Arhiv tekstova

Trodnevni seminar, na kojemu je sudjelovalo oko 130 svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije, započeo je 17. rujna na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu i trajao do 19. rujna. U sklopu teme pastoral braka i obitelji, seminar je obradio pastoral rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih, pastoral specifičnih situacija u braku i obitelji te pastoralno-etička pitanja. Središnja tema seminara bila je »Pastoralni modeli rada s brakovima i obiteljima u neredovitim i specifičnim situacijama«. Osim brojnih predavača, referat na temu »Pastoralno-teološki aspekti mješovitih ženidbi« izložio je vlč. dr. Marinko Stantić.  

PREDNOSTI: Govoreći o prednostima mješovitih brakova vlč. Marinko Stantić kaže kako su uspjesi koji se mogu postići u mješovitoj ženidbi mali, ali ipak mogući. »Svakako je važno istaknuti međusobno obogaćenje. Koliko je god za čovjeka nepoznanica ulijevala strah – strah od nepoznatoga, oduvijek mu je budila i znatiželju. Osoba koja sklopi brak s osobom druge kulture, jezika, običaja, vjere… od vlastite, susrest će se s mnoštvom neistraženog područja, te se s pravom može reći da je život u takvom braku zanimljiv. Takvi se supružnici međusobno obogaćuju novim spoznajama, upoznaju s novom i nepoznatom kulturom. Ovdje svakako spada i upoznavanje s vjerom bračnog para. I na vjerskom području postoje zanimljivosti koje su u prvi mah samo takve, ali dublje razmišljanje o njima mogu čovjeka oduševiti, kao i iznenađujuće razočarati. Druga prednost jest smanjeni rizik nacionalnog genetskog profila. Gen je osnovna jedinica nasljedne informacije spremljene u DNK, kraći dio molekule DNK sa zapisom redoslijeda karika (aminokiselina) točno određene bjelančevine. Budući da se DNK, s na njoj poredanim genima, prenosi s roditelja na potomstvo, to znači da su geni zapravo nositelji nasljednih osobina svakog živog organizma. S genima se nije igrati! Stoga je opravdana zabrana sklapanja braka s bliskom rođacima, kao i incest. U mješovitoj ženidbi, budući da je riječ o dvjema osobama različnih naroda i nacija, različitih kultura i običaja, uklonjen je rizik za genetskim poremećajem, a time se smanjuje i mogućnost spontanog pobačaja«, objašnjava vlč. Stantić.

NEDOSTACI: »Što se tiče nedostataka mješovitih ženidbi, mogu reći sljedeće: danas se odabir bračnoga para opravdava riječima da se ne smiju ljudski umovi vraćati stoljeća unazad, kad se znalo tko se s kime smije ženiti, kad su brakovi planirani, dogovarani i slično. Tada se generacije nisu niti puno trudile srušiti takav način življenja. Bez obzira koliko su takva vremena daleko iza nas, mora se reći da, makar prešutno, i danas neki ljudi preusmjeravanju svoje srce onima koje razum prije bira od srca. Česti je slučaj da se na nekoga suptilno djeluje i tihim uvjeravanjem potiče da je to ‘najbolje za vas‘. I mnogo je takvih načina na koje roditelji utječu na mlade iz ovoga ili onoga razloga«, kaže naš sugovornik navodeći kako nedostaci mješovitih ženidbi također imaju svoju podjelu.

»Tu možemo govoriti o asimilaciji unutar mješovitog braka. Prilikom sklapanja braka obećanje je i zakletva dvoje supružnika da će biti jedno, baš kao što je Gospodar Života i zatražio od čovjeka. No, velika je opasnost da se to jedinstvo krivo shvati, te asimilacijom zamijeni međusobna ljubav i uvažavanje različitosti. Asimilacija je proces kojim se novi sadržaj i elementi prilagođavaju i pridružuju starijem ili zatečenom sadržaju. To je izjednačenje najmanje dviju strana, prilagođavanje jedne drugoj, koje dovodi do preuzimanja tuđeg jezika, vjere, načina življenja… Time se gubi svoja osobnost, vlastita vjera i identitet. Po dolasku asimilacije u zajednički život dvoje ljudi vezanih bračnom vezom, asimiliranoj osobi se javlja i osjećaj poniženja, omalovaženosti, bezvrijednosti. Gubi se i različitost mišljenja, pogleda na svijet, pa i samo zajedništvo. U takvom slučaju jednoumlje postaje sve više gospodar mješovitog braka. Čovjek je pozvan na međusobnu ljubav koja uključuje u sebi prihvaćanje druge osobe onakve kakva ona jest, sa  svim svojim osobinama i kvalitetama koje u sebi nosi. To nikako ne znači popuštanje pred Zlim, niti toleriranje bahatog ponašanja drugih osoba«, objašnjava vlč. Stantić. 

Prema njegovim riječima, drugi oblik mogućeg neuspjeha mješovitog braka javlja se zbog pretjerane dominacije jednog bračnog druga nad drugim. »Dominacija je prevlast nad drugom osobom, nadmoć osobe koja je zbog određenih sposobnosti ili položaja uspjela zagospodariti i nametnuti se kao glavna. U mješovitom braku osoba koja je komunikativnija, koja više privređuje za obitelj, koja uživa veći ugled u društvu i sl., nečujno preuzima bitnu riječ u kući. Tako se također gubi međusobna ljubav i uvažavanje različitosti, kao i jednakost pred Bogom. Treći oblik mogućeg neuspjeha jest ateizam ili vjerski indiferentizam zbog mješovitog braka. Naime, u mješovitom braku, nerijetki je slučaj da se zbog različitosti vjere, a sve zbog mira u kući, ateizam sve više uvlači u život braka i obitelji. Tako sve više prevladava bezboštvo ili se makar odbacuje prakticiranje vjere. To se događa zbog želje da se ne dogodi dominacija jedne vjere nad drugom. Ni u kojem slučaju čovjek sebi ne može dopustiti odvajanje od Boga, niti zanemarivanje vjerničke prakse. Bude li se to dogodilo, malo po malo, osjetit će da je to siguran put k silasku u ponor i gubljenje smisla postojanja. Samo življena vjera i redovito nastojanje da se, uz pomoć Božje milosti, sve više preuzme Kristov mentalitet, čovjek može doći do stupnja života kada sa sv. Pavlom može reći da ne živi više on, nego da Krist živi u njemu (usp. Gal 2,20)«, kaže na kraju razgovora vlč. Marinko Stantić.