Arhiv tekstova

Nacionalni javni servis je, evo pet godina nakon donošenja Zakona o radiodifuziji, razumio da ostvarivanje općeg interesa u području javnog radiodifuznog servisa definira članak 78. kojim se precizira: »Nositelji javnog radiodifuznog servisa dužni su: osigurati da programi, posebno informativni, budu zaštićeni od utjecaja vlasti, političkih organizacija ili centara ekonomske moći; proizvode i emitiraju programe namijenjene svim segmentima dru-štva, bez diskriminacije, vodeći pri tom računa o specifičnim društvenim skupinama kao što su: djeca i mladež, manjinske i etničke skupine, hendikepirani, socijalno i zdravstveno ugroženi, gluhonijemi; uvažavaju jezične i govorne standarde kako većinskog naroda tako i pripadnika manjina; osiguraju materijal koji zadovoljava kulturni identitet građana pripadnika većinskog naroda i manjina; osiguraju odgovarajuće vrijeme za emitiranje sadržaja vezanih za djelovanje udruga građana i nevladinih organizacija, kao i vjerskih zajednica« te je shodno tome obavijestio vijeća nacionalnih manjina 18. rujna da  će se 21. istog mjeseca potpisivati Sporazum o suradnji na proizvodnji i emitiranju programa koji se odnosi na nacionalne manjine koje žive u Srbiji. 

Sporazum je pripremljen u suradnji sa Službom za ljudska i manjinska prava Vlade Republike Srbije. Predviđeno je da ga potpiše 14 nacionalnih vijeća i Savez židovskih općina Srbije i da time »izražavaju suglasnost i spremnost da u međusobnoj suradnji na proizvodnji i emitiranju programa o kulturi, jeziku, običajima, povijesti i ostalim odlikama nacionalnih manjina koje žive u Srbiji odgovore potrebama i zahtjevima građana Srbije.« 

O SVOM TROŠKU? Članak 2. ovog sporazuma definira obveze Službe za ljudska i manjinska prava, koja, osim što treba pružiti stručnu pomoć RTS-u, treba »o svom trošku odrediti osobu ili više njih, koja bi bila u zajedničkom timu za pripremu emisija«. 

Obveze nacionalnih vijeća su: prevesti građu na srpski jezik, koja je potrebna RTS-u za pripremu emisija, osigurati sugovornike, kao i stručne osobe koje bi pomagale u realizaciji emisija.

RTS će, naravno, proizvesti emisije, ali od 30 minuta o kulturi, običaju, jeziku manjina KOJE SU POTPISALE SPORAZUM, pratit će događaje o životu manjina, dva puta godišnje organizirati emisiju tipa okrugli stol na aktualne teme koje se tiču položaja i života nacionalnih manjina u Srbiji, kao i pripadnika srpske nacionalne manjine, koji žive van Srbije??? I na kraju vrijedi istaknuti kako prema članku 5. »članovi stalnog tima mogu biti posebno nagrađeni od strane RTS-a za svoj rad, što može biti predmet posebne odluke generalnog direktora.« 

Na prvi pogled doista primjerena gesta nacionalnog javnog servisa. Međutim, postavlja se opravdano pitanje – zar člankom 78. Zakona o radiodifuziji javni servis nije već u obvezi baviti se svim onim što predviđa rečeni sporazum. Upravo zato što je RTS kao javni servis osnovan od građana, financiran od građana, trebao bi, po definiciji, biti i kontroliran od istih tih građana (među kojima, kako u obrazloženju ovog dokumenta inače i stoji, nacionalne manjine čine 17,50 posto stanovnika Srbije), a ne s njima da potpisuje sporazum po kojem onaj tko je to učinio ima mogućnost o njemu  informirati javnost na programu RTS, a onaj koji nije, to pravo nema. 

FOLKLORISTIČKI PRISTUP: Vrijedi podsjetiti također da je rok od momenta prijema obavijesti do potpisivanja bio toliko kratak da nacionalna vijeća nisu imala vremena niti sastati se i o tome razgovarati i donijeti demokratsku odluku, niti da se njihovi predstavnici međusobno konzultiraju o tekstu koji im otvara/zatvara nacionalni kanal javnog informiranja za sljedećih 5 godina.  

Pozornijim uvidom u obveze RTS-a uočava se kako je opet riječ o folklorističkom pristupu prezentiranja manjina, a ne jednom ozbiljnom razmatranju njihova položaja i statusa u Srbiji i informiranju građana, kako većine tako i manjina, o sadržajima od javnog interesa iz oblasti manjinske problematike, ljudskih prava, zaštiti jezika i kulture. 

Teme predviđene za dva okrugla stola mogu se ticati manjina ali i većinskog stanovništva, koje je u susjednim državama u tom statusu. Znači li to da će, recimo, Srpsko nacionalno vijeće u Hrvatskoj također potpisati Sporazum s RTS-om budući da će, može se pretpostaviti, i o statusu Srba u Hrvatskoj biti riječi, ili, na primjer, Srpsko vijeće u Mađarskoj??? 

SPORAZUM IZ KABINETA: I na kraju, znači li ovo da će RTS obvezu iz članka 78. Zakona o radiodifuziji jednom za svagda u sljedećih pet godina (na koliko se sporazum potpisuje) ispuniti samo jednom emisijom od 30 minuta o svakoj nacionalnoj manjini čiji su ga predstavnici potpisali i s dva okrugla stola, te informiranjem po potrebi??? Naravno, pri tom je autonomno uredničko pravo da tu  potrebu i osjeti. 

Treba li uopće postaviti pitanje pravosnažnosti ovog sporazuma s obzirom da je mandat većine nacionalnih vijeća davno istekao, a novi izbori zbog neriješenih raznoraznih pitanja nisu obavljeni niti je starim po automatizmu mogao biti produžen status. 

Kako god, tek prvi rezultat ovog sporazuma je vidljiv, riječ je o izvještaju objavljenom u središnjem Dnevniku RTS-a 21. rujna 2007. Izvještaj, praćen slikom, o svečanom potpisivanju sporazuma zabilježen je u kabinetu generalnog direktora nacionalnog javnog servisa, koji je u ovom, kako bi ga komunikolozi odredili, pseudo-događaju bio glavni akter. Predmet sporazuma, nacionalne manjine, ostao je u drugom planu.                     

                                    g