Arhiv tekstova

Serijal tekstova o predstojećoj Dužijanci 2015 započet ćemo na salašu 336, čiji će vlasnik Stipan Šarčević skupa sa svojom obitelji biti domaćin ovogodišnjeg Takmičenja risara, tradicionalne etno manifestacije koja će se ovoga puta održati na njivi koju je naš domaćin uzeo u najam od obitelji također Stipana Šarčevića. U ponedjeljak smo sjeli u automobil, zaputili se prema salašu ove domaćinske obitelji i na licu mjesta porazgovarali o životnoj svakodnevici ljudi koji su odlučili živjeti na zemlji i od zemlje.

»Od svog rođenja živim na ovom našem obiteljskom salašu, poput mog oca, ali i moga sina koji skupa sa svojim sinovima ovdje također živi i radi. U biti tradicija života naše obitelji na ovom prostoru datira još unatrag nekih 120 godina kada je moj pradjed skupa sa svoja dva sina podigao stari salaš, koji se nalazi u blizini ovog našeg salaša podignutog 1924. godine u koji je prvo uselio moj djed, pa otac i na koncu mi svi, koliko nas danas ima na našem salašu 336«, s ponosom nas je upoznao s poviješću bitisanja njegove obitelji na ovom lijepom i nadasve uređenom salašu, njegov vlasnik i domaćin Stipan Šarčević.

 

POLJOPRIVREDA, PERADARSTVO I STOČARSTVO

 

»Već u dvanaestoj godini sam prvi puta sjeo u traktor i evo već pune 42 godine sam aktivno angažiran u svim poslovima vezanim uz zemljoradnju, a tako je i sa svim ostalim ukućanima na ovom imanju. Nikad nitko nije bio drugdje uposlen izuzev u poslovima vezanim za obradu zemlje, ali i uzgoj pilića, svinja i stoke. Moram priznati kako je ta moja odluka u ono vrijeme bila dosta teška iako nisam imao dvojbu, jer su se svi moji školski drugovi odlučili dalje obrazovati, a ja sam se odlučio posvetiti zemljoradnji. Što je vrijeme dalje odmicalo pokazalo se kako sam bio apsolutno u pravu i da nisam nimalo pogriješio u svojoj životnoj odluci. Na koncu, uspjeli smo dosta toga stvoriti; osigurao sam egzistenciju i svom sinu, a samim tim i njegovoj obitelji i svi skupa radimo na ovom našem imanju. Osim poljoprivrede, bavimo se i stočarstvom, a imamo i svoje silose za 130 vagona stočne hrane, našu mješaonu i sami pripremamo cijeli proces prehrane naše stoke. Supruga i ja imamo živinarsku farmu, bavimo se proizvodnjom jaja i 18 nedjeljnih kokoši, dok sin drži tovne krmače i prasad, a usput imamo i ovaca, jer to je svojevrsna tradicija ovoga salaša, prije svega zbog njegovog dvorišta a i ovce pojedu sve ostatke od proizvodnog procesa hrane«, nastavlja sugovornik.

 

KONSTANTNO USAVRŠA-VANJE

 

Stipan Šarčević i njegova supruga nedavno su se vratili sa studijskog putovanja u Nizozemsku, gdje su skupa s drugim poljoprivrednicima iz Srbije imali priliku upoznati se s načinom rada svojih kolega iz zemlje tulipana.

»Bili smo na farmama, pričali s ljudima i upoznali se s njihovim iskustvima u radu i odnosu države prema njihovom radu. Mi ni u čemu ne zaostajemo za njima, niti u mehanizaciji niti u bilo čemu, a zemlja i klima su nam mnogo bolje i kvalitetnije, no njihova organiziranost i odnos države prema njima je daleko iznad naših prilika. Nažalost tako je, ali mi moramo i dalje raditi i truditi se biti što bolji u našem poslu i stalno se usavršavati. Svojevremeno sam u sličnim studijskim posjetima bio u Danskoj i Njemačkoj, a stečena iskustva sam nastojao primijeniti u praksi«, ističe Šarčević.

 

VRIJEME ŽETVE

 

Na naše pitanje kakva su očekivanja glede predstojeće žetve, naš domaćin nije siguran kakav će biti konačan prinos, a konačne prognoze su uvijek nezahvalne.

»Ovih desetak posljednjih dana kako sunce prži zasigurno će imati utjecaja na konačni prinos i smanjit će ga znatno. Mi smo u proteklih nekoliko godina navikli na prinos od najmanje 7 tona i više po hektaru, ali nekako mislim kako će ove godine ipak biti manje«, kaže sugovornik.

 

DUŽIJANCA  2015

 

Natjecanje najboljih risara i risaruša bit će organizirano na njivi Stipana Šarčevića koju je naš domaćin uzeo u najam, a koja se nalazi na ulazu u Žednik kod table s natpisom mjesta s lijeve strane. 

»Nažalost, ovdje na našem salašu nismo imali mogućnosti organizirati ovu veliku manifestaciju, njivu imamo ali nemamo mogućnost parkinga za 500 vozila i kvalitetnu organizaciju pratećih tehnikalija. Postojala je velika želja da se sve to organizira ovdje, ali smo u konačnici ipak došli do zaključka kako je ipak najbolje i najpraktičnije cijelu manifestaciju organizirati na tom prostoru«, pojasnio nam je naš domaćin i na koncu nam kazao što za njega znači Dužijanca i sudjelovanje njegove obitelji u njoj.

»Volimo Dužijancu, ona je dio nas i mi smo neraskidivi dio nje. To je naša tradicija i mi ćemo je čuvati i njegovati dokle nas bude. Kao što ćemo ostati vjerni našem salašu, zemlji i radu i životu na njoj«, zaključio je na koncu Stipan Šarčević, domaćin predstojećeg risarskog natjecanja.