Arhiv tekstova

Dani Ivana Antunovića počinju danas (petak, 19. lipnja). Tim povodom smo razgovarali s vlč. Ivicom Ivankovićem Radakom, tajnikom Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović iz Subotice, koje je i jedan od suorganizatora ove trodnevne manifestacije.

»Program obilježavanja 200. obljetnice rođenja Ivana Antunovića, koncipiran je s ciljem da se liku i djelu Ivana Antunovića, pristupi s više strana, tj.: s duhovne, liturgijskom proslavom; s kulturne, priređivanjem izložbe Život da mi bude Krist iz fundusa Kalačke nadbiskupske riznice; te sa znanstvene točke gledišta, održavanjem znanstvenog skupa pod nazivom Ivan Antunović – narodni preporoditelj Hrvata u Ugarskoj. Takav program čini ujedno prihvatljivim i pristupačnim obilježavanje spomenute obljetnice veoma širokoj publici, različitih stajališta i profesija«, kaže naš sugovornik.

Kako promatrate Antunovićevo djelo u suvremenom kontekstu? Koliko su njegove poruke aktualne danas?

Zanimljivo je da postoje sličnosti, kada se povuče paralela Antunovićeva doba i danas, iako je riječ o vremenskom razmaku od gotovo dva stoljeća. Upravo je to razlog više da se bavimo Antunovićevim radom i djelom, jer mislim da možemo puno naučiti. Naime, kada se vidi koji su bili problemi i prioriteti njegova doba, kako ih je nastojao rješavati te što je predviđao za budući period, mislim da se može doći do vrlo interesantnih stvari. Napose iz razloga, jer dva stoljeća jeste dovoljno dug period na temelju kojeg se mogu izvlačiti zaključci. Druga stvar, Antunović je svoje djelovanje smještao u kontekst hrvatskog narodnog preporoda, i kao takvo to treba promatrati. Njegovi kontakti s Jurajem Dobrilom, Strossmayerem, Franjom Račkim, Ilijom Okru-gićem, Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, Ivanom Mažura-nićem i dr., dovoljno govore u tom pravcu. 

Konačno, sve su to vrlo zanimljive stvari kojima se valja pozabaviti. Pri tome, osobito ističem, ako se želi objektivno i argumentirano govoriti, treba ostaviti po strani bilo kakve površne rasprave koje se vode o Antunoviću. Smatram, da se jedino znanstvenim argumentima može nešto validno reći. Mogu postojati različita stajališta, koja su dapače vrlo zanimljiva i korisna ukoliko su utemeljena znanstvenom logikom, i u takvim raspravama se može puno naučiti. Uvjeren sam da je 200. obljetnica rođenja izvrsna prigoda za takav pristup, a znanstveni skup koji će biti održan idealno mjesto za utemeljenu raspravu. Antunovićevo djelo je obimno i zaslužuje takav pristup.

Posljednji dan manifestacije (nedjelja) održava se u Kalači, uz organizirani odlazak u to mjesto u Mađarskoj. Koliko su ovdašnji bački Hrvati povezani sa svojim sunarodnjacima u mađarskom dijelu Bačke? Koliko je Antunovićeva ostavština živa među tamošnjim Hrvatima? 

Na tu ideju se došlo već u početnim razgovorima oko pripreme cijelog programa, što su predložili naši sunarodnjaci iz Kalače. Na taj način su se vrlo dobro povezala mjesta održavanja. Osim toga, puno značajnije je da je sve to bio prostor na kojem je sam Antunović djelovao. Kako u njegovo vrijeme, tako i danas, još uvijek na tom prostoru žive bački Hrvati za koje se on osobito zalagao. Ukratko, i ova obljetnica je prilika da se uzajamno povežemo, oživimo suradnju a time i očuvamo Antunovićevu ostavštinu. 

U povodu jubileja, Katoličko društvo je u sunakladi s Bunjevačkom maticom, udrugom Bunjevaca koji se ne smatraju Hrvatima, objavila reizdanje Antunovićeva molitvenika Čovik s bogom u svojih molba i prošnja. Zašto se Društvo odlučilo na suradnju s udrugom  koja ima različita stajalištva kada je u pitanju nacionalni identitet?

Vrlo kratko i jednostavno. Riječ je o reizdanju, tj. sunakladništvu Antunovićeva molitvenika kojega je do danas ostalo u malom broju primjeraka, a 200. obljetnica rođenja biskupa Antunovića, prigoda je za tako nešto. Sam molitvenik danas nije više toliko za službenu ili duhovnu uporabu vjernika, nego je više riječ o značajnom Antunovićevom djelu, kojega je zanimljivo imati u rukama. Biskup Antunović je često isticao potrebu za zajedništvom, slogom, pomirenjem, a područje sunakladništva se može promatrati u tom pravcu, unatoč tome što različita stajališta i dalje ostaju. Toliko o tome, a svaki daljnji komentar, pitanje ili nekakvo razmišljanje i zaključivanje, smatram da nema smisla i čini mi se suvišnim.

Savez bačkih Bunjevaca je izdao priopćenje u kojem se izražava žaljenje što Bunjevačka matica ovaj projekt realizira s jednom hrvatskom udrugom. Kako Društvo komentira ovo priopćenje?

Kako rekoh maloprije, suvišno je bilo što više nadodavati, osim što mogu ponoviti odgovor na prethodno pitanje. Svaka daljnja interpretacija, neovisno, odakle i od koga dolazila, neosnovana je, i čini se, vodi politiziranju cijeloga pitanja. Takvo što ni u kom slučaju nije nakana i Društvo u tome ne želi sudjelovati.