Arhiv tekstova

Nepredvidljivi putovi sudbine doveli su Mirjanu Obradov, rođenu Stančić, iz rodnog Sumartina na otoku Braču, već pomalo davne 1966. godine u Suboticu. Došla je, udala se i ostala, čini se, zauvijek. Danas, umirovljenica s redovitom obvezom »brige« oko svoje dvoje unučadi Stefana i Anđele, Mirjana je pristala podijeliti svoju životnu priču s našim čitateljima.

4Kako je uopće došlo do Vašega dolaska u Suboticu?

Za sve je »kriva« udaja za mog, pokojnog, supruga Savu. Bilo je to još davne 1966. godine, kada sam se s 18 godina preselila iz Sumartina u Suboticu.

4Kakav je bio Vaš prvi dojam glede nove sredine i grada u koji ste stigli iz malog dalmatinskog otočnog mjesta?

U Suboticu sam stigla u studenom mjesecu, bilo je hladno i bila sam sva u šoku. Ipak je to bila velika promjena u mom životu – zamijeniti malo misto za veliki grad. Prvi tjedan je bila i moja mater sa mnom, ali poslije njezinog povratka u Sumartin, morala sam se postupno početi navikavati na novu sredinu. Iskreno, sve mi je bilo teško i neobično.

4U Subotici ste se prvi puta susreli i sa snijegom i pravom, hladnom zimom.

Rado pričam anegdotu o snijegu koji je tada počeo padati, prekrio svojom bjelinom sve i ja se, jednostavno, nisam znala vratiti doma. Srećom, onda je došao moj suprug autom po mene. Jer, do tada nisam nikada vidjela veliki snijeg, s obzirom kako je to posve »nemoguća« pojava na otoku Braču 

4Na vrijeme ste se morali pri-viknuti, ali kako ste se privikavali na hranu, običaje i sve ostalo znatno drugačije od vašeg bračkog naslijeđa?

Mogu reći da sam se na bačku kuhinju vrlo brzo adaptirala, jer je u pitanju samo »jača« hrana koja obiluje prije svega mesom. Opet, uvijek sam nastojala zadržati po-veznicu s mojim bračkim korijenima i dan-danas se za posebne fešte u našoj obitelji uvijek priprema riba na tradicionalni dalmatinski način. Također često znam pripremiti neki brudet ili kuhati na lešo...

4Kako su Vas tijekom svih proteklih godina ljudi primili i osjećate li se pravom Subotičankom?

S ponosom mogu reći da sam od prvoga dana u Subotici bila prim-ljena na najljepši mogući način i da nikada nisam imala problema u kontaktu s ljudima. Radni vijek sam provela u Sigmi i nekadašnjem Socijalnom, a u mirovinu sam otišla 2002. godine.

4Čime ispunjavate umirovljeničke dane?

Uz redovite obveze oko pomoćne skrbi oko mojih unuka Stefana i Anđele, aktivna sam u zboru franjevačke crkve u Subotici i svake nedjelje redovito pjevam na jutarnjoj misi. Volim pjevati u zboru, jer sam i kao dijete pjevala u crkvi u Sumartinu, koja se nalazi u samoj blizini moje obiteljske kuće.

4Koga još imate u rodnom Sumartinu i koliko često posjećujete rodni kraj?

U Sumartinu žive moje sestre i brat, a svih proteklih godina redovito smo tijekom ljeta odlazili na Brač. Nažalost, upravo ove godine, po prvi puta, nismo bili dolje. Često sebe uhvatim kako bih željela biti više na moru, na kojemu sam odrasla, osobito kada gledam brojne ljetne  programe i voljela bih, u budućnosti, pronaći načina da više vremena budem i tamo odakle sam potekla.             

      g