Arhiv tekstova

Hrvati su tijekom povijesti iznjedrili brojne velikane koji su svojim djelovanjem ostavili neizbrisive tragove u kulturi, duhovnosti, politici... Ivan Antunović (1815. – 1888.), narodni preporoditelj Hrvata u Ugarskoj, jedan je od njih, a za Hrvate u Bačkoj, glede nacionalno-identitetskog pitanja, zasigurno i najveći. U povodu 200. obljetnice njegova rođenja u Subotici i Kalači (Mađarska) je od 19. do 21. lipnja održana manifestacija pod nazivom Dani Ivana Antunovića. Prvi puta u povijesti jedan ovakav skup priredile su zajedničkim snagama šest hrvatskih kulturnih, znanstvenih i visokoobrazovnih ustanova iz triju država Srbije, Mađarske i Hrvatske: Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj iz Pečuha, te Filozofski fakultet iz Osijeka, Filozofski fakultet iz Zagreba i Katolički bogoslovni fakultet iz Đakova, a pokrovitelji su bili dva hrvatska manjinska samoupravna tijela – Hrvatsko nacionalno vijeće iz Republike Srbije i Hrvatska državna samouprava iz Mađarske, te najvažnije tijelo Republike Hrvatske za dijasporu – Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, što do sada u povijesti organizacije hrvatskih kulturnih manifestacija nikada nije bio slučaj. Ovime su Dani dobili ne samo na političkoj težini, nego zacijelo i neupitnu znanstvenu relevantnost, zaključili su organizatori nakon završetka skupa.

Trodnevna manifestacija je bila koncipirana s ciljem da se liku i djelu Ivana Antunovića, pristupi s više strana – duhovne (liturgijskom proslavom), kulturne (priređivanjem izložbe Život da mi bude Krist, te svečanom akademijom i kulturnim programima u Subotici i Kalači), te  znanstvene (održavanjem međunarodnog znanstvenog skupa u Subotici pod nazivom Ivan Antunović – narodni preporoditelj Hrvata u Ugarskoj). Također,  kao jedan od četiriju praznika hrvatske zajednice od ove godine, odlukom Hrvatskog nacionalnog vijeća, ustanovljen je Dan rođenja Ivana Antunovića (19. lipnja). Spomenutom organizacijom i programom, ali i samom veličinom jubileja, već možemo tvrditi – iako smo tek na polovici godine – kako su Dani Ivana Antunovića bili najveći ovogodišnji kulturni događaj među Hrvatima u Srbiji. 

 

Izložba u Subotici

 

Dani Ivana Antunovića započeli su u petak, 19. lipnja, otvorenjem izložbe Život da mi bude Krist autorice Adél Lakatos u subotičkom Gradskom muzeju. Izložbu su zajednički priredili Kalačka nadbiskupska riznica, Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović iz Subotice i Gradski muzej Subotica, iz čijih su zbirki zastupljeni eksponati. 

Izložbu čine spisi, dokumenti i predmeti uz pomoć kojih možemo bolje upoznati život i rad biskupa Antunovića. Osim Antunovićevih djela i rukopisa te primjeraka novina koje je izdavao, mogu se vidjeti i zanimljivi izlošci poput obiteljskog stabla, pisama, Matice krštenih, svjedodžbe i izvješća o njegovu napredovanju u sjemeništu, liječničke ispričnice tijekom školovanja... Izloženi su također i njegovi portreti koje je izradio Sándor Oláh, a može se pogledati i film Rajka Ljubiča o Antunoviću. 

Prigodom otvorenja izložbe prisutne je pozdravio ravnatelj Gradskog muzeja Subotici István Hulló. Predsjedavajući Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović mons. Stjepan Beretić je podsjetio na neke od Antunovićevih zapisa, u kojima evocira sjećanja na život u Subotici, u kojoj je je inače pohađao gimnaziju. 

»Ova nam izložba otkriva važne pojedinosti iz Antunovićeva života. Izložba je umješno i srcem složena, jer je u Subotici mladi Antunović poželio da mu život bude Krist. Razgledajmo izložbu i uživajmo možda nam se nametne odgovor na biskupovu želju – život da mi bude Krist«, kazao je mons. Beretić.

Izložbu je otvorio dr. Bаlázs Bábel, kаlаčko-kečkemetski nаdbiskup i metropolit koji je istaknuo kako Hrvati koje žive u Mađarskoj i Srbiji Antunoviću mogu biti zahvalni za jačanje nacionalnog identiteta. On je istaknuo i važnost poštovanja i priznavanja materinskog jezika, za što se zalagao i Antunović, a što se, kako je dodao, ostvaruje i u okviru Katoličke crkve. 

»Pošto smo na ovoj svečanosti, okruženi ovim sakupljenim slikama, mogu reći da je u njima zastupljeno puno uspomena. Učite iz prošlosti, vrednujte je i poštujte, i na taj način gradimo Božju zemlju koja je svakom kršćaninu, ma gdje pripadao, vječni cilj«, kazao je Bábel.

 

Svečana akademija

 

Nakon otvorenja izložbe, u velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici održana je svečana akademija na kojoj su se prisutnima obratili predstavnici institucija koje su su organizirale i poduprle Dane Ivana Antunovića ili pak prepoznaju važnost njegova djela. 

U kontekstu obilježavanja praznika hrvatske zajednice – Dana rođenja Ivana Antunovića, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. sc. Slaven Bačić u svojem obraćanju je istaknuo »da nije Ivana Antunovića – danas nas ne bi bilo ovdje i ne bismo se zvali ovako kako se zovemo«. 

»Uvažavajući pravo svakoga da se koristi nacionalnim imenom kako hoće i kako se osjeća, mi dobro znamo da se Ivan Antunović osjećao i Hrvatom, i da je svoj jezik zvao hrvatskim. U tom smislu mi se našeg bunjevačkog imena, naše bunjevštine, našeg Ivana Antunovića nikada nećemo odreći. Ivan Antunović je najveći velikan koji nas je zadužio u povijesti. Veliki broj nazočnih pokazuje da i danas štujemo Ivana Antunovića i da ćemo ga štovati i dalje«, rekao je Bačić. 

Subotički biskup mons. Ivan Pénzes je kazao kako je ova proslava značajna za Subotičku biskupiju, osobito za vjernike Hrvate Bunjevce za čiji se vjerski, kulturni i općeljudski preporod Antunović zalagao. 

»Ovih su dana svjetlo dana ugledala dva Antunovićeva djela. Uvjeren sam da će ona pomoći da se njegovo djelo nastavi, te da će više služiti zbližavanju i nadilaženju nesporazuma i tako pridonijeti bilo vjerskom, bilo narodnom i kulturnom boljitku«, kazao je Pénzes.   

Predstavnica Državnog ure-da za Hrvate izvan Hrvatske Dubravka Severinski je naglasila kako su ovdašnji Hrvati zahvaljujući svojoj samoorganiziranosti uspjeli voditi brigu o očuvanju svoga indentiteta i sukladno mogućnostima graditi vlastitu manjinsku infrastrukturu. 

»O tome rječito govori zauzetost matične države, ali i vas bačkih Hrvata, na očuvanju nedjeljive nacionalne svijesti i nadilaženju identitetskih problema u smislu postojanja Hrvata i zasebno Bunjevaca i Šokaca koji su samo grane na istom stablu hrvatskog naroda. Dopustite mi da i ovom prigodom uputim zahvalu svim pripadnicima hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini, u Srbiji te u Mađarskoj na ustrajnom i nepokoljebljivom njegovanju hrvatskog jezika, nacionalne povijesti i kulture kao sastavnicama hrvatske svijesti i hrvatskog identiteta«, rekla je Severinski. 

Opunomoćena ministrica u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu Valentina Šarčević je kazala kako »izučiti i prezentirati ukupno djelo Ivana Antunovića predstavlja nemali zadatak, ali je to od velike važnosti ne samo za hrvatsku zajednicu na ovom području, nego gledano iz povijesnoga kuta, za ukupni hrvatski narod«. Ona je pozvala da se nastavi s izučavanjem rada i djela Antunovića, ali i drugih velikana od značaja za identitet Hrvata u Srbiji. 

 

Da se Bunjevac u tuđe more ne pretoči

 

Nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić je u svom obraćanju citirao dio iz teksta posvećenog Antunoviću u povodu njegove smrti, koji je objavljen u Vjesniku bosanske i srijemske biskupije iz 1888. godine. U tom tekstu se navodi kako se Antunovićev život »ponajbolje i ponajvjernije zrcali u djeli njegovim, u njegovoj ljubavi prema nesretnim ali vazda dragim Bunjevcem i Šokcem«. Ističe se i kako se Antunović »prvi pridigao da potištenu braću svoju pridigne, osvijesti, prvi je pero umočio da Bunjevca s ostalom braćom upozna«. Mons. Hranić se zahvalio biskupu Antunoviću što je pomogao te što i danas pomaže »da se«, kako je citiravši ponovno tekst iz 19. stoljeća naglasio – »Bunjevac u tuđe more ne pretoči«.

Predsjednik Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj Ivan Gugan je pohvalio dobru suradnju hrvatskih znanstvenika iz Srbije i Mađarske, te istaknuo kako bi tu suradnju trebali proširiti i na druga polja. 

»Dolazim iz susjedne Mađarske ali su nam jezik, kultura i vjera isti. Stoga nema razloga da ne radimo sve više zajedno, da se ne posjećujemo, i vjerujem, ako uspijemo u tome, onda će i za stotinu godina na ovim prostorima biti Hrvata koji će na ovako lijep i dostojanstven način obilježiti 300. obljetnicu Antunovićeva rođenja«, rekao je Gugan. 

Dr. Milica Lukić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku izrazila je uvjerenje kako nam suradnja između Antunovića i Strossmayera može i danas biti uzor i poticaj, ali i svjedočanstvo da samo zajednički djelujući, u dobroj volji i namjeri, »možemo činiti velika djela za vrijeme u kojem živimo i za prostore u kojima obitavamo«.

U umjetničkom dijelu programa nastupili su Subotički tamburaški orkestar pod ravnanjem Marijane Marki, te Katedralni zbor Albe Vidaković i Katedralni dječji zbor Zlatni klasovi pod ravnanjem Miroslava Stantića. Pjesmu Bunjevci biskupu Antunoviću, koju je napisao Aleksa Kokić prigodom 50. obljetnice Antunovićeve smrti kazivala je Nevena Mlinko.

Svečanoj akademiji prisustvovali su i predstavnik Ureda za ljudska i manjinska prava Republike Srbije Vlado Radulović, ministar savjetnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu Ivan Sabolić, konzul gerant Republike Hrvatske u Subotici Neven Marčić sa suradnicima, član Gradskog vijeća Grada Subotice zadužen za obrazovanje Blaško Stantić, kao i svećenici Subotičke biskupije, predstavnici institucija i udruga kulture Hrvata u Srbiji i sudionici Međunarodnog znanstveno-stručnog skupa Ivan Antunović – narodni preporoditelj Hrvata u Ugarskoj.

 

Znanstveni skup

 

Međunarodni znanstveno-stručni skup Ivan Antunović – narodni preporoditelj Hrvata u Ugarskoj započeo je u petak u sklopu svečane akademije dvama plenarnim izlaganjima prof. dr. sc. Vladimira Dugalića Kršćanska vjera – ishodište i nadahnuće Antunovićeva života i rada. Analiza poimanja i sadržaja kršćanske vjere u djelu ‘Bog s´ čoviekom na zemlji’ kao hermeneutički ključ za razumijevanje antropološko-kristoloških te teološko-eklezioloških postavki Antunovićeve teološke misli te kulturno-preporodnog i pastoralnog djelovanja i doc. dr. sc. Dinka Šokčevića na temu Biskup Ivan Antunović i mađarska nacionalno-integracijska ideologija. 

Ivan Antunović se zalagao za jezičnu i kulturnu autonomiju Hrvata u Bačkoj i nije podržavao ideje o razbijanju postojeće državne organizacije, kazao je doc. dr. sc. Dinko Šokčević govoreći o ovoj temi. »Antunović je shvatio kako je bunjevačkim i šokačkim Hrvatima kulturna i jezična autonomija realni cilj. Neke druge manjine – Srbi i Rumunji, koji su imali svoje nacionalne države izvan granica monarhije, zahtijevale su teritorijalnu autonomiju. Antunović je javno rekao i napisao kako Mađari trebaju osigurati ravnopravnost svim manjinama, jer ako to ne učine to će biti pogubno za njih. On ih je samo upozoravao, ali nije htio njihovu propast. S druge strane, govorio je puno o eventualnoj slavenskoj uzajmanosti i tvrdi se da je prorekao nastajanje Jugoslavije. Što se tiče njegovog odnosa spram ideja jugoslavenskog jedinstva on je u svojoj Raspravi napisao kako takvog jedinstva nema bez vjerskog sjedinjenja. Time je rekao da se ne može stvoriti jedinstvena jugoslavenska nacija, jer između Srba i Hrvata postoje nepremostive razlike. Mogu se premostiti samo ako dođe do vjerskog sjedinjenja«, istaknuo je Šokčević. 

Međunarodni znanstveno-stručni skup Ivan Antunović – narodni preporoditelj Hrvata u Ugarskoj okupio je 35 sudionika, čija su izlaganja bila raspoređena u šest tematski različitih sesija. Skup je bio koncipiran interdisciplinarno – osim radnji s teološkim pristupima, na skupu su se čula i izlaganja iz povijesti, jezikoslovnih znanosti, te književnoteorijske, etnološke, socio-politološke i kulturološke provenijencije. Sva su ona pridonijela povećanju znanja, kako o samome Ivanu Antunoviću tako općenito i o Hrvatima – Bunjevcima i Šokcima – na prostoru nekadašnje južne Ugarske. Kako su organizatori najavili, radovi sa skupa bit će tiskani u zborniku s međunarodnim recenzijama.

Jedan od temeljnih uvida nakon održanoga skupa jest da se bogato djelo i dinamičan život Ivana Antunovića trebaju dodatno istraživati, nanovo iščitavati, sustavno interpretirati, tumačiti iz novih teorijskih vizura, te objavljivati cjelovite bibliografije. Tim prije, jer je Antunović bio začetnik nacionalno-integracijskih procesa Hrvata iz južne Ugarske, Hrvata s ruba hrvatskoga etničkog prostora. Djelujući, naime, kao narodni preporoditelj, Ivan Antunović je započeo nezaustavljiv proces integracije ovdašnjih Bunjevaca i Šokaca u modernu hrvatsku naciju. Bio je čovjek nesvakidašnje obrazovanosti, krasili su ga europski svjetonazori, proputovao je cijelu Europu, a održavao je kontakte s brojnim intelektualcima i narodnim vođama toga vremena. Nepravedno je prešućen u hrvatskoj književnosti, kao književnik je još uvijek nedovoljno poznat, a njegovo književno djelo nije u dovoljnoj mjeri valorizirano. Također bi zbog kulturne i povijesne važnosti vrijedilo napraviti temeljito istraživanje Antunovićevih Bunjevačkih i šokačkih novina te Bunjevačke i šokačke vile, neki su od zaključaka sa znanstvenog skupa.

 

Kalača – Antunovićevi suradnici danas

 

Treći dan manifestacije održan je u Kalači, gradiću u kojem stoluje Kalački nadbiskup i u kojem je Ivan Antunović živio i radio. Sudionici znanstvenog skupa su skupa s još tridesetak bačkih Hrvata posjetili knjižnicu i riznicu Kalačko-kečkemetske nadbiskupije, izložbu fotografija Zbogom bili salaši autora Ivana Ivkovića Ivandekića, koju je otvorio zastupnik hrvatske zajednice u mađarskom parlamentu Mišo Hepp. U Kalači je također održana svečana Akademija u organizaciji Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj, uz izlaganja Silvestra Balića i dr. sc. Andrije Anišića. Akademija se održala u kući u kojoj je Ivan Antunović živio i radio, na što ukazuje spomen-ploča na koju su predstavnici hrvatskih institucija iz Srbije i Mađarske te konzulica Republike Hrvatske u Pečuhu Vesna Haluga položili vijence. Govoreći na Akademiji msgr. Beretić je poručio: 

»Neka nitko ne plače za Antunovićevim vremenima. Niti za vremenima u Austrougarskoj ni za čim ne treba plakati. Jer biskup Antunović u ovoj dvorani ima na desetke puta više suradnika nego što ih je imao kad je živio i stvarao. A koliko je velik Ivan Antunović vidi se i po tome da je toliki broj stručnjaka, profesora i znanstvenika u jednom danu izrekao njegovu snagu, njegovu energiju i njegov život.«  

U Kalači je održana i sveta misa u crkvi sv. Josipa koju je predvodio msgr. Stjepan Beretić. 

»Ivana Antunovića je vodila ljubav dobroga pastira. Vjerovao je da će vjera, posao i škola našem rodu donijeti bolje dane. Kao katolički svećenik nije mogao ništa bolje ni više učiniti«, poručio je Beretić.