi Stanleyevog razotkrivanja Blanchine sramotne (prostitutske) prošlosti, čime se i posljednji san junakinje o mogućem spasu u udaji deziluzionira i ruši. Simbolika tragedije oličena je već na početku predstave nazivima dvaju tramvaja (Želja i Groblje) pomoću kojih Blanche pristiže na poprište vlastita kraja, naselje zvano Elizejska Polja. Posebno je snažna metafora smrti koja se, prije nego što glavnu junakinju odvode doktor (Zoran Bučevac) i bolničarka (Snežana Jakšić-Čolić), pojavljuje u obliku ulične prodavačice cvijeća (Jelena Mihajlović).

IZNIJANSIRANI PROFILI: Definirajući ih u startu, Williams svojim likovima ne ostavlja mnogo prostora za djelovanje. Kao i u ostalim njegovim djelima, tako i u »Tramvaju«, akcent je na realizmu i iziskuje britko iznijansirane psihološke profile, koje su protagonisti predstave, predvođeni izvrsnom Suzanom Vuković, uspješno iznijeli. Uz pun angažman ansambla zagrebački redatelj Ivan Leo Lemo uspijeva ekstremno zahtjevnu i Pulitzerovom nagradom ovjenčanu dramu Tennessee Williamsa oživjeti na originalan i nov način. Funkcionalno scenografsko rješenje potpisuje Vesna Režić, a za kostimografiju je zaslužna Dragica Laušević. Referencijalan odabir glazbenih skladbi zaokružuje Zvonimir Dusper, dok je dramaturški dio posla uradila Nina Skorup. 

Sudeći prema pozitivnoj reakciji publike, predstavu »Tramvaj zvani želja« očekuju mnogobrojne buduće izvedbe.