14.09.2007
Rock se mora osjećati
Vokalni solist rock sastava »Faust« iz Subotice Tibor Cindrić, za mikrofonom je već više od tri desetljeća, vjeran svom glazbenom izričaju i entuzijazmu uz pomoć kojega uspijeva opstati svih proteklih godina. Upravo opstati, jer vremena slave rock‘n‘rolla su ipak ostala u nekoj, daljnjoj prošlosti i život rockera je danas sve teži. S obzirom da se od glazbe ne može živjeti, i Tibor već više od dvadeset godina radi u Dvorani sportova u Subotici.
4Kao čovjek koji je u dobroj mjeri posvetio svoj život glazbi koju voli, pojasnite nam kako je uopće došlo do te »ljubavi« koja vas drži na sceni svih proteklih godina?
Moje interesiranje za glazbu, osobito za pjevanje, datira još od najranijih mladalačkih dana kada sam isprva pjevao za svoju dušu, a potom se, nakon odsluženog vojnog roka, odlučio prijaviti na audiciju glazbene sekcije u tadašnjem Domu kulture u Subotici. Audiciju je vodio pokojni čika Kovač, otac glasovitog Kornelija, i ja sam prošao.
4Što je podrazumijevao Vaš prvi pjevački angažman i kada ste prvi put koncertno nastupili?
Kod čika Kovača se glazbi vrlo ozbiljno pristupalo i isprva smo morali mukotrpno vježbati nekoliko mjeseci, praktički do savršenstva, i tek kada je sve bilo »uštimano« dobili smo dozvolu za nastup. Bilo je to za jednu davnu novogodišnju zabavu.
4Ipak, mjesto pjevača u glazbenoj sekciji i nije baš predstavljalo »ono« čime ste se željeli osobno glazbeno izraziti?
Iskreno, ljubav prema rocku i žešćem zvuku bila je presudna za napuštanje ove glazbene sekcije i formiranje prve samostalne rock skupine, sastavljene u to vrijeme od učenika srednje škole MEŠC u Subotici. I prvi eksperimentalni nazivi, poput ET5 i ET5+1 (kada nam se pridružio još jedan član) potječu iz tog razdoblja.
4No, formiranjem rock skupine »Bolid« započinje Vaša ozbiljnija glazbena karijera i snimanje prvih nosača zvuka.
Bilo je to danas već davne 1980., kada je skupina glazbenika koji su dijelili istu sklonost prema »tvrđem zvuku« odlučila pokušati zajedno. Plod tog projekta je jedna kazeta i jedna long play ploča za Panonija koncert iz Beograda. Interesantno je kako je dobar prijam kazete kod slušateljstva i nekoliko tisuća prodanih primjeraka uvjetovalo i kasniju realizaciju albuma od strane RTB-a 1988. godine. Važno je naglasiti i kako smo još od početka sviranja izvodili numere na tadašnjem srpsko-hrvatskom i mađarskom jeziku, te su se one našle na dvojezičnom albumu čineći svojevrstan kuriozitet u ono vrijeme.
4Jamačno najveći uspjeh Bolida bili su nastupi na Gitarijadi u Zaječaru.
Nažalost zbog nedostatka adekvatne potpore i lobiranja nismo uspjeli pobijediti na Gitarijadi 1986. godine, iako smo na koncu od strane kolega proglašeni moralnim pobjednicima i dobitnicima nagrade za scenski nastup. Na ostalim nastupima smo redovito sudjelovali u revijalnom programu imajući prigodu nastupati pred odista reprezentativnim brojem ljubitelja rock‘n‘rolla.
4Raspadom sastava »Bolid«, poslije izvjesnog vremena dolazi do stvaranja »Fausta« koji djeluje i danas. Koji je glazbeni izričaj Vašeg današnjeg sastava koji djeluje već impozantan niz godina?
»Faust« njeguje snažan zvuk, oslanjajući se na smjernice hard rocka koji još uvijek ima svoju vjernu publiku i sluša se i dalje. Plod našega dugogodišnjega rada zabilježen je na nekoliko nosača zvuka, naš posljednji snimljeni materijal je CD »Novi svijet« s kojega smo snimili i dva prateća video klipa. I pokraj brojnih koncerata koje smo svirali diljem Vojvodine, mogu reći kako smo ipak znatno popularniji u susjednoj Mađarskoj, ali ne samo zbog snimljenih materijala na mađarskom jeziku. U pitanju je, prije svega, posve drugačiji odnos prema ovakvoj vrsti glazbe za što su zaslužni njihovi glasoviti rock sastavi poput Omege, Lokomotiv GT-a i drugih.
4Kakav je Vaš pogled na budućnost rocka na našim prostorima?
U ovakvim uvjetima potrebni su prije svega veliki entuzijazam i ljubav prema onom što se radi, te spremnost da se svira za mali ili nikakav novac. Jer rock se prije svega mora osjećati... g