Arhiv tekstova

Ove godine je kod svih biljnih vrsta u Vojvodini smanjen prinos zbog suše, a procjenjuje se da je u Sjeverno-bačkom okrugu proteklog ljeta prinos gotovo svih poljoprivrednih kultura zbog suše podbacio za oko 50 posto. Umanjenje roda krenulo je najprije s pšenicom, a suša koja je pogodila subotičku regiju drastično je umanjila urod kukuruza, suncokreta, šećerne repe, soje, te voćnih i povrtlarskih kultura. 

Sjetva pšenice je počela, a najpovoljnije je obaviti je u listopadu, jer kasnija sjetva može dovesti u pitanje rodnost kulture. Dakle, sa sjetvom pšenice se ne može čekati, a taj neodložan posao »ne pita« seljake imaju li i koliko imaju sredstava za ulaganje u sjetvu nakon suše. O problematici u poljoprivrednoj proizvodnji nakon suše, a u tijeku sjetve pšenice, razgovarali smo s inženjerom-agronomom Grgurom Stipićem, članom resornog odbora za poljoprivredu Lige socijaldemokrata Vojvodine.

MOGUĆNOSTI ZA POMOĆ POLJO-PRIVREDNIM PROIZVOĐAČIMA: »Suša koja je konstatirana na području subotičke općine najviše je pogodila kulturu kukuruza. Prinos kukuruza je smanjen za oko 60 posto, a procjenjuje se da šteta na kukuruznim poljima dostiže tri milijarde dinara. Zbog suše je smanjen i prinos ostalih ratarskih kultura. Formirana je Općinska komisija za procjenu štete od suše koja je završila svoj posao, a poljoprivrednici traže pomoć od Vlade Republike Srbije, Izvršnog vijeća Autonomne Pokrajine Vojvodine i Općine Subotica. No, pitanje pomoći je još uvijek otvoreno«, kaže Grgur Stipić i navodi da postoji više načina da se pomogne poljoprivrednim proizvođačima.

»Jedan od načina bi moglo biti kreditiranje za zasnivanje nove proizvodnje, dakle za kupovinu sjemena, kako za ovu jesensku sjetvu, tako i za onu proljetnu. Drugo rješenje bi bilo da se seljacima isplati jednokratna i bespovratna novčana pomoć. Postoji i mogućnost rješenja da se seljacima umanje ili ne naplate porezi i vodo-doprinosi. Upravo su vodo-doprinosi mnogo veća stavka u odnosu na porez, a činjenica je da se od naplaćenih vodo-doprinosa malo toga uradilo na navodnjavanju parcela. U našoj općini i uopće u Vojvodini ima jako malo sustava za navodnjavanje, a vodo-doprinos se godinama naplaćuje. Dakle, zbog drastičnog umanjenja uroda, seljacima bi se moralo pomoći glede zasnivanja proizvodnje za ovu, ali i za sljedeću godinu. Glede kupovine sjemena, treba reći kako su cijene sjemena ratarskih kultura realne i većina proizvođača je orijentirana na proizvodnju certificiranim sjemenom i dobro je što se više ne sije ‘s tavana’, dakle, ne sije se sjeme iz druge ili treće generacije, jer je onda slab genetski potencijal«. 

KREDITI POSTOJE, ALI SU SELJACI SIROMAŠNI: Šteta je očevidna, ali mjerodavna tijela za sada nisu reagirala s konkretnom pomoći. Krediti za poljoprivredne proizvođače mogu biti jedno od adekvatnih rješenja, ali zbog ovogodišnjeg izuzetno niskog roda, otvoreno je pitanje imaju li seljaci sredstva za kreditna ulaganja.

»Krediti iz pokrajinskih i republičkih fondova namijenjeni za poljoprivrednike su dobra prilika za razvijanje proizvodnje, ali je otvoreno pitanje imaju li seljaci sredstva za kreditna ulaganja u ovoj situaciji, nakon posljedica elementarne nepogode. Primjerice, nedavno su proizvođači iz okolice Subotice potpisali kreditne ugovore za razvoj voćarske i povrtlarske proizvodnje za koja su sredstva osigurana iz Fonda za razvoj Autonomne Pokrajine Vojvodine. Ovo napominjem zbog toga, što su ti krediti mnogo povoljniji u odnosu na kredite komercijalnih banaka. U spomenutom slučaju kreditiranja u pitanju je voćarska i povrtlarska proizvodnja, znači postoji i mogućnost preorijentiranja iz ‘suhog ratarstva’, iz proizvodnje ratarskih kultura, u neke intenzivnije vidove proizvodnje, kao što su voćarstvo ili vinogradarstvo, ali proizvođači se teško odlučuju na preorijentiranje ili proširenje proizvodnje. Postoje mogućnosti kreditiranja iz pokrajinskog fonda i stočarske proizvodnje«, kaže Grgur Stipić.

Treba istaknuti i ovom prilikom da je, i uz mogućnost povoljnog kreditiranja, problematika položaja poljoprivrednih proizvođača veoma složena, jer su zbog dugogodišnjih iscrpljivanja financijske moći seljaci dovedeni do ivice opstanka, a pogotovo nakon ovogodišnje suše.

MALI I VELIKI PROIZVOĐAČI:  »Dobro je što je u subotičkoj općini u posljednje vrijeme izgrađeno nekoliko silosa, ali je izgradnja silosa skupa i malo poljoprivrednih proizvođača može toliko investirati. Izgradnja se sigurno isplati, u pitanju su zakoni tržišta, jer se za prodaju pohranjenog proizvoda čeka bolja cijena. U našoj općini većina seljaka ima u vlasništvu male parcele i upravo te male proizvođače treba zaštititi, jer su oni više pogođeni sušom od velikih proizvođača. Upravo se mogućnost ruralnog razvoja vezuje za male proizvođače, a Liga socijaldemokrata Vojvodine zastupa stanovište da je važan ostanak na selu baš tih malih proizvođača i mladih, a za to je neophodno i što prije obnoviti škole u seoskim naseljima«.

Govoreći o malim i velikim poljoprivrednim proizvođačima Grgur Stipić ističe i problem mehanizacije. »Kod većih proizvođača poljoprivredna mehanizacija je uglavnom obnovljena, jer veći proizvođači imaju financijskih mogućnosti za podizanje kredita, ali postoji problem malih proizvođača, koji nemaju mogućnosti za obnavljanje mehanizacije, što je, naravno, vezano za mogućnost kvalitetne obrade zemlje, a što utječe na urod i zaradu. Takva situacija može utjecati na odliv malih proizvođača sa sela. Treba pronaći način da se baš tim malim proizvođačima što više pomogne«.

Uvijek je aktualno pitanje i koliko su poljoprivredni proizvođači informirani o mogućnostima beneficija i kreditiranja. 

»O informiranju seljaka trebaju prije svega brinuti udruge poljoprivrednika, kao i Služba za poljoprivredu Općine Subotica, a opet je to sve povezano i s važnošću edukacije, kako bi seljaci mogli razvijati proizvodnju na kvalitetan način i zasnovati isplativiju proizvodnju. Takva praksa vodi ruralnom razvoju sela«.                        g