Arhiv tekstova

Rimokatolička crkva posvećena svetom Josipu u Čereviću u općini Beočin, sagrađena je 1776. godine i ima status spomenika kulture od velikog značaja. Prastara katolička župa u Čereviću postojala je već 1198. godine, jer se spominje u jednom pismu pape Inocenta III., a papa Bonifacije IX. daje župnoj čerevićkoj crkvi, pod određenim uvjetima, indulojenciju (oproste) 11. siječnja 1401. godine. Crkva predstavlja baroknu građevinu s visokim zvonikom. Glavni oltar ukrašava ikona, djelo Johanna Natinhofera iz 1781. godine, koja predstavlja svetu obitelj s Bogorodicom, Kristom i pravednim Josipom, s panoramom Čerevića u donjem dijelu kompozicije, gdje su uz dunavsku obalu prikazane pravoslavna i katolička crkva. U popisu župa i filijala iz 1776. godine za Čerević se kaže da tu postoji kapela sagrađena od drveta, da je titul kapele sveti Josip i da je kapela u dobrom stanju, što je očigledno u suprotnosti s rezultatima vizitacije iste 1776. godine, gdje se u izvještaju za kapelu svetog Josipa u Čereviću kaže, »da bi se mogla sama od sebe srušiti«, što je i razumljivo s obzirom na poplave koje je izazvao Dunav. Gradnja zidane crkve u Čereviću započeta je 30. ožujka 1773. godine, a zidanje je završeno 1776., dok je 30. svibnja 1777. godine blagoslovljena i predana na upotrebu. Do prije samo nekoliko godina crkva je bila u vrlo lošem stanju, na nekoliko mjesta je svakom jačom kišom prokišnjavao krov i bilo je krajnje vrijeme da se nešto poduzme i da se ova lijepa građevina ne prepusti zubu vremena. Poslije sedam mjeseci rada crkva je potpuno adaptirana od temelja do zvonika,  zahvaljujući financijskoj potpori Đakovačko-osječke nadbiskupije, brojnim solidarnim organizacijama, katoličkim svećenicima iz Hrvatske ali i Čerevićanima, kako donacijama domaćeg pravoslavnog tako i katoličkog stanovništva.

 

PONOS ŽUPE

 

Već dvije godine župnik u Čereviću je vlč. Zdravko Čabrajac. Kako nam prilikom razgovora navodi, kada je došao, crkva je bila u vrlo lošem stanju. Prethodni župnik u Čereviću vlč. Marko Lončar poduzeo je sve u vezi s projektom, pripreme dokumentacije i pronašao je određene fondacije iz kojih će se koristiti financijska sredstva, ali nije uspio ući u sam taj pothvat: 

»Netko je morao ući, jer crkva je bila u potpuno trošnom i devastiranom stanju. Na skoro deset mjesta je svakom jačom kišom strop prokišnjavao, a čak je kapalo i za vrijeme misnoga slavlja, kako po oltaru tako i po svećeniku. To je bio posljednji znak da se nešto mora poduzeti kako crkvu ne bismo prepustili zubu vremena. Ušli smo u jedan opsežan pothvat i hvala Bogu što je Biskupija sama osjetila potrebu da ovom dekanatu pruži priliku da Čerević kroz taj vid stane na noge. Jer, kad netko prolazi pokraj maltene polusrušene crkve, onda je to jasna poruka da tu skoro ništa ne živi. Kada se nešto podigne, malo veće su šanse da se kod ljudi izazove određene zanimanja i interesiranja«, ističe župnik Čabrajac.

Na crkvi su obavljeni kompletni radovi, kako vanjski tako i unutarnji. Radovi su započeti 12. rujna 2014., a završeni su krajem travnja ove godine. Danas je ova drevna crkva presvučena u novo ruho, na ponos svih Čerevićana. U adaptaciji crkve je vladao, kako kaže, jedan zajednički duh a u samoj obnovi čerevićke crkve sudjelovalo je i pravoslavno stanovništvo. Za ostale crkve u okolnim župama vlč. Čabrajac navodi da je u planu u Beočinu uraditi vanjsku izolaciju dok u Neštinu crkva, prema njegovim riječima, stoji na stabilnim zdravim nogama poslije svoje obnove nakon paljenja.

 

DREVNA ŽUPA

 

Crkva u Čereviću posvećena je svetom Josipu i jedina je crkva posvećena tom svecu u Srijemu. Osim župe Čerević, u neposrednoj blizini je još nekoliko značajnih drevnih župa koje su još u srednjem vijeku bile veoma značajne: 

»Čitava Srijemska biskupija je jedna od najstarijih biskupija. Kao što je vrijedila krv mučenika sjemenskih kršćana, uvijek je glasilo pravilo kroz stoljeća koje i danas postoje zaslugom njihovog svjedočenja. Problem je ponekad ako starodrevne župe počivaju na nekoj staroj slavi, ako se taj feel back skroz očituje kroz ono što je bilo nekada. E onda tu postoji neka potencijalna opasnost da se nema dodira sa sadašnjim trenutkom. Tako da mi se čini da treba uvijek nekako izbjegavati to neprestano pozivanje na prošlost, jer ono nas uvijek može i zavarati ili nas previše opustiti da samim time nešto pretpostavimo i da se olako prevladava sadašnji trenutak. Što je zapravo i velika zabluda«, kaže vlč. Zdravko Čabrajac. 

Osim župe Čerević, koja je starija župa, vlč. Čabrajac župnik je i u župi Beočin i filijali Neštin koja je nekada pripadala franjevcima iz Iloka. Kroz stanovito vrijeme dogovorom pripala je župi Čerević. Danas župa Čereić s jednim naseljem Brazilija, broji oko 100 kuća, Beočin preko 300, a Neštin 25. Kako nam vlč. Čabrajac kaže, vjernički potencijal postoji i on nije upitan, a o životu i aktivnostima same zajednice danas u ovim župama, vlč. Čabrajac govori: 

»Zanimljivo je da se kroz ove zajednice župnici nisu dugo zadržavali duže od 3 do 5 godina. Te su zajednice uvijek kako su dočekale, tako i ispraćale svoje svećenike. Svatko je na svoj način dao udjela zajednici. Svakako za vrijeme i poslije ratnih zbivanja, zajednica je dosta pretrpjela, što je danas veliki pokazatelj jedne uspavanosti, dezorijentisanosti, te jedne apatičnosti prije svega u beočinskoj zajednici, a koja se nažalost ispoljava i na Čerević. Kako bi se ona mogla danas obnoviti, jeste pitanje čitave crkve. Vidimo da papa Franjo po mnogo čemu daje nam poticaj ohrabrenja. No, s druge strane, on ne može vući svaki dio crkve. Lako se oduševimo za nekakav trenutak, a vidimo kako on prolazi, blijedi. Onda se pitamo, koja je konačno svrha svega toga? Mi se danas pitamo kako danas u ovom turbulentnom vremenu ljude oduševiti, ne da ih pokreće ljudski faktor u crkvi, nego prije svega božanski.«

 

POTICAJ MLADIH

 

Što se tiče mladih i njihovog sudjelovanja u vjerskom životu, vlč. Zdravko navodi da mladih u ovim župama ima i da se osjeti njihova prisutnost, ali je to još uvijek nedovoljno: 

»Kada se jedno duže vrijeme nije konstantno radilo s mladima, onda se to i osjeti. Čini mi se da mladi promatraju crkvu kao da im ona ne može dati određenu aktualnu ponudu sadržaja. Potencijal mladih, napose u Beočinu je veliki i nije lagano gledati veliki potencijal koji se može obnoviti, a može i zakržljati i daj dragi Bože da se to postupno obnavlja. Mislim da ćemo prvim Susretom mladih Srijemske biskupije ovdje u Beočinu i Čereviću, koji će biti održan 4. srpnja, a koji je dogovoren na Susretu mladih u Sotu, biti vatreno krštenje jer ćemo prvi puta biti domaćinima. Vjerujem da će taj susret pokazati zapravo jesu li mladi ovdje iole spremni se pokazati kao suradnici ili barem kao  simpatizeri crkve. Vjerujem da  od simpatizera, pa kasnije do vjernika, može biti dugi put. Ali je taj put moguće prevaliti, jer čini mi se da je potrebna ta injekcija, napose u Beočinu, u sredini gdje se ti skupovi nisu održavali«, istaknuo nam je vlč. Čabrajac, navodeći kako bi volio da se u bliskoj budućnosti sagradi u Čereviću pastoralna dvorana za okupljanje vjernika s obzirom na to da ni u Čereviću ni u Beočinu nemaju prostor za okupljanje. 

 

UZLAZNI STEPENIK SUŽIVOTA

 

A kako župljani iz Čerevića danas žive i koliko im znači obnovljena crkva, pokušali smo saznati od jednog župljanina koji se dugi niz godina bavi i crkvenim muziciranjem, točnije sviranjem orgulja: »Sjećam se 1965. godine kada sam bio dijete i kada je Dunav ovdje poplavio cijelo selo. Tada se veći dio stanovništva odavde odselio na ona mjesta gdje su bili bolji uvjeti života. To je pratilo i osipanje rimokatoličke vjerske zajednice. Do tog vremena crkva je uvijek bila puna, dok u današnje vrijeme smo sretni kada nas u crkvi bude od 20 do 25. Život u Čereviću danas je propraćen općom klimom u zemlji, ali mislim da smo krenuli uzlaznim stepenikom. Međuljudski odnosi u samoj vjerskoj zajednici, ali što je mnogo bitnije ovdje, odnos jedne vjerske zajednice točnije rimokatoličke i pravoslavne, je u uzlaznoj putanji. I to je jako dobro. Oni su nam pomogli i u samoj obnovi crkve, kada smo išli od kuće do kuće i skupljali novac. Nema kuće koja nije pružila makar nešto, a bilo je čak i suza. Posljednje dvije godine taj suživot zaista postoji. Igrom slučaja sam član zbora koji je prije bio pri eparhiji sremskoj u koncesiji pravoslavne crkve, a danas se svi skupa okupljamo za blagdane i nastupamo. Nastojimo ne razmišljati o tome kojoj naciji pripadamo, jer Bog je jedan, a nacija je uvijek više«, rekao nam je župljanin Ivan Ber.