Arhiv tekstova

Hrvatska udruga u Beregu punih 18 godina na ovakav način čuva sjećanje na svog Miku, koji je u prvoj polovici prošlog stoljeća, kao vilinist, svirao od Sombora, preko Zagreba, do Makarske i Pule. »Nije ova smotra samo u čast Mike Ivoševa, već je u čast svim bereškim tamburašima, koji su njegovali tamburašku glazbu u želji da se tamburaški instrumenti s ovih naših prostora očuvaju i za generacije koje dolaze. Prigoda je ovo i da se afirmiraju mlađi naraštaji, ali i da zavole ovakvu vrstu glazbe. Sudionici programa ove godine su iz Mađarske i Hrvatske, te ova smotra ima međunarodni karakter«, kaže predsjednik HKPD-a Silvije Strahimir Kranjčević Marin Katačić. Sudionike i goste pozdravio je konzul Konzulata Republike Hrvatske u Subotici Neven Marčić, a smotru je otvorila dopredsjednica HNV-a Snežana Periškić.

            

PJESMA I GLAZBA

 

Upravo  mlađi naraštaji pokazali su na ovogodišnjim Mikinim danima što znaju, jer su oni dobili priliku predstaviti se na početku programa. Prvo su na pozornicu izašli mali fokloraši, uzdanica  Kranjčevića, u živopisnoj šokačkoj, bereškoj nošnji, a zatim  šestogodišnji Matija Ivošev Kuzmin, praunuk Mikinog rođenog brata, te mladi tamburaši iz Ljutova. Međunarodni karatketer bereškoj smotri tamburaša dali su gosti iz Hrvatske: Pjevačka skupina iz Ivanovca i KUD Seljačka sloga iz Bogdanovaca  i Tamburaški sastav Santovački bećari iz susjednog Santova u Mađarskoj. 

»Gostovali smo već u Beregu, ali ovo je prvi puta da sudjelujemo na Mikinim danima. Nije ta suradnja ništa novo, jer ova naša druženja traju nekoliko godina, kako s udrugom iz Berega tako i s hrvatskom udrugom iz Monoštora. Moram reći da Berežani kod nas nisu bili još nijedanputa i nadam se da će to uskoro ispraviti. Mi njegujemo izvorno pučko pjevanje, pa ćemo se tako predstaviti i ovdje«, kaže vođa Muške pjevačke skupine Baje Katoličko-glazbenog društva Svete Cecilije iz Ivanovca Mato Marijanović. 

Na naš upit ima li razlike između pučkog pjevanja u Ivanovcu i Beregu i Monoštoru kaže da su razlike male, a očituju se prije svega u izgovoru pjesme i melodije. 

»S Berežanima surađujemo nekoliko godina, ali ovo je naše prvo sudjelovanje na Mikinim danima. Znači nam ta suradnja puno, ali mislim da je za njih još značajnija. Dio su oni našeg hrvatskog naroda, koji živi na ovim vojvođanskim prostorima i svaki kontakt s matičnom državom za njih, pa i za druge udruge, znači puno. Na smotri su se predstavili naši tamburaši spletom slavonskih izvornih, tamburaških pjesama. Šokci smo i jedni i drugi, samo što smo mi s jedne, a Berežani s druge strane Dunava«, kazao je Mario Kiš iz KUD-a Seljačka sloga iz Bogdanovaca. U programu su sudjelovali i Bereški tamburaši i Kristina Perić iz Sombora koja je glazbovala na samici i gajdama. 

 

VELIKI GLAZBENIK

 

Zanimljivo je da  Mika Ivošev Kuzma nije bio tamburaš već violinist, a koliko je bio poznat i popularan govori i to što se pominje i u pjesmi Zvonka Bogdana Ne mogu se tačno setit leta. Mika Ivošev rođen je 1901. godine u siromašnoj obitelji u Beregu. Obitelj mu se izdržavala nadničenjem, pa je radeći na salašu jedne njemačke obitelji Mika od ruskog zarobljenika naučio svirati na violini. Na tom salašu naučio je ruski i njemački jezik. Sa samo 20 godina osnovao je u Beregu orkestar Mikino  šokačko društvo. Prvo su nastupali u Beregu i okolici, ali za ove vrsne glazbenika brzo se čulo, pa ih je glazbeni put odveo do Zagreba, gdje su jedno vrijeme nastupali i na Radio Zagrebu. U zagrebu je Mika drugovao s pjesnikom Antom Jakšićem, također Berežaninom. Ređale su svirke u Puli, Makarskoj, Somboru, na Paliću...  Posljednja Mikina svirka bila je na Veliku Gospojinu 1959. godine u Monoštoru, Preminuo je 6. listopada u svom  Beregu.