Arhiv tekstova

Ustav Srbije priznao je nacionalnim manjinama pravo na obrazovanje i informiranje na materinjem jeziku, pravo na kulturnu autonomiju i samoupravu, a država je ratificirala međunarodne instrumente zaštite nacionalnih manjina. Međutim još uvijek nisu riješena niti osnovna pitanja položaja manjinskih samouprava, izbora njihovih članova, nadležnosti i ovlasti i financiranja, jer se na zakon koji bi regulirao ova pitanja čeka već previše dugo. Prema ocjenama beogradskog »Centra za istraživanje etniciteta« i postojeći Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina »je potrošio demokratski potencijal koji je imao na početku demokratske tranzicije, a njegove izmjene ili donošenje novog zakona koji bi omogućio nesmetano funkcioniranje samouprave nacionalnih manjina odvijaju se nedopustivo sporo«. Problem normativnog uređenja položaja nacionalnih manjina, dakle, još uvijek nije riješen. Prijedlozi zakona se tek pripremaju a kad će dospjeti u skupštinsku proceduru još uvijek je neizvjesno. 

S druge strane, u situaciji kada će se, kako se čini, još izvjesno vrijeme čekati na zakone koji su već davno trebali biti doneseni, skupina roditelja je, kako su sami definirali, nakon duljih priprema i dogovora »tijekom kojih su mnogi od roditelja trebali prevladati i najosnovnije strahove zbog posljedica tragičnih srpsko-hrvatskih odnosa 1990-ih godina« zatražila ostvarivanje prava na školovanje na materinjem, hrvatskom, jeziku za svoju djecu. Uputili su zahtjev mjerodavnim tijelima za otvorenjem odjela za učenike koji kreću u sedmi razred osnovne škole, u školi u kojoj za to postoje uvjeti, i još uvijek čekaju odgovor. Roditelji su istaknuli kako pripadaju manjini kojoj je i sâmo pravo na postojanje priznato tek prije pet godina i koja tek izgrađuje vlastite manjinske institucije, za razliku od drugih brojnijih manjina u Vojvodini, koje ova svoja prava ostvaruju desetljećima unatrag. Tako niti njihova djeca kad su se upisivala u prvi razred nisu imala mogućnost školovati se na materinjem jeziku te roditelji smatraju kako administrativne prepreke ne bi smjele onemogućiti njihovu djecu da to pravo iskoriste u nastavku školovanja.

Ako se kašnjenje roditelja s inicijativom za formiranjem sedmog razreda, i može obrazložiti nesnalaženjem u administrativnim procedurama ili strahovima, čime se može obrazložiti kašnjenje s donošenjem neophodnih zakona koji trebaju pravno urediti i unaprijediti položaj nacionalnih manjina?