Arhiv tekstova

Egzorcisti i druge duhovne osobe često ukazuju kako su žrtve demonskog napada upravo osobe koje su sklone raznim oblicima okultističke i magijske prakse, odnosno da se sudjelovanjem u raznim praksama okultizma izlaže pogibelji upadanja u zlo uzrokovano đavlom. Ispunjavanje duhovne praznine, rješavanje svojih unutarnjih konflikata i različitih drugih životnih problema i teškoća jesu najčešće oni motivi koji navode pojedince da uđu u svijet okultnog. Okultizam je u biti vjerovanje u postojanje bića ili snaga koje se ne mogu osjetiti na normalnoj razini zapažanja, ali preko kojih je moguće gospodariti svime, preko posebnih praksi koje se nauče istraživanjem, inicijacijom ili vježbom. Riječ je o odbacivanju religije, jer se radi o utjecanju bićima, snagama i moćima koje ne dolaze od Boga, a također je riječ i o odbacivanju razuma, jer se radi o bićima i snagama koje su izvan razumske kontrole i koje izmiču mogućem znanstvenom ispitivanju. Okultizam se stoga dovodi u izravan odnos s magijom, proricanjem budućnosti, astrologijom, spiritizmom, sotonizmom i s određenim vidovima masonerije. 

ZAMKE ZLOGA: Većina će ljudi reći kako okultizam i magiju ne uzimaju ozbiljno pa smatraju da im to ne može škoditi.  Sotona međutim, kako kaže monsinjor Milivoj Bolobanić, ‘okultne igre’ uzima ozbiljno. Biti involviran u okultne prakse zapravo znači baviti se sotonskim poslom. Kroz takve i slične postupke čovjek otvara vrata zlim silama, bilo svjesno ili nesvjesno, i neprimjetno biva ozračen negativnim silama Zloga iz čega onda proizlaze najrazličitiji problemi i vrlo često ozbiljni poremećaji na fizičkom i psihičkom planu. Na individualnoj se razini kao prepoznatljivi simptomi robovanja demonskim duhovima kroz okultističku praksu iskazuju potištenost, depresivnost, nepredvidljivo ponašanje, nekontrolirane strasti, seksualna pohota, napadi bijesa i zlovolje, nekontrolirana mržnja, ogorčenost, deluzije, kompulzivno laganje i opsesivne misli o samouništenju. Pojavljuju se česti osjećaji straha, neobična zatvorenost u samoga sebe, bijeg od ljudi, nemogućnost opraštanja, dekoncentracija, sumnje i nepovjerenje, osvetoljubivost, razne tjeskobe, padanje u bezvoljnost, osjećaj besciljnosti u životu, suicidalne misli i osjećaj jednog trajnog nemira. Redovito se, međutim, pri navođenju ovih psihičkih poremećaja ukazuje na potrebu opreza, jer isti simptomi mogu imati različite uzroke. 

ISTRAŽIVANJA INTERESA ZA OKULTNO: Problematika okultizma se u znanstvenoj literaturi obično smješta u područje parapsihologije, koja se bavi različitim oblicima paranormalnih fenomena i vjerovanja. Postoje brojna istraživanja kojima se nastojalo utvrditi korelacije paranormalnih vjerovanja i određenih psihološki relevantnih varijabli. Tako se, primjerice, u različitim istraživanjima pokazalo da su paranormalna iskustva i vjerovanja povezana s psihopatološkim poremećajima kao što su depresija, shizofrenija i disocijativne tendencije. Druga su istraživanja ukazala na povezanost između paranormalnog vjerovanja i dimenzija ličnosti kao što su – neuroticizam, traženje senzacija, odnosno jakih podražaja, agresivnost i potreba za obranom te povezanost sa snažnim osjećajem usamljenosti i iracionalnim mišljenjem. I u području vrijednosnih orijentacija mogu se pojaviti specifični simptomi, koji mogu biti povezani s okultističkom praksom i vjerovanjima. Najčešće se spominje prisutnost onih vrijednosti koje ukazuju na snažnu potrebu za bogatstvom, časti, moći, popularnosti i raznim užicima. Drugim riječima, vrijednosti materijalizma, hedonizma i konzumizma jesu one vrijednosti koje određuju vrijednosni sustav pojedinaca sklonih okultističkom mišljenju i praksi. Imajući na umu povezanost određenih psihičkih poremećaja i paranormalnih vjerovanja s jedne strene, i povezanost materijalističko-hedonističke orijentacije i paranormalnih vjerovanja s druge strane, za pretpostaviti je, dakle, da će se u psihološkoj pozadini interesa za okultno nalaziti određena struktura ličnosti i vrijednosnih orijentacija. 

CILJEVI ISTRAŽIVANJA: Ovim smo istraživanjem, dakle, nastojali utvrditi povezanost pojedinih vrijednosnih orijentacija i osobina ličnosti s interesom za okultno ili s okultističkim sindromom. Drugi cilj našeg istraživanja se odnosio na utvrđivanje utjecaja deklarativne i praktične religioznosti na latentnu konfiguraciju vrijednosnih orijentacija, osobina ličnosti i interesa za okultno. Rezulatati ovog istraživanja su dio istraživačkog projekta pod nazivom »Vrijednosne orijentacije, društveni stavovi i osobine ličnosti bunjevačkih Hrvata« a za potrebe Hrvatskog nacionalnog vijeća. Terenski dio ovog empirijskog istraživanja je sproveden u srpnju 2005. godine na uzorku od 489 punoljetnih bunjevačkih Hrvata u Subotici a koji su pripadali različitim sociodemografskim skupinama. 

U ovom istraživanju nismo ispitivali prisutnost različitih oblika okultističke prakse, već interes za okultno, koji je operacionaliziran kao vrijednosno preferiranje okultističkih praksi. Od ispitanika je traženo da na skali Likertovog formata (od 1 do 5) odrede koliko im je u životu važno (1) »iskusiti okultističke rituale i spiritističke seanse«, (2) »upoznati što se sve može postići pomoću crne magije«, (3) »vidjeti svojim očima čime se to bave satanisti«, i (4) »pomoću horoskopa točno saznati što im nosi budućnost«. Faktorska analiza ovog vrijednosnog prostora je pokazala da se radi o jednodimenzionalnom konstruktu. Naime, sve su ove »vrijednosti« visoko korelirane s latentnom »vrijednosnom orijentacijom« koju smo nazvali Interes za okultno, a koja u biti ukazuje na prisutnost postojanja predispozicije za različite vidove okultne prakse. Možemo, dakle, na temelju strukture ovih vrijednosnih preferencija govoriti o postojanju jednog potencijalnog okultističkog sindroma ili okultističkog vjerovanja. 

VRIJEDNOSNE ORIJEN-TACIJE: Faktorskom analizom skale za mjerenje vrijednosnih orijentacija izolirane su tri dimenzije vrijednosnih orijentacija, a to su: Materijalističko-hedonistička orijentacija koja ukazuje na strukturalnu povezanost potrebe za bogatstvom, slavom, moći i uživanjem bez ikakvih ograničenja; Intelektualna otvorenost koja ukazuje na strukturalnu povezanost potrebe za stjecanjem znanja, kreativnošću i novim iskustvima; i Altruizam koji ukazuje na strukturalnu povezanost različitih oblika iskazivanje ljubavi prema drugim ljudima i prosocijalnog ponašanja. 

OSOBINE LIČNOSTI: Prostor psiholoških osobina ličnosti je mjeren skalama depresivnosti, anksioznosti, impulzivne agresivnosti, i asocijalne agresivnosti.  Depresivnost definiraju tuga i potištenost, odsutnost energetskog potencijala, osjećaj životne promašenosti, besmisla, negativna slika o samome sebi, disocijacija kognitivnih procesa, i prisutnost impulsa da se počini samoubojstvo. Anksioznost definiraju tjeskoba i strah, pretjerana zabrinutost, preosjetljivost, neodlučnost, osjećaj krivnje i prisutnost opsesivnih tendencija. Impulzivnu agresivnost definiraju impulzivne reakcije, razdražljivost i verbalna agresivnost. Asocijalnu agresivnost definiraju potreba za moći, nesposobnost odlaganja neposrednih želja i impulsa, osvetoljubivost, i odsutnost empatije. U istraživanju religioznosti koristili smo dve mjere. Prva se odnosila na deklarativnu religioznost (vjersko uvjerenje). Ispitanicima je postavljeno sljedeće pitanje: »Kakav je Vaš odnos prema religiji?« s mogućim opcijama odgovora: (1) Nisam vjernik i ne vjerujem u Boga, (2) Vjernik sam samo utoliko što poštujem i držim se običaja moga naroda, (3) Vjernik sam ali ne prihvaćam sve što moja Crkva naučava, i (4) Uvjereni sam vjernik i prihvaćam sve što moja Crkva naučava. Druga mjera religioznosti se odnosila na praktičnu (crkvenu) religioznost. Ispitanicima je postavljeno sljedeće pitanje: »Koliko često idete u crkvu na sv. misu?« s mogućim opcijama odgovora: (1) Nikada, (2) Samo na Božić i Uskrs, (3) Više puta godišnje, (4) Više puta mjesečno, i (5) Redovito svake nedjelje. 

VRIJEDNOSNI SUSTAV I OKULTISTIČKI SINDROM: Rezultati multiple regresijske analize su potvrdili našu polaznu hipotezu da se pojedine vrijednosne orijentacije i psihopatološke osobine ličnosti nalaze u korelaciji s interesom za okultizam. Naime, materijalističko-hedonistička vrijednosna orijentacija, asocijalna agresivnost i depresivnost pokazali su se kao značajni prediktori pojavljivanja okultističkog sindroma. Za osobe sklone okultizmu karakteristična je ona životna filozofija u čijem se aksiološkom sustavu visoko vrednuje veliko bogatstvo, konzumizam, utilitarizam, hedonizam, slava i moć. Ovaj je nalaz sukladan s onim zapažanjima egzorcista koji ukazuju na povezanost okultističke prakse i vjerovanja sa snažnom potrebom za bogatstvom, časti, moći, popularnosti i raznim užicima, odnosno s vrijednostima materijalizma, hedonizma i konzumizma. Novac, koristoljublje, slava i moć su dakle one koordinate vrijednosnog referentnog sustava unutar kojeg može biti »locirana« prisutnost okultističkog sindroma. Uzmemo li ovdje u obzir podijelu vrijednosti na terminalne i instrumentalne, gdje terminalne vrijednosti predstavljaju one, koje se odnose na čovjekovo konačno stanje egzistencije, na ono čemu je čovjek usmjeren u konačnom smislu (cilj ili smisao života), a gdje instrumentalne vrijednosti predstavljaju one, koje se odnose na način života, odnosno na sredstvo za postizanje određenih ciljeva ili na načine ponašanja koji pridonose ostvarivanju terminalnih vrijednosti, onda vidimo da struktura materijalističko-hedonističke vrijednosne orijentacije može ukazivati na postojanje terminalnih i instrumentalnih vrijednosti, ovisno dakako o tome koju subdimenziju strukture ove vrijednosne orijentacije tretiramo kao cilj i smisao života. Ako je, primjerice, novac glavni cilj i smisao života onda bogatstvo i konzumizam predstavljaju terminalne vrijednosti, dok moć i slava predstavljaju sklop instrumentalnih vrijednosti pomoću kojih se postiže bogatstvo. Ako su pak moć i slava odnosno častohleplje glavni smisao života onda bogatstvo i konzumizam predstavljaju terminalne vrijednosti, jer se preko njih ostvaruje potreba za moći i slavom. Međutim, psihološko značenje ove vrijednosne matrice je zapravo u tome što hedonizam predstavlja osnovni cilj i glavni smisao života (terminalnu vrijednost), a bogatstvo i konzumizam s jedne te slava i moć s druge strane predstavljaju instrumentalne vrijednosti na temelju kojih se ostvaruje »hiperhedonističko« zadovoljavanje duha i tijela. Drugim riječima, jedan stil ili način života koji se ogleda u velikom bogatstvu i u mogućnosti neograničene potrošnje te posjedovanjem osobne slave, časti i moći percipira se kao »instrument« za nesputano zadovoljavanje svih svojih želja, prohtjeva i potreba. 

STRUKTURA LIČNOSTI I INTERES ZA OKULTNO: Činjenica da se materijalističko-hedonistička orijentacija i asocijalna agresivnost nalaze u pozitivnim korelacijama s interesom za okultno ukazuje na specifičnu strukturu ličnosti kod koje je izražen okultistički sindrom. Da se ovdje primarno radi o jednoj asocijalnoj i agresivnoj strukturi ličnosti ukazuje i negativna korelacija, koja postoji između interesa za okultno i altruizma, dakle one dimenzije vrijednosne orijentacije koja u svojoj strukturi sadrži različite aspekte ljubavi prema bližnjemu i prosocijalnog ponašanja. Nalazi našeg istraživanja potvrđuju one koji su ukazali na postojanje povezanosti između paranormalnih vjerovanja i različitih oblika agresivnosti, odnosno povezanosti između paranormalnih vjerovanja i potrebe za jakim (nesputanim) senzacijama ili podržajima. Međutim, vrsta agresivnosti koja se nalazi u psihološkoj pozadini interesa za okultno nije ona koja upućuje na prisutnost impulzivnih reakcija, irititabilnosti i verbalne agresivnosti. Drugim riječima, utvrđena negativna korelacija između impulzivne agresivnosti i interesa za okultno ukazuje da osobe kod kojih postoji okultistički sindrom na površini izgledaju kao socijalizirane, pristojne, povučene i mirne osobe. Međutim duboki unutarnji konflikti, koji su prisutni kod osoba s izraženim interesom za okultno, pokušavaju se razriješiti različitim ego obrambenim mehanizmima. Naime, kod osoba sklonih okultizmu postoji onaj psihološki ego obrambeni mehanizam kojim se pokušava proširiti granice svoga utjecaja i moći kako bi se osigurala superiornost nad okolinom, a manifestira se u postojanju jedne vrste neurotske pohlepe (bilo materijale, afektivne ili duhovne). Takvi su ljudi, kao što uostalom potvrđuju nalazi ovog istraživanja, u biti nesposobni za ljubav i prijateljstvo. Za ove je osobe bilo kakav osjećaj bespomoćnosti naročito nepodnošljiv, jer je za njih snaga, moć, utjecaj, i ideja da se bude gospodar u svakoj situaciji jedan od glavnih ideala. U tom se smislu može govoriti o tome da osobe sklone okultizmu izražavaju neurotičnu težnju za stjecanjem i moći koja svoju psihološku pozadinu ima u neurotičnoj potrebi za sigurnošću. Riječ je o tome da neurotična težnja za bogatstvom, potrošnjom, slavom i časti u biti predstavlja obranu od bespomoćnosti i beznačajnosti a koja može dovesti do izražavanja većeg interesa za okultno, odnosno do utjecanja bićima i snagama preko kojih je moguće gospodariti svime i imati apsolutnu kontrolu. Osobe sklone okultizmu također ukazuju na jednu narcisoidnu strukturu ličnosti za koju je karakterističan bijeg od bolnog osjećaja ništavnosti. Odsutnost empatije, egoizam, nametanje svoje volje drugima, težnja za slavom, časti i moći, nesposobnost odlaganja užitka, potisnuta mržnja, nesposobnost za žrtvu, i osvetoljubivost su oni simptomi narcisoidnosti koji dovode do poremećenih odnosa s drugim ljudima. Narcisoidni, asocijalni i agresivni pojedinac sklon okultizmu nije dakle samo alijeniran od drugih već i od samoga sebe, a posebno od Boga, tražeći pri tom utočište u svojim iluzijama kao što je, primjerice, posezanje za okultnim.

DEPRESIJA I OKULTNO: Međutim, psihopatološka struktura ličnosti osoba sklonih okultizmu je znatno složenija imamo li na umu utvrđenu pozitivnu korelaciju između interesa za okultno i depresivnog sindroma kojeg definiraju simptomi kao što su: tuga i potištenost, odsutnost energetskog potencijala, osjećaj životne promašenosti, osjećaj besmislenosti, negativna slika o samome sebi, disocijacija kognitivnih procesa i prisutnost želje za izvršenjem samoubojstva. Istovremena prisutnost materijalističko-hedonističke orijentacije, asocijalne agresivnosti i depresivnog sindroma u stukturi ličnosti koja je sklona okultizmu ukazuje na prisutnost jedne vrste hostilne depresije, koja u biti ukazuje na karakterološku depresiju, odnosno na depresivni životni stil. Mogli bismo, dakle, reći da kod osoba sklonih okultizmu postoji jedan hostilni subtip depresivne neuroze, koja može dovesti do težih psihičkih poremećaja i različitih oblika samouništenja. Nalazi našeg istraživanja potvrđuju ona koja ukazuju na povezanost paranormalnih vjerovanja s psihopatološkim poremećajima kao što su depresija i s određenim disocijativnim tendencijama (jednom vrstom »raspada« ličnosti). Očigledno je da rješenje svojih unutarnjih konflikata i različitih drugih životnih problema mogu biti oni motivi koji navode pojedinca da uđe u svijet okultnog. S druge strane vidimo da struktura interesa za okultno potvrđuje da se okultizam nalazi u izravnom odnosu s magijom, astrologijom, spiritizmom i sotonizmom. U tom slučaju okultno postaje sredstvo u postizanju cilja, kojim se nastoje razriješiti postojeći neurotski konflkti generirani kako nasljeđem i odgojem tako i različitim oblicima egzistencijalnih strahova.

ATEIZAM I OKULTNO: Rezultati kanoničke diskriminacijske analize potvrdili su hipotezu da se deklarativni i praktični ateizam nalazi u korelaciji s onom strukturom ličnosti gdje je interes za okultno njezin integralni dio. Kod deklarativnih ateista (ne vjeruje u Boga; nikada ne odlazi u crkvu) i praktičnih ateista (vjernik iz običaja; odlazi u crkvu samo na Božić i Uskrs) u većoj je mjeri prisutna jedna vrsta sociopatske agresivnosti a čiju psihološku stukturu definiraju interes za okultno, impulzivna agresivnost, asocijalna agresivnost, materijalističko-hedonistička orijentacija i odsutnost altruističkog ponašanja i prosocijalnog sentimenta. Mogli bismo dakle govoriti o postojanju jednog sindroma »sociopatsko-hiperhedonističko-okultističkog ‘samoostvarenja’«. Dakle onog »samoostvarenja« koje može biti pod izravnim utjecajem sotonskog uznemiravanja. Izostanak depresivnog sindroma u strukturi vrijednosnih orijentacija, interesa za okultno i osobina ličnosti koje su dobivene na temelju deklarativne i praktične religioznosti je prije svega rezultat činjenice da kod bunjevačkih Hrvata u Vojvodini postoji jedna depresivno obojena religioznost (religiozno uvjerenje i sakramentalni život) koju smo utvrdili u jednom našem ranijem istraživanju.  Vidimo stoga da je potencijal depresivnog raspoloženja koji u sebi nosi mogućnost pojavljivanja interesa za okultno u značajnoj mjeri smanjen kod bunjevačkih Hrvata koji su religiozni, odnosno žive praktičnim kršćanskim životom. To drugim riječima znači da depresivnost neće u značajnijoj mjeri doprinijeti pojavljivanju okultističkog sindroma kod onih bunjevačkih Hrvata koji imaju doboko vjersko uvjerenje i žive sakramentalnim životom. Utvrdili smo nadalje da se okultistički sindrom kod deklarativnih ateista i praktičnih ateista pojavljuje tek onda ako se radi o sociopatskoj (psihopatskoj) strukturi ličnosti. Ateizam dakle sam po sebi ne mora nužno generirati pojavljivanje okultističkog sindroma. Okultistički sindrom kod ateista, bilo deklarativnih ili praktičnih, pojavljuje se tek onda ako u njihovoj strukturi ličnosti postoje određeni psihopatološki poremećaji. Nalazi našeg istraživanja tek djelimično potvrđuju tvrdnju da se od ateizma nepogrješivo prelazi u ezoterijski okultizam. Međutim, naznaka postojanja gotovo pravolinijske negativne, premda umjerene korelacije između »sociopatskog okultizma« i religioznosti potvrđuje stav da se u srazmjeru s opadanjem vjere otvara put okultizmu. 

UZROK ILI POSLJEDICA: Vidimo, međutim, da je ateizam nužan ali ne i dovoljan uvjet kako bi se utjecalo bićima, snagama i moćima koje ne dolaze od Boga i koja su izvan razumske kontrole. Drugim riječima, u pozadini pojavljivanja okultističkog sindroma su, pokraj ateizma i religiozne indiferentnosti, prisutni i psihopatološki poremećaji ličnosti. Premda u ovom radu nismo istaživali okultističku praksu nego interes za okultno, nalazi ipak potvrđuju povezanost između okultnog i psiohopatološkog a na koju ukazuju egzorcisti i druge duhovne osobe. Međutim, ovdje se pojavljuje problem uzročno-posljedične veze. Točno je, naime, da sudjelovanje u okultnim praksama može prouzročiti psihičke bolesti i da se njime upada u zlo uzrokovano đavlom. U tom je slučaju okultno uzrok psihičkih bolesti. Međutim, rezultati našeg istraživanja ukazuju da psihopatološki poremećaji, posebno hostilna depresija u općoj te sociopatska agresivnost u ateističkoj populaciji, mogu biti uzrok interesa za okultno, odnosno, u krajnjoj liniji, uzrok upadanja u razne oblike okultističke prakse. U tom bi slučaju psihopatološki poremećaji imali težinu uzroka pojavljivanja interesa za okultno ili okultističke prakse. Jednom je, dakle, okultno uzrok psihičkih poremećaja, a drugi put su psihički poremećaji uzrok okultnog. 

IMPLIKACIJE: Upravo ovu činjenicu da hostilna depresija i sociopatska agresivnost mogu generirati interes za okultno, odnosno upletanje u demonsku mrežu, trebaju na umu imati ne samo vjeroučitelji i svećenici, već i školski psiholozi i pedagozi. Oni bi, naime, mogli prepoznati strukturu ličnosti učenika kod kojih postoje predispozicije za okultno i tako spriječiti njihovo upadanje u sotonsku zamku. Čini se ponekad kako Sotona puno bolje poznaje psihološke predispozicije pojedinca da se nađe u svijetu okultnog negoli većina psihologa i psihijatara, koji ne vjeruju u opstojnost Zloga. A kada se već detektira ulazak u ponekad nepovratni svijet okultnog, onda samo psihijatar-vjernik i egzorcist zajedno mogu dijagnosticirati radi li se o djelovanju Sotone ili je, pak, riječ »samo« o jednom psihopatološkom poremećaju. Koliki je značaj otkrivanja psiholoških predispozicija za okultno na najranijim uzrastima pokazuje istraživanje sprovedno na djeci predškolskog uzrasta u kojem je utvrđeno da i na ovom uzrastu postoji sociopatska struktura ličnosti.                                     g