Arhiv tekstova

Kroz javni natječaj za financiranje ili sufinanciranje programa i projekata u kulturi u Subotici podijeljeno je 41.885.000 dinara, što je otprilike 350.000 eura. U današnje vrijeme to uopće nije mali novac. Recimo, narodna kuhinja Crvenog križa dobija upola manje novca iz proračuna Grada.  

Petočlana komisija, sastavljena od predstavnika nacionalnih zajednica, donijela je prijedlog za raspodjelu sredstava za 148 projekata, 32 knjige i druge publikacije i za 7 manifestacija od posebnog značaja za Grad, a gradonačelnik rješenje o raspodjeli. Većina sredstava, više od tri četvrtine, podijeljeno je nacionalnim zajednicama: srpskoj, mađarskoj, hrvatskoj, bunjevačkoj i ostalim, manjim nacionalnim zajednicama. Ostatak, jedna četvrtina, raspodijeljena je za projekte i programe koji nisu bili predloženi od nacionalnih zajednica i koji nisu od značaja za nacionalnu kulturu pojedine zajednice.  

 

Pitanje kriterija: Nema transparentnog sustava određivanja kvalitete projekata

 

Nacionalna vijeća, prema zakonu i proceduri  Pravilnika o načinu, kriterijima i mjerilima za izbor programa i projekata u kulturi koji se financiraju ili sufinanciraju iz proračuna Subotice imaju pravo davati prijedloge za raspodelu ovog novca. No, s obzirom na to da količina podijeljenog novca nije mala, sasvim je legitimno pitanje koji su kriteriji u dodjeli novca; koliku ulogu ima kvaliteta projekata  i na koji način se odlučuje o financiranju projekata koji dobiju nacionalne zajednice, a kako se odlučuje o projektima koji ne predstavljaju niti jednu nacionalnu zajednicu? Prešutni dogovor u raspodjeli ovih sredstava je da se dijeli proporcionalno udjelu stanovništva. To znači da svaka nacionalna zajednica dobije otprilike onoliko novca koliko je proporcionalno zastupljena prema popisu stanovništva. Prema proceduri definiranoj Pravilnikom, nakon što prijave stignu na natječaj, dostavlja se popis podnijetih prijava nacionalnim vijećima manjina radi davanja prijedloga za raspodjelu sredstava. Drugim riječima, prijave se šalju nacionalnim vijećima na odlučivanje. Ne postoji nikakav sustav bodovanja i rangiranja projekata u samom Pravilniku ovog natječaja, iako postoje navedeni kriteriji i mjerila koje projekti trebaju zadovoljiti: 1. kvalitet, značaj i sadržajna inovativnost ponuđenog projekta, 2. poticanje raznolikosti kulturnih izraza, 3. održivost projekta, 4. osiguranje uvjeta za dostupnost kulturnih vrijednosti građanima i omogućavanje njihovog masovnog korišćenja. No, kako se odlučuje o tome je li projekt ispunio ove kriterije nije navedeno. Pitanje je, stoga, zasnivaju li se odluke na objektivnom i mjerljivom procjenjivanju kvalitete samih projekata i jasno postavljenim kriterijima, jer nacionalne zajednice dobiju samo liste s nazivom projekta i imenom aplikanta, bez detaljnih informacija o projektima. 

»Fizički je nemoguće poslati, to je preko 200 projekata. Ne može se jednom nacionalnom vijeću poslati, a drugom ne. Ali nije to krucijalno pitanje, jer komisiji nije pristigla ni jedna primjedba«, kaže bivša predsjednica komisije za dodjelu sredstava i tajnica Tajništva za društvene djelatnosti Jasmina Stevanović. 

Uloga samog petočlanog povjerenstva za natječaje, koju čine predsjednica Jasmina Stevanović, Tomislav Žigmanov, Josipa Ivanković, Valéria Pribilla Ágoston i Jasna Radonjić jeste da liste svih nacionalnih zajednica zapravo potvrdi, te podijeli novac projektima koji se nisu našli ni na jednoj listi. Opet, pitanje je po kojim kriterijima, odnosno kako se procjenjuje je li projekt ispunio kriterije? 

 

Političke strukture i odluke o novcu 

 

»Komisija na svom zasjedanju gleda prispjelu dokumentaciju i razmatra je.  Usuglašeno je s nacionalnim vijećima da se njihovi prijedlozi ispoštuju i da se ispoštuju prijedlozi političkih struktura koje čine ovaj grad. Svi znamo da ni nacionalna vijeća nisu depolitizirana«, kaže Stevanović i nastavlja:  »Na žalost, nema bodovanja. Kad jednog dana bude donesena odluka po kojoj će se to striktno znati, to će biti sreća tog predsjednika komisije.« 

Trenutačno su »političke strukture koje čine ovaj grad« Savez vojvođanskih Mađara, Socijalistička partija Srbije, Srpska napredna stranka, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i Savez bačkih Bunjevaca. To znači da, osim nacionalnih vijeća, o raspodjeli novca odlučuju i stranke koje predstavljaju srpsku zajednicu. 

»Hrvatska nacionalna zajednica ima svoje vijeće, mađarska također, srpska  ima svoje legitime predstavnike u ovom gradu. Pa to nisu ljudi iz privrede nego iz politike«, kaže Stevanović. 

Ipak, ako se misli na SNS i SPS, to su stranke koje su na vlasti u državi i trebaju predstavljati interese svih građana, a ne jedne nacije? 

»Sad ste već tendenciozni. Ako tako promatramo, onda srpska nacionalna zajednica neće imati legitimo pravo da 30 posto stanovništva, koliko ovdje živi, također sudjeluje na ovom natječaju. Znači, ne možemo stavljati jednu nacionalnu zajednicu u podređeni položaj zato što nema svoje nacionalno vijeće, a većinski je narod. Rukovodili smo se da sve nacionalne zajednice, i srpski većinski narod i udruge građana koje su podnijele zahtjeve, dobiju od tog malog kolača koji se dijeli«,  zaključila je Stevanović. 

 

Dva projekta dobila više od hrvatske zajednice ukupno

 

Odsustvo jasnih kriterija, odnosno načina na koji se provode kriteriji iz Pravilnika rezultira time da dvije udruge koje spadaju pod srpski nacionalni interes dobiju više nego hrvatska zajednica sveukupno za projekte i izdavaštvo. Tako je crkveni hor Sveti Roman Melod dobio ukupno 1.340.000 (milijun i 340 tisuća) dinara za sudjelovanje na festivalima, Spasovdanskim svečanostima i put u Nicu (Francuska Azurna obala).  Isti iznos, milijun i 340 tisuća dinara dobio je i Srpski kulturni centar Sveti Sava, kroz tri podržana projekta koja se odnose na »književno-dramsku aktivnost«, »organiziranje programa centra« i njegovanje horske, duhovne i tradicijske muzike. 

»Prešutni je dogovor bio i konstatacija da su se sredstva opredijelila proporcionalno udjelu stanovništva, pri čemu je naravno najveće pitanje što je ‘građansko’ a što je nacionalno manjinsko«, kaže Tomislav Žigmanov.

On smatra da postoje »strukturalni problemi« oko odabira manifestiacija od značaja za grad: 

»Na koji način možete neku manifestaciju koju organizira nevladina udruga koja dolazi s područja npr. bunjevačke zajednice staviti u isti koš s nečim što se naziva palićkim Filmskim festivalom? Postoji određena vrsta strukturalnih nejednakosti, nelogičnosti pa ako hoćete i kontradiktornosti. To je posljedica odusustva ozbiljne kulturne politike u gradu. Na koji način Međunarodni kazališni festival za djecu stoji u korelaciji s ‘Dužijancom’? Ne kažem da je nešto vrednije od drugog, ali u pitanju su manifestacije koje imaju različite svrhe, ciljeve, ciljne skupine«, kaže Žigmanov.   

 

Pitanje održivosti

 

Dodjela sredstava po sustavu »svakome po malo« može biti loše za one koji su ta sredstva i dobili, jer se postavlja pitanje može li se projekt koji staje 250.000 dinara izvesti ako mu se dodijeli samo 30.000?  »Postoje projekti koji traže milijun dinara ili više. Obrazlože projekt ili program, ali Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV) odobrava svega 10 do 20 posto traženih sredstava, a to je loša praksa. Postavlja se pitanje održivosti tih projekata. A HNV dobije samo naziv udruge i projekta, niti opis niti način financiranja i vrlo logično se postavlja pitanje, ukoliko netko traži milijun dinara, a dobije 50.000 je li taj projekt održiv. Mi smo imali u prošlosti da su udruge vraćala novac«, kaže Josipa Ivanković.

 

Ljudi u gradu su se dogovorili?

 

Natječajem se raspodijelio i novac za manifestacije od značaja za grad, pa su se na listi prvi put našli Zavičajni dani koji su dobili više i od Dužijance i od Interetno festivala. 

»Bilo bi vrlo loša poruka građanima da se političke strukture u ovom gradu ne mogu dogovoriti koje su to manifestacije od posebnog značaja za grad. Oni su se dogovorili i proizvod toga je ovo. Nema tu nikakve dvojbe. Ne vidim tu ništa loše. Loše je što nema novca za sve«, rekla je Stevanović.

»Na subotičkom primjeru natječaja se dosta jasno vidi ono što ovaj grad želi i iznosima kojima se opredijelio za određene projekte da osnaži nacionalnu kulturu ili kulturu određenih nacionalnih zajednica«,  kaže direktorica moderne galerije Likovni susret Nela Tonković. 

Jedna od najvećih kritika ovogodišnjeg natječaja jeste odluka da se džez festivalu Jazzik ne podijeli ni simboličnih 20, 30 ili makar 50 tisuća dinara od grada.  

»Vodili smo računa i oko toga je li neki projekt dobio od Pokrajine ili Republike. Ja razumijem Jazzik. Dala bih im do posljenjeg dinara da ima sredstava«, kaže Stevanović. 

Ipak, čini se da sredstava ima, ali je pitanje donošenja odluke (svih članova komisije, ali i »političkih struktura«) koje ovise o politici o tome tko će ih dobiti. Jednako tako se mogla donijeti odluka  da se smanji novac za nekoliko projekata već navedenih koji su dobili ogromna sredstva, kako bi se makar simbolički iznos dodijelio Jazziku. Ali nije.  

 

Multikulturalizam ili interkulturalizam? 

 

U javnosti je bilo nekoliko reakcija na rezultate ovog natječaja: na portalu autonomija.info s člankom »Projektno uterivanje nacionalizma« , u dnevnom listu Blic »Muzičari šokirani: Narodnjacima milioni, džezerima ni dinar«. Reakcije su se odnosile na način nacionalne podjele novca koje su jasno uočljive kroz ovaj natječaj. Demokratska stranka (DS) je u svom priopćenju napisala kako »raspodjelom sredstava iz proračuna... koalicija na vlasti nastavlja s podjelom grada po nacionalnim šavovima i s uništavanjem građanske multikulturne Subotice«.  A  multikulturalno podrazumijeva upravo ovakav suživot: jedni pokraj drugih, bez puno miješanja. Za razliku od toga, interkulturalnost jeste pojam nastao kao kritika statičke naravi multikulturnog pristupa koji definira dinamičke međuodnose  i uzajamne utjecaje različitih kultura unutar jedne zajednice ili zemlje (prema Sanjin Dragojević, 2007.) Interkulturalizam, kao dinamički koncept, potiče interakciju između pojedinca i zajednica koje su kulturološki, etnički, religijski i nacionalno raznolike. Pri tome ne umanjuje značaj i potrebu za njegovanjem i očuvanjem vlastite kulturne i nacionalne tradicije. 

Zapravo, ovaj je natječaj potvrdio multikulturalni i građanski karakter i taj karakter kvantificirao u omjerima.  Podjela novca nacionalnim zajednicama nije nepotrebna. To je način opstanka kulture jedne zajednice i potreba financiranja toga jeste i zakonski prepoznata. Ali podjelom većine novca na nacionalne zajednice, napose prešutnim dogovorima, ostavlja vrlo malo mjesta razvitku projekata kulture koja nije ni s čijih nacionalnih lista i koja je namijenjena svim građanima Subotice. Multikulturalna sredina zahtijeva kompromise, ali otvara i pitanje razvoja kulture koja nije s nacionalnih lista, bilo manjinskih ili većinskih zajednica.