Arhiv tekstova

Tata Jožef je bio veliki nogometni talent, ali, po svemu sudeći, njegov sin Luka Sili (1997.) već sada naviješta sjajnu igračku budućnost. Iako mu je tek deseta godina, dugokosi brzanac s već jasno izraženim osjećajem za gol sve više je pod budnim okom velikih momčadi. Pogotovu kada je na nedavnom subotičkom izdanju Lige uličnog nogometa (turniri se igraju u 16 gradova Srbije, a pobjednici stječu pravo igranja na završnom turniru najboljih) proglašen za najboljeg igrača natjecanja predvodeći momčad »Porto« sastavljenu od svojih školskih drugara iz OŠ »Miroslav Antić« s Palića.

4Uz čestitku za osvojenu titulu pobjednika turnira i zvanje najboljeg igrača, ovaj razgovor bi započeli upravo od ljudi koji su zaslužni za tvoj dosadašnji nogometni put. Koga bi ti izdvojio kao najzaslužnije?

Prije svega to su moji roditelji, mama Gordana i tata Jožef, bez čije pune pomoći i podrške ne bi bilo ni moga igranja. Od strane trenera tu bih izdvojio prvog trenera Zoliku Kujundžića i trenera koji nas trenira već tri godine – Marka Romića.

4Iako imaš samo deset godina već si ih pola proveo na nogometnom terenu. Kada si i gdje točno počeo s treniranjem?

Počeo sam trenirati nogomet s pet godina u Bačkoj, u svom jedinom dosadašnjem klubu u kojemu igram u selekciji igrača rođenih u svom godištu.

4Koliko je očeva nogometna karijera zaslužna za tvoj izbor istoga sporta?

Tata je odigrao preko 300 susreta u majici Bačke. Još od svojih najranijih dana u djetinjstvu sam odlazio na utakmice i tako je to počelo. Ali, kako moja mama kaže, još u njezinom trbuhu sam već započeo s »nogometom«, a već od malih nogu počeo šutirati loptu.

4Kada si debitirao na nekom službenom susretu?

Svoj prvi susret i turnir u majici Bačke sam odigrao u Svetozaru Miletiću i postigao četiri gola. 

4Na kojoj poziciji igraš u momčadi?

Igram na poziciji napadača i najviše volim biti u vršku napada svoje momčadi.

4Kako bi sebe opisao kao nogometaša?

Mislim da sam brz i to je moja velika vrlina. Postižem puno golova, jer je to nešto što najviše volim u nogometu. Imam veliku volju i za treniranje i za igranje utakmica.

4Koliko često treniraš i igraš turnire?

Treniramo tri do četiri puta tjedno, ovisi o mogućnostima i rasporedu treninga. Turnire kao osnovni vid natjecanja igramo vrlo često, kao i brojne prijateljske susrete s momčadima iz grada. Inače, sada je u planu organiziranje Područne lige u kojoj bi igrali s vršnjacima iz – Subotice, Ade, Sente, Čantavira, Horgoša...

4Do sada si postigao mnogo golova na brojnim utakmicama koje si odigrao u majici Bačke, ali sigurno postoji neki kojeg se često i rado sjetiš?

Posebno mi je drag pogodak koji sam dao vrataru Bekescsabe, kada je lopta završila u rašljama njegova gola. No, jedna od najdražih pobjeda je ona protiv Ukrajine na turniru u Kaposvaru, iako nisam bio strijelac pobjedničkog zgoditka.

4Osim brojnih turnira u zemlji, gdje si još igrao vani?

Osim turnira koje igramo u raznim gradovima naše zemlje, s nogometom sam putovao u susjednu Hrvatsku i Mađarsku. Svaki nastup u inozemstvu posebno mi je drag, jer onda možeš vidjeti sasvim drukčiji nogomet.

4Ko je tvoj omiljeni igrač i momčad?

Sada najviše volim Manchester United i njihovog najboljeg nogometaša, odličnog portugalskog napadača Christiana Ronalda.    g