Arhiv tekstova

Kao i svake godine poslije blagdana Uzvišenja svetog križa pitomo slavonsko selo Oprisavci pokraj Slavonskog Broda, bilo je mjesto tradicionalnog okupljanja iseljenih Petrovaradinaca. Bivši stanovnici ovog starog i slavnog grada na desnoj obali Dunava, ponosnog na svoju bogatu prošlost okupili su se prošle nedjelje, kako bi odškrinuli dio neizbrisive hrvatske povijesti Srijema i Petrovaradina, grada koji je početkom 20. stoljeća imao 98 posto hrvatskog stanovništva a sada ih, prema neslužbenim podacima, ima oko tisuću i pol od ukup-no 20 tisuća stanovnika, koliko ih danas  Petrovaradin ima. Zar je potrebno ikoga podsjećati na duboke povijesne tragove koje je ostavio Petrovaradin, taj vidikovac široke i beskrajne srijemske ravnice, okružene moćnim rijekama Dunavom i Savom, Bosutom i Vukom, za koji su još stari Rimljani govorili da je »delicium mundi« – raj zemaljski. Ima li onih koji ne znaju za četiri petrovaradinske crkve: Svetog Roka, Snježne Gospe Tekijske, Svetog Juraja i Svetog križa, onih koji ne znaju za povijesnu 1716. godinu i veliku pobjedu nad turskom vojskom kod Petrovaradina, za Petrovaradinsku tvrđavu, taj biser vojnog baroka, čiji su hodnici i komunikacije dugi oko 16 kilometara, ili nisu svjesni činjenice da je to grad u kojem je 1801. godine rođen jedan od najvećih Hrvata svih vremena, veliki ban Josip Jelačić, čije ime nosi i centralni trg glavnog grada Republike Hrvatske.

Ovogodišnji susret Petrovaradi-naca započeo je tradicionalnom sv. misom za Srijemce u crkvi Uzvišenja svetog križa koju je služio vlč. Stjepan Sokolović, organizator i domaćin ovog susreta Petrovaradinaca, u čijim se prostorijama iseljeni Petrovaradinci okup-ljaju već godinama. Petrovaradinci su uvijek bili počašćeni dobrotom svog bivšeg dugogodišnjeg župnika, koji je u Petrovaradin, u župu sv. Roka, stigao 15. ožujka daleke 1969. godine kao mladi župnik i u njoj ostao punih 17 godina. U tih 17 godina, do preseljenja u Brodsku Varoš, između Petrovaradinaca i tada 24-godišnjeg župnika rodilo se istinsko prijateljstvo, koje traje sve do današnjih dana, a upravo iz tog prijateljstva iznikli su i ovi tradicionalni susreti.

Potvrda snažnog zajedništva iseljenih Petrovaradinaca i onih koji su ostali živjeti u svom rodnom gradu bila je i nazočnost izaslanstva Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva »Jelačić« iz Petrovaradina, na čelu s predsjednikom Josipom Pokasom.

Zamoljen da za naš list prokomentira ova redovita okupljanja iseljenih Petrovaradinaca Josip Pokas je rekao, kako mu je žao što iseljeni Petrovaradinci nisu više tamo gdje pripadaju i srcem i dušom, u svome rodnom gradu, jer su oni, kao i njihovi roditelji, dio bogate i slavne prošlosti Petrovaradina, ali i da mu je drago što nisu zaboravili svoj Petrovaradin te su osnovali i svoj zavičajni klub, koji djeluje u okviru Udruge protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata.

»Zahvaljujem vlč. Stjepanu Sokoloviću i predsjedniku Zavičajnog kluba Petrovaradinaca ‘Josip ban Jelačić’ Jakovu Ivančiću na pozivu za ovaj divan susret, kao i svim Petrovaradincima koji svoju snagu pronalaze u međusobnom zajedništvu i čuvanju našeg identiteta, kulture i običaja«, rekao je predsjednik HKPD-a »Jelačić« Josip Pokas. 

Nakon okrepe duha, slijedila je i okrepa tijela na zajedničkom ručku u župnim prostorijama oprisavačke crkve, a nakon toga pjesma i ples, u kojima su se Petrovaradinci s obiju strana granica pokazali nenadmašnima. Bilo je gotovo nemoguće nadglasati raspjevane i rasplesane Petrovaradince, koji su cijelo poslijepodne pjesmom lutali »divnim kićenim Srijemom«, pokazavši još jednom, kako Srijemci imaju veliko srce i da su spremni biti jedni uz druge u lijepim, ali i u najtežim trenucima svoje povijesti.