Arhiv tekstova

Lajčo Vuković  je najstariji obućar u Subotici, ali i u okolici. Već punih pedeset godina u svojoj radionici izrađuje i popravlja obuću. 

4Gdje ste učili zanat?

Još kao mladić školovao sam se u gimnaziji. No, kako mi škola nije dobro išla, morao sam učiti zanat. Tako sam učio izrađivati gornji dio obuće. To je herihterski posao. Dvadeset godina sam se time bavio. Kada sam počeo, 1957. godine, bio sam sedmi herihter u Subotici, i tada najmlađi od svih. Nakon dvadesetak godina nestalo je posla i tada sam prešao na izradu i popravak donjeg dijela obuće. Ručna izrada obuće pretvorila se u strojarsku, a herihteri sada rade još samo po tvrtkama. I tako, već punih trideset godina popravljam cipele, uglavnom potpetice, ali popravljam i torbe. 

4Kakva je Vaša klijentela?

Mušterija ima svakakvih i svih generacija. Cipele popravljam svećenicima, liječnicima, zubarima, policajcima... Netko mijenja potpetice ili štikle jer ih je polomio, pokidao ili izlizao, a netko radi mode. Cijene su solidne i nije mi potrebna reklama. Sve ide po preporuci. Dobrom majstoru ne treba reklama. 

4Kakve sve popravke radite?

Na mušku i žensku obuću stavljam flekice, poluđon, tabanice, popravljam remene na sandalama, mijenjam kopče, mijenjam čelik, radim razne sitne popravke, zatim proširujem cipele, stavljam špic-fleke. Dugo sam godina izrađivao natikače, koje su vrlo kvalitetne i mogu se nositi dugi niz godina, a sada ih izrađujem samo po narudžbi. 

4U kojoj mjeri je u ovo vrijeme potreban obućar, s obzirom da se nekada obuća izrađivala ručno, a sada su proizvodnju preuzele tvrtke?

Pedeset godina sam u svojoj radionici uvijek sam imao posla. Ranije, dok sam radio herihterski posao, surađivao sam i s drugim obućarima. To su obućari iz Malog Iđoša, Vrbasa i Vukovara. Radilo se od 5 sati ujutro pa do kasno navečer. Zbog nemogućnosti praćenja modnog trenda i tjednog mijenjanja modela obuće, službenih privatnih herihtera je nestalo. Danas, ponekad imam četiri, pet pari na dan za popraviti, ali ima dana kada nema niti jedne mušterije. Imam posla, ali nemam podmlatka. Već sam dvanaest godina u mirovini, ali radim jer nemam nasljednika. 

  U međuvremenu u radionicu je ušla mušterija da pita – poznaje li naš majstor nekog tko pravi cipele? Majstor Lajčo joj je odgovorio kako u Subotici nitko ne pravi cipele i da će morati u Novi Sad, jer tamo još uvijek to rade. 

   U međuvremenu sam pogledala strojeve na kojima radi čika Lajčo. Ti su strojevi stariji od njega. To su širf-stroj za stanjivanje kože, frezerica za obrađivanje obuće i stroj za šivanje.

g