Arhiv tekstova

Subota i nedjelja, 15. i 16. rujna, bio je osobit dan za Slankamence s obiju strana Dunava. Četrdesetak članova HKPD »Stjepan Radić« iz Slankamena bilo je, po prvi put organizirano, ugošćeno od strane Zavičajne udruge protjeranih Slankamenaca iz Virovitice, Republika Hrvatska. 

Susret je održan u obližnjem Suhopolju, u prostorijama Hrvatskog doma. Poslije više od 15 godina na jednom mjestu su se našli brojni prijatelji i rodbina, okrutno razdvojeni, mirni i radini ljudi koji su se u strahu za biološku egzistenciju iz svoga zavičaja doselili na ove prostore, na kojima su i danas na glasu kao mirni i vrijedni djelatnici, dob-ri domaćini i veliki veseljaci. No, dojam je da se kroz sve njihovo veselje provlači jedna tanana žica nostalgije za rodnim Slankamenom. 

PRVI DOLAZAK: Po dolasku u Suhopolje i izlasku iz autobusa, sav protokol je »skrahirao«. Prijatelji, rodbina, poznanici, prepoznali su se, bilo je iznenađenosti brojnim sjedinama u kosi i borama na licima, i nevjerice pri pogledu na mladiće, koji su u vrijeme prinudnoga rastanka bili djeca. 

Predsjednik Zavičajnog kluba Slankamenaca Andrija Mesić pozdravio je goste iz Vojvodine, riječi nisu išle najtečnije, emocije su bile jake. Skup je zatim pozdravio predsjednik Udruge protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Mato Jurić. »Danas je veliki dan za nas koji smo otišli da biste vi mogli ostati. Izuzetno me raduje ovaj prvi dolazak Slankamenaca, koji su ostali u Vojvodini i nadam se da će ovaj susret biti temelj buduće suradnje i čvršćeg povezivanja u budućnosti. Mi, koji smo morali otići bit ćemo vaša spona s matičnom domovinom, a vi, koji ste ostali, uvijek ćete biti naša poveznica sa zavičajem. Tako nikada nećemo nestati« – rekao je između ostaloga predsjednik Jurić. 

Istog dana održan je malonogometni turnir ekipa Slankamenaca iz Virovitice, Zagreba i Slankamena, zgodici se nisu brojali, plasman nikoga nije zanimao, druženje je bilo primarno. 

SLANKAMENU, SELO MOJE: Centralnom slavlju prisustvovali smo u nedjelju. Prisustvovali su i brojni Srijemci iz Slavonije, Podravine, Zagreba, Zadra, Šibenika. Svečanost je započela misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Terezije Avilske, koje je predvodio gost Suhopoljaca, svećenik šibenske biskupije, povjerenik za rad s mladima,  don Marinko Mlatić. 

Poslije misnog slavlja uslijedio je program u velikoj dvorani Hrvatskog doma. Okupili su se Srijemci, a jednom starcu svi su prilazili s velikim uvažavanjem. A kako i ne bi, kad je to legendarni Slankamenac, čovjek koji je prvi morao otići spašavati život, čovjek koji je 1990. godine bio prvi predsjednik Podružnice Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini u Slankamenu, osamdeset jednogodišnji Miša Ivka. Ovaj krepki starac za svoju sudbinu nikoga ne okrivljuje. »Morao sam otići, nije mi žao. Supruga i ja došli smo u Viroviticu bez ičega, kuću u Slankamenu su nam opljačkali, Bog nek im oprosti. Jedino se nadam, bar zbog mlađih od mene, da će se Hrvatska i Srbija dogovoriti o nekakvoj naknadi nama koji smo opljačkani, a danas se zna i od koga i zbog čega« – kaže za Hrvatsku riječ dida Miša.  

Folklorci i tamburaši »Stjepana Radića« u međuvremenu su se popeli na pozornicu i razveselili domaćine, željne starih pjesama, plesova i narodnog ruha iz rodnog Srijema. Suze nitko nije sakrivao, pljesak nije prestajao. U dvorani je lebdio zajednički duh, duh Srijema, a veliki pljesak izazvala je pjesma »Slankamenu, selo moje«, u izvođenju domaćih tamburaša. 

POSLIJE PROGRAMA: Poslije programa na pozornici ručak, poslije ručka druženje se spontano prenijelo van, tamburaši su se udružili, plesalo se i pjevalo na travnjaku ispred Doma. Vrijeme je letjelo, autobus se parkirao, spreman za polazak. Ples je prestao, ne i pjesma. Gostima se nije dalo poći, domaćinima se nije prekidalo druženje.  No, odlazak je bio stvarnost, odvezlo se uz pjesmu i obećanje – vidimo se u Slankamenu. Predsjednik HKPD »Stjepan Radić« iz Slankamena Ivan Rukavina prezadovoljan je gostovanjem. 

»Vidjelo se koliko su nam ovi susreti potrebni, kako nama, koji smo pretrpjeli sve bure i ostali, tako i onima koji su otišli. Ovo putovanje je već nekoliko godina u pripremi, no, stjecajem okolnosti realizirano je tek danas. Nadam se da neće ostati na ovom susretu, da će on biti samo početak jedne lijepe tradicije, da će svi Slankamenci, bez obzira gdje su ih rasijali ratni vjetrovi, ljubomorno čuvati i predano njegovati naslijeđe svojih predaka« – kaže za Hrvatsku riječ Rukavina. 

Don Marinko Mlatić kazao je kako je sa zadovoljstvom prihvatio predvođenje misnoga slavlja. »Sudbina Hrvata kroz povijest puna je seoba, pa možemo reći da je i ratna sudbina Slankamenaca dio povijesti koju moramo prihvatiti. Ovaj susret je potreban, kako onima koji su ostali na svojim ognjištima, tako i onima koji su otišli. I jedni i drugi moraju ustrajati na očuvanju svojega duhovnoga, nacionalnoga i kulturološkoga identiteta gdje god bili, moramo se susretati i tako iskazati svoje zajedništvo«, poručio je don Mlatić.

Župnik župe Suhopolje vlč. Robert Mokri za naš je tjednik kazao: »Zahvalan sam Bogu što su ovi vrijedni ljudi, Slankamenci, došli u moju župu, ne zbog zla koje se dogodilo, nego zbog dobra koje oni šire među nama. Svatko mora nastojati svjedočiti o svojoj pripadnosti i crkvenoj i nacionalnoj zajednici i samo tako ćemo ostati i opstati skupa, samo tako si možemo međusobno pomoći, kako bismo u budućnosti živjeli u miru, ljubavi, radosti i blagoslovu Božjem«.

g