Arhiv tekstova

Imate li prvaša u kući?

Ako je odgovor potvrdan, onda će netko od vas (najčešće je to ipak mater) ponovno započeti s osnovnoškolskom naobrazbom skupa s već spomenutim mlađahnim školarcem ili školarkom. Jer, mala-velika trauma prvoga sjedanja u školsku klupu i sve ono što uz to u paketu ide, iz početka se mora podijeliti barem s jednim roditeljem. A u nekim slučajevima i s oba...

POČETAK ŠKOLE: Bezbrižnost predškolskog doba i svršetak vrtićkog staža, ovoga 1. rujna prekinuti su službenim početkom nove školske godine i polaskom vašega mališana u prvi razred osnovne škole. »Pero« je zamijenilo igračke i valja početi s izučavanjem abecede, učeći mukotrpno sva potrebna slova na putu do pismenosti. Umjesto neograničene igre vani, na igralištu s prijateljima i prijateljicama (naravno bit će još mnogo i igre), sada slijedi i »igra domaće zadaće« koja se svakodnevno mora igrati unutra, često u društvu jednog roditelja-pomoćnika. Udvoje je lakše, kazat će roditelji-pomagači, a i brojne učiteljice će »toplo savjetovati« ovakav tandem, barem u prvo vrijeme početnoga đačkoga osamostaljivanja. No, u teoriji sve to lijepo zvuči, ali problem se počinje razvijati kod razvoja ovakvoga učeničkoga dueta, jer  često zna »zaškripiti« na objema stranama. Kod prvaša je uvijek ista stvar. Iz početka bunt i protest zbog primoranosti na svakodnevnu obvezu koja razmjerno utječe na gubitak određene količine slobodnog vremena za toliko željenu igru, te pritužbe na težinu zadanog gradiva i vještina koje se moraju svladavati. Kod roditelja, opet, dolazi do traume »ponovnog vraćanja u školsku klupu«, koja se ogleda u nesposobnosti mentalnog vraćanja na sami početak najosnovnijih školskih zadaća. I dolazi do apsurda da visokoobrazovani roditelji muku muče s pravim i krivim crtama iz kojih nastaje, primjerice,  zadano slovo za učenje. Jer, lako ga je napisati kada se zna kako treba, ali kada se ne zna onda se mora naučiti iz samoga početka njegova nastajanja. O modernoj matematici i, primjerice, skupovima da i ne govorimo, jer to se prije nekoliko desetina godina niti nije učilo prema tadašnjem školskom programu.

GLAVOBOLJA I PLAČ: Sve češće, prema iskrenom priznanju brojnih roditelja pomagača, glava zna boljeti više spomenuti dio tandema, nego maloga đaka. Pa i suze, koje često prate »školsku muku«, znaju orositi i starije oči ponovnog prvaša znatno starije dobi. Osobito kada se popusti molbama đaka, dopusti mu se igra tijekom poslijepodneva, a domaća zadaća radi kasnije navečer. Tada se u cijeli proces naobrazbe uključi i umor, đaku se spava, a i roditelju (vjerojatno također premorenom od svojih dnevno-radnih obveza), i koncentracija biva ozbiljno narušena. Dolazi do (često) povišenih tonova, prijekora, prijetnji i konačno do glavobolje i suza na objema stranama. I tada dolazi (prema iskrenom priznanju anonimnih roditelja koji ne žele biti otkriveni) do najveće moguće pogreške. Roditelj pušta prvaša na spavanje i radi zadaću umjesto njega ili nje. I sutra u tekama osvanjuju savršene crte, slova, skupovi ili bilo što drugo zadano školskim programom. A prvaš lukavo zna da to može ponovno iskoristiti i u sljedećoj prilici. Osnovna škola ga je ipak već nečemu naučila!                                             g