Arhiv tekstova

Bolesti prljavih ruku su crijevne zarazne bolesti, uzrokovane različitim uzročnicima: virusima, bakterijama i nekim parazitima. Svima je zajednički fekalnooralni način prijenosa, što znači da se uzročnik izlučuje iz organizma bolesnika ili zdravog kliconoše stolicom i/ili urinom, a ulazi u organizam čovjeka kroz usta. Osim crijevnih zaraznih bolesti, bolesti prljavih ruku su i – trbušni tifus i paratifus, dječja paraliza, virusna žutica A i E. Glavni izvor zaraze je čovjek – bolesnik ili zdravi kliconoša, koji izlučuje uzročnike stolicom i/ili urinom

KAKO SE MOŽEMO ZARAZITI?

Bolesti prljavih ruku šire se prljavim rukama zaražene osobe izravnim i/ili posrednim kontaktom, zagađenom hranom ili vodom, te u nehigijenskim uvjetima i muhama. Pojedinačni slučajevi bolesti najčešće nastaju u kontaktu s oboljelom osobom ili kliconošom putem nečistih ruku, dok je pojava većeg broja oboljelih vezana uz hranu i vodu, osobito u uvjetima nedostatka vode ili manjka higijenski ispravne vode za piće. U uvjetima nedostatka vode ili manjka higijenski ispravne vode za piće česta je pojava crijevnih zaraznih bolesti.

KOJE SU TO BOLESTI?

Prema uzročnicima, bolesti prljavih ruku mogu se podijeliti na bakterijske, virusne i parazitarne. Najčešće su bakterijske bolesti, kao što su: trbušni tifus i paratifus, kolera, salmoneloze, bacilarna dizenterija ili griža, te »proljevi putnika« uzrokovani enterotoksigenom Escherichiom coli. U skupini bolesti prljavih ruku uzrokovanih virusima najznačajnije su: virusna žutica A i E, dječja paraliza, te rota i Norwalk virusi odgovorni za »proljeve putnika«. Od niza parazita koji mogu biti uzročnici spomenute skupine bolesti najčešći su: amebe, lamblije, toksoplazme, askaris te nešto rjeđe drugi paraziti.

KOJI SU SIMPTOMI BOLESTI?

Nakon razdoblja inkubacije (vrijeme od ulaska uzročnika bolesti u organizam, pa do pojave prvih simptoma bolesti), koje je različito dugo, od nekoliko sati do više tjedana, ovisno o uzročniku, većina crijevnih zaraznih bolesti nastupa naglo s povišenom temperaturom, povraćanjem, bolovim u trbuhu i proljevom. Stolice su učestale, vodenaste i ovisno o uzročniku mogu biti s primjesama sluzi i krvi u stolici. Zbog gubitka tekućine i elektrolita iz organizma, može doći do dehidracije ako unos tekućine nije dovoljan da nadoknadi gubitak. Virusna žutica A i E , trbušni tifus i dječja paraliza nisu klasične crijevne zarazne bolesti, jer se razlikuju po kliničkoj slici od ostalih crijevnih zaraznih bolesti, stoga će biti opisane pojedinačno.

KADA POTRAŽITI LIJEČNIČKU POMOĆ?

• Kod povišene temperature iznad 39°C 

• Kod pojave krvi u stolici 

• Kod jakog povraćanja 

• Kod proljeva koji traje duže od 3 dana 

• Kod znakova dehidracije: malaksalost, vrtoglavica, suhoća usta i ždrijela i smanjeno mokrenje 

LIJEČENJE

Liječenje je kod većine crijevnih zaraznih bolesti simptomatsko. Zbog gubitka tekućine i elektrolita iz organizma, može doći do dehidracije, stoga je najvažnija odgovarajuća nadoknada tekućine putem infuzije ili preko usta, ovisno o težini kliničke slike. Osim dovoljnog unosa tekućine ili u obliku infuzije u bolničkim uvjetima, važna je pravilna dijeta. Za nadoknadu tekućine koriste se oralne rehidratacijske otopine; praškovi koji se otope u prokuhanoj vodi. U praktičnim uvjetima može se napraviti otopina u kućanstvu: na 1 litru prokuhane vode dodaje se 1 jušna žlica šećera, 1 mala žlica kuhinjske soli i pola žlice sode bikarbone. Kalij se nadoknađuje davanjem sokova od voća i povrća, posebno rajčice. Specifično antimikrobno liječenje (antibiotici) provodi se samo po preporuci liječnika.

g