Arhiv tekstova

Goran Gregurović, elektrotehničar elektronike, na-kon završene srednje škole odlučio je promijeniti »zanat« i upisao je studij filozofije. 

Kako te se dojmila završena srednja škola?

Nisam se pretjerano razočarao, čak mi se prve dvije godine škole sviđalo, a nakon toga sam spoznao kako me druge stvari mnogo više zanimaju. Računalo sam imao od šestog razreda osnovne škole i na temelju toga sam se i upustio u odabir srednje škole, a tijekom školovanja sam se najviše »pronašao« u satovima jezika i književnosti. Tijekom trećeg razreda srednje škole spoznao sam svoje afinitete prema prirodnim znanostima, pa sam tehniku stavljao na stranu, kako bih se posvećivao društvenim znanostima. 

Voliš li čitati?

Sada mi je možda krivo što nisam pohađao gimnaziju, kako bih više čitao i pohađao više satova društvenih predmeta. Pokušavam to nadoknaditi i svaki slobodan trenutak posvećujem čitanju, osobito navečer. Uvijek imam nekoliko knjiga u sobi, neke od njih pročitam za dva dana, a neke počnem čitati i završavam ih nakon dva ili tri mjeseca. Prije sam čitao lektiru, djela svjetske književnosti i beletristiku, najviše romane, a sada volim psihološke i sociološke znanstvene radove. Kod nas postoji jako dobro tržište knjiga, prepuno knjigama prave kvalitete. Svatko može naći sebi neku dobru knjigu na temelju ukusa, interesiranja i afiniteta. Ja ne kupujem knjige, samo rijetko ako me jako zainteresira neka, a knjige nalazim u knjižnici ili kod svojih prijatelja. 

Tko su tvoji prijatelji?

Moji najbliži prijatelji su  – Vladimir Lišić, Nikolina Skočovski-Bačić i Petar Gaković, s njima provodim mnogo vremena, dok s mnogima održavam dobre kontakte, poput prijatelja iz srednje škole. 

Kako provodiš slobodno vrijeme?

Na raspustu sam pred početak studija i slobodnog vremena imam doista puno, ali se polako želim »zagrijavati« za obveze. Preko ljeta spavam dugo, volim prošetati do grada, otići do nekoga na druženje ili pak na molitvu u župu sv. Rok, tako se uvijek nešto događa. Kulturne, društvene i vjerske manifestacije volim posjećivati, kao i s prijateljima sjediti na klupi i šaliti se. Kada su na televizijskom programu utakmice tada nisam osobito druželjubiv, tad jedino »komuniciram« s televizorom. Pratim nogomet od Lige prvaka do jačih liga u Europi, a pogledam malo i tenisa. Navijam za Arsenal iz Londona, a uopće nisam pobornik crno-crvene klasifikacije, koja vlada u našoj zemlji. Gledam ih, ali ne navijam. Nisam neki navijač, zanima me ljepota igre, u čemu Arsenal predvodi. Bio sam na stadionu Spartaka više puta s ocem, ali to više nije uživanje već doslovno patnja, jer se nema što vidjeti od igre. 

Jesi li trenirao što?

Trenirao sam najviše nogomet i odbojku. I danas rekreativno zaigram kada se okupi društvo, a odbojku igram na bazenu ili na Paliću. S vremena na vrijeme se odem i kladiti, što za mnoge ljude može biti i potencijalna opasnost, jer neki izgube dozu realnosti i mnogi na to gledaju kao na izvor financiranja. Treba ulagati 50 ili 100 dinara i radovati se eventualnom dobitku. 

 Koji je tvoj cilj?

Upisao sam ove godine studij filozofije u Novom Sadu, a cilja nemam konkretnog u smislu kako trebam završiti studij radi dobivanja diplome, koja će mi garantirati očekivani posao. Mislim kako će se najviše isplatiti raditi ono što volim, a to će se još točnije definirati vremenom. Kada kažem kako ću studirati filozofiju, tad me gotovo svi upitaju – a što je to? Ljudi traže konkretni zanat i ovo im se ne čini praktično, pa im se zato ova znanost ne čini privlačna. 

Gdje bi volio raditi? 

Volio bih raditi u društvenim, državnim, političkim strukturama ili u sklopu žurnalistike. Interesira me filozofija, psihologija, logika, ustav i pravo građana i slične znanosti, koje bih mogao predavati kao profesor, a osim toga volim i engleski jezik. 

Kako prihvaćaš kritiku?

Kritiku nekih ljudi teško prihvaćam, a svaku kritiku uzimam ozbiljno i analiziram stvari oko sebe. Kritike upućene prema meni ne primam u obliku povrede i jakog uznemirenja, trudim se ne reagirati već usmjeriti se na analiziranje i svoje postavljanje u danoj situaciji.

Pratiš li politiku?

Pratim našu političku scenu i član sam jednog političkog podmlatka. Gotovo svaki dan ujutro sjednem za računalo i na B92 pročitam vijesti. 

Vjera u tvom životu?

Uvijek sam s roditeljima išao na svetu misu, tad sam više pasivno sudjelovao, sve dok nisam bio na duhovnoj obnovi, koja me je doista promijenila. Sudjelujem u župi sv. Rok koliko god mogu, idem na nedjeljnu svetu misu, na vjeronauk za mlade, ponekad napišem nešto za katolički list »Zvonik« za rubriku mladih, a potreba je moje ličnosti za duhovnom nadogradnjom. 

Što te može obradovati?

Perfekcionist sam i uvijek želim više i nezadovoljan sam trenutačnim stanjem, pa se učim biti zahvalan svemu što imam i prihvatiti to. Mnoge situacije me mogu obradovati, sitnice. Nekim ljudima možda i djelujem nezainteresirano, jer ne reagiram burno, nemam puno »valovitosti« u svom raspoloženju, jednostavno držim umjerenost u svom raspoloženju i to je uobičajeno kod mene. 

 Gdje si aktivan?

Bio sam na nekoliko seminara »Inicijative mladih«, što je danas udruga hrvatske mladeži »Krov«. Obično su to bila predavanja vezana za ljudska prava i sudjelovao sam na seminarima vezanim za politiku, a u župi sam aktivan na tribinama i na satovima vjeronauka.

g