Arhiv tekstova

U okviru ovogodišnje proslave Dana grada Subotice na svečanoj sjednici Skupštine Općine Subotica dodijeljeno je priznanje »Pro urbe« za projekt Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca koji realizira Hrvatsko akademsko društvo. O značaju ove nagrade, kao i o radu HAD-a, razgovarali smo s predsjednikom ove hrvatske institucije Duje Runjom, a kako je naš sugovornik dužnosnik koji se mnogo godina bavi problematikom obrazovanja, te zastupnik u Skupštini Vojvodine i dopredsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, tema za razgovor nije manjkalo.

 

HR: Skupština Općine Subotica je dodijelila Hrvatskom akademskom društvu ove godine priznanje  »Pro urbe« za projekt Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca. Što znači za Vas ovo priznanje?

Dodjela »Pro urbe« predstavlja za sve članove HAD-a veliko priznanje, a za mene osobno da sam potpomogao da se stvori ozračje povjerenja i da sam ohrabrivao sve one koji su tome dali najveći doprinos. Tu prije svega mislim na uredništvo na čelu s dr. Slavenom Bačićem. Osobno mislim i nadalje da je HAD najbolja forma za ovo djelo, a činjenice i govore da je najviše članova iz HAD-a angažirano na ovom značajnom djelu. Moj osobni ulog nije veliki, ali sam mogao pogrešnim potezima dovesti u pitanje daljnju sudbinu Leksikona. Više sam nego zadovoljan da sam u pravo vrijeme bio na pravoj strani, a to potvrđuje i ovo priznanje Općine Subotica. Mislim da je sve, a time i mene iznenadio, broj suradnika koji se nakon svakog sveska uvećava. To je ono što me raduje i veseli. 

Neka od  imena  u Leksikonu možda i nisu velika u međunarodnim razmjerima, ali su velika za naš narod, a to je važnije od svega, jer narod njih prima kao duhovnu hranu. Ova vrsta uratka ne zastarijeva, nego može imati nova izdanja. I nakon sto godina, Leksikon će imati svoju svježinu i značajnu težinu. Leksikon nas vodi u šetnju putem živih staza i puteljaka naše povijesti, upravo zato da se povijest otrgne od zaborava. U povijesnim labirintima našega naroda Leksikon može biti u mnogo čemu Arijadnina nit. Istodobno, ovim se odblokirao jedan veliki narodni potencijal koji radi na dobrobit zajednice i samih sebe, umjesto da su zabavljeni svojom narcisoidnošću  o svojoj epohalnosti.

Ovdje nije na djelu samo ono što se dogodilo i pojavilo, nego i istraživanja problema koji su se dogodili.  Nije  ovdje riječ samo o iznošenju misli, djelovanja određenih naših predaka, već  prikaz i utjecaja tih misli, nastojanja i djelovanja. Autori ne iznose samo svoja shvaćanja vremena o kome pišu, nego i ozračje u kojemu su se postavljala ta pitanja. Leksikon nipošto nije neka suhoparna povijesna činjenica, nego dio našega postojanja. 

HR: Prije dvije godine dr. Slaven Bačić, glavni urednik Leksikona podunavskih Hrvata, dobio je također priznanje »Pro urbe«. Nagrada ne manjka, iako je projekt Leksikona u tijeku, nedavno je objavljen sedmi svezak. Kako ocjenjujete dodjeljivanje nagrade za projekt koji je još uvijek u tijeku?

Dr. Slaven Bačić je prije svega  dobio  priznaje »Pro urbe« za   znanstveno istraživački rad iz pravne povijesti. Tako je iz tog područja objavio dvije knjige, a za jednu od njih je dobio priznanje Dr. Ferenc Bodrogvari. Osim toga dr. Bačić je objavio više od 40-ak znanstvenih radova objavljenih u relevantnim stručnim časopisima. Među inim zaslugama  spomenuto je da je urednik Leksikona i da su objavljeni prvi svesci.  Činjenica da je dr. Slaven Bačić dobio ovo visoko priznanje uvjerava nas da se pravi čovjek našao na pravom mjestu. Moram vam reći da  bi se teško našao drugi pojedinac koji bi mogao okupiti veliki broj ljudi različitih afiniteta, iz različitih područja rada i sve to uspješno koordinirati i sinkronizirati. Iako je ovo djelo na svom početku, uvjeren sam da će ovo priznanje biti poticaj za nova pregnuća. Koristim priliku da pozovem sve ljude dobre volje koji imaju što reći, da se uključe radom u sljedeće sveske, kako bi ovo djelo bilo crvena nit koja nam služi da lakše hodimo po ljestvicama naše prošlosti.

Izlazak Leksikona jest veliki pothvat, značajan ne samo za našu zajednicu i nema sumnje, sastavni je dio korpusa cjelokupne hrvatske kulture, čiji se rezultati  teško mogu oboriti i osporiti. Leksikon je nema sumnje jedan od najizvrsnijih, najzrelijih i najrodnijih plodova naše zajednice.  Ovo djelo, kao i druga znanstvena djela, uz znanstvenu vrijednost ima i kulturološku, političku i civilizacijsku vrijednost. Ono je obujmom i vrijednošću veliko. Dugo se vremena čekalo na ovakvo djelo, tako da će glad za ovom vrstom djela biti utažena.

HR: Približite širem čitateljstvu rad HAD-a. Koje biste aktivnosti ove hrvatske institucije izdvojili?

U vrijeme kada je HAD nastajao vremena su bila veoma složena. To je bilo u 1998. godini, kada je na političkoj sceni bio prisutan Slobodan Milošević. HAD se u dobroj mjeri etablirao kao znanstvena institucija. U okviru HAD-a organiziran je ne mali broj znanstvenih skupova na kojima se nalazila intelektualna elita Srbije i Hrvatske. U to vrijeme HAD je bio most povezivanja znanstvenika iz Hrvatske i Srbije. Ono što u tom vremenu nije mogao učiniti Beograd, učinila je Subotica. Istodobno, na svim tim skupovima sudjelovali su ravnopravno članovi HAD-a, što je rezultiralo da su se oni mogli predstaviti u najboljem svjetlu i stručnoj javnosti. HAD je postao nešto prepoznatljivo u Subotici i Srbiji. I dalje mislim da HAD može biti odskočna daska za afirmaciju hrvatske zajednice i pojedinca. Nemjerljiva je uloga HAD-a, kada je riječ o obrazovanju. Možda zvuči pretenciozno, ali sam uvjeren, da nije bilo HAD-a, ne bismo imali obrazovanje na hrvatskom jeziku. U okviru izdavaštva, rado bih izdvojio već četvrtu slikovnicu u suradnji s Hrvatskom čitaonicom iz Subotice. Naravno, ne treba zaboraviti ni djela Stanke Kujundžić, Ante Vukova i Tomislava Žigmanova, a uskoro i djelo Vojislava Sekelja. Članovi HAD-a su pod tim imenom nastupali na međunarodnim skupovima i objavljivali svoje radove. Sve to je učinilo da je HAD prepoznatljiva ustanova, koja je uvažena i ovdje i u matičnoj državi. Najveće bogatstvo HAD-a su ljudi, oni su ti koji garantiraju budućnost. I pokraj svega iznesenog, nema sumnje da HAD može, treba i hoće biti još bolji u budućem razdoblju.

HR: Koliko je HAD pridonio razvoju obrazovanja na hrvatskom jeziku?

HAD je, nema sumnje, odigrao bitnu ulogu u ostvarivanju obrazovanja na hrvatskome jeziku. Nakon što je koncem veljače 2002. godine donesen Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, HAD se na Forumu hrvatskih institucija i organizacija pojavio s idejom početka obrazovanja na hrvatskome jeziku. Srećom, sjeme je palo na plodno tlo i za kratko vrijeme i uz nesebičnu pomoć Općine Subotica, pokojne profesorice Marije Grasl, koja je za kratko vrijeme napravila odgovarajuće programe, te mnogih pojedinaca, a među njima dosta aktivista DSHV-a, započelo je obrazovanje na hrvatskom jeziku u školskoj 2002./2003. godini u četirima osnovnim školama u Općini Subotica s 56 učenika. Borba za hrvatski jezik bila je žestoka, duga i iscrpljujuća. Nakon dugog niza godina apstinencije hrvatskog jezika u Vojvodini hrvatska zajednica svim silama želi da on postane sastavnica našega svakodnevnog života u Srbiji. Da bi se jezik sačuvao i očuvao, prva u nizu potrebnih karika je obrazovanje na hrvatskom jeziku. Iz tih razloga HAD je još za vrijeme vladavine Miloševićeva režima, koncem 90-ih godina, inzistirao na obrazovanju na hrvatskom jeziku, iako je tada znao da su to samo želje, koje neće biti uslišene.

Nema sumnje da je jezik bio, pokraj etničke srodnosti i zajedničke kulture, jedna od bitnih odrednica za konstituiranje i formiranje pojma naroda tijekom 19. i 20. stoljeća.  Božidar Finka, istaknuti hrvatski akademik, tvrdi kako je hrvatski jezik »najznatnije hrvatsko obilježje«. To se posebno odnosi za hrvatski narod koji živi izvan matične domovine. Danas u svijetu svakih 14 dana izumire jedan od 6000 jezika – koliko ih ima u svijetu. Nažalost, svega 67 od njih uživa status službenog jezika u oko 200 postojećih država.

Jezik je pohranjen u pisanim djelima, koje je naš narod tijekom svoje povijesti ostavljao posvuda kao dokaz svoje opstojnosti, poput Tezeja na putu u labirint. Narod koji izgubi jezik osuđen je, prije ili poslije, na odumiranje, a na koncu i izumiranje. Veliki Petar Preradović pjeva: »Bez njega si bez imena, bez djedova, bez unuka!« Najsnažnija i jedina živa karika, koja povezuje sve Hrvate kroz vremensku vertikalu povijesti i vodoravnu prostornu razinu, jest hrvatski jezik. Dakle, trajna veza među svim Hrvatima je jezik. Za to su na naš jezik vršili tijekom povijesti ogromni pritisak provoditelji germanizacije, talijanizacije i mađarizacije. Jezik je most koji povezuje ono što je stvarano u prošlosti s onim što se stvara danas kao jedinstven sklad hrvatske riječi. O značaju očuvanja jezika ne treba trošiti riječi. Davno je još Fran Kurelac napisao: »Po jeziku narodi vjekuju i gospoduju. Kako im ga otmeš, sluguju«.  Srpski jezikoslovac Radmilo Marojević ide korak i dalje i kaže kako se »izdajući jezik izdaje se sopstvena istorija i sopstvena budućnost«. Ovim riječima nisu potrebni komentari. HAD je i nakon osnutka HNV-a uvijek imao razumijevanja za obrazovanje i na razne načine podupirao obrazovanje. U okviru HAD-a organizirane su brojne radionice hrvatskoga jezika. Zbog svega iznesenog HAD će uvijek podupirati obrazovanje na hrvatskom jeziku kroz razne oblike i forme.

HR: Ima li hrvatska zajednica kvalitetnih projekata u oblasti kulture?

Zasigurno se hrvatska zajednica sve više privikava da putem raznih natječaja pokušava realizirati razne projekte iz oblasti kulture. Naravno, ima tu još nesnalaženja, nedovoljne sinkroniziranosti i organiziranosti, ali nema sumnje da su se mnogi i realizirali. U odnosu na ranije razdoblje to je neusporedivo više, a uvjeren sam i bolje. Posebice, to se odnosi na izdavaštvo. Ima sigurno vrijednih projekata koji iz raznoraznih razloga ne prolaze. Posebice se to odnosi na oživljavanje rada kazališta. I ono što nam pripada mi ne tražimo, tako da smo dobrim dijelom mi sukrivci za stanje kakvo jest. Nadam se da će ubuduće pravi projekti biti prihvaćeni od svih i da će dobiti svu potporu od hrvatske zajednice.

HR: Godišnja skupština HAD-a najavljuje se tijekom mjeseca rujna. Hoće li godišnja skupština donijeti neke novine?

Treba napomenuti da je to izborna skupština HAD-a i mogu reći da će na čelo HAD-a doći novi ljudi, ljudi s novom vizijom i ulogom HAD-a. Logično je da se očekuju promjene i u načinu rada HAD-a. Uvjeren sam da HAD može bolje raditi jedino s novim ljudima, jer nema potrebe ponavljati stanovite pogreške prethodnog vodstva. Naravno, to im i od srca želim, jer jednom »hadovac« – uvijek »hadovac«. Što će to biti novo, ostavimo onima koji budu izabrani.

Svako vrijeme traži odgovore na postavljena pitanja i to danas i ovdje. Zato i naša institucija mora pokazati kako je dorasla vremenu, a ne biti anakrona i zastarjela. HAD mora položiti ispit vremena. Svestrane i temeljene analize postojećeg stanja moraju se dati da bi na njima izrasle nove vizije i misije HAD-a. To nije lako i jednostavno, ali je uvjet svih uvjeta. Uvjeren sam da će i nadalje HAD biti prepoznatljiv i prihvatljiv za veliki broj akademskih građana.

HR: Dužnosnik ste koji se mnogo godina bavi problematikom obrazovanja. Koliku važnost za hrvatsku zajednicu ima otvorenje gimnazijskog odjela na hrvatskom jeziku?

Otvorenje gimnazijskog odjela na hrvatskom jeziku je za hrvatsku zajednicu povijesni događaj, koji će imati dugoročno više nego značajne implikacije. Po mojemu skromnom sudu, to je najznačajniji događaj tijekom zadnjih decenija u hrvatskoj zajednici u Srbiji. Do njega se došlo uz ogromne napore i porođajne muke. Činjeno je sijaset pogrešaka s naše strane, bilo je dosta inertnosti i učmalosti, uvjerenja da će nešto doći samo od sebe, ali bilo je i  dosta prepreka koje je objektivno bilo teško preskočiti. Poslije svega treba sve učiniti da se ova velika nada ne pretvori u razočaranje. Otvorenjem gimnazijskog odjela učinjeno je dosta, napravljen je historijski iskorak, ali to je djelo sutrašnjice i u njega treba uložiti sav naš potencijal da bi se postigli odgovarajući rezultati. Uvjeren sam da ćemo dati sve od sebe da pokraj obrazovanja na srednjem stupnju započnemo s obrazovanjem na hrvatskom jeziku na višem i visokom stupnju. Izvjesno je da bi trebalo razmišljati o školovanju na hrvatskom jeziku i u nekoj stručnoj srednjoj školi. Sada su stvorene pretpostavke da se može tražiti adekvatan prostor, kabineti, prostor za internat i sl. na srednjem stupnju za stručne škole. Ovim činom stvorene su sve pretpostavke za obrazovanje na hrvatskom jeziku – od vrtića do fakultetskoga obrazovanja. Gimnazija je ta središnjica bez koje bi bio obesmišljen projekt obrazovanja na hrvatskom jeziku. Uvjeren sam da će se od iduće školske godine u Gimnaziji u Subotici nalaziti i mnogi učenici iz raznih mjesta Vojvodine, a zasigurno i iz Beograda i Zemuna.

HR: Koje je, po Vašem mišljenju, najbolje rješenje problema informiranja hrvatske zajednice putem elektroničnih medija u ovo vrijeme vlasničke transformacije tih medija?

Najbolje bi vjerojatno bilo kada bi hrvatska zajednica bila osnivač takvih medija. Nažalost, bojim se da u ovom trenutku mi ni izbliza nemamo pretpostavke za takvo nešto. Iz tih razloga naša je moralna obveza da u javnim medijima tražimo onaj dio kolača koji nam i pripada i da sačuvamo i očuvamo određene stečevine. Nema potrebe govoriti u kojoj mjeri su mediji značajni za hrvatsku zajednicu. U ovom trenutku HNV-u bi trebalo priteći u pomoć i svim političkim sredstvima pomoći ostvariti što bolje pozicije. Nema sumnje da je ovdje potrebno puno mudrosti, znanja i jasnih vizija. Takvu platformu bi trebao donijeti HNV uz nesebičnu pomoć i zalaganje svih. 

HR: Zastupnik ste u Skupštini Vojvod-ine. Hoće li, po Vašem mišljenju, biti najavljenih promjena izbornih propisa, kako bi se manjinama osigurala mjesta u Skupštini Vojvodine?

Više sam nego siguran da za iduće pokrajinske izbore neće biti doneseni novi propisi glede izbornih pravila, koja bi osiguravala određen broj zastupnika. Više vremena za izmjene nema, a nema ni suglasnosti koalicijskih partnera. Vjerujem da je to pitanje ostavljeno za buduća vremena, a to znači da se od toga nije odustalo. Iz vizure naše zajednice sigurno da to nije najbolji signal. Ostaje da se nadamo kako će se naći neki suptilniji i kvalitetniji oblici za neke nove izbore. Nama ostaje nadati se da će, bez obzira na sve, veći broj Hrvata biti u Skupštini Vojvodine, kako bi tako Skupština oslikavala nacionalnu strukturu Vojvodine.

HR: Kao dopredsjednik DSHV-a, kako ocjenjujete doprinos ove političke stranke u prvih devet mjeseci tekuće godine glede boljitka hrvatske zajednice u raznim društvenim aspektima.

I pokraj određenih slabosti, uvjeren sam da je tijekom ove godine DSHV učinio značajan korak. Predstavnik DSHV-a ponovno se nalazi u Skupštini Srbije, a broj članstva je značajno povećan. Na raznim skupovima DSHV-a nikada nije bilo više nazočnih. DSHV je postao respektabilan na političkoj sceni. U politici te cijene onoliko koliko vrijediš. U mnogo čemu je izmijenjen stil rada, obnovljeno članstvo, a u rad stranke se uključio veliki broj intelektualaca. Obnovljen je »Glas ravnice«, glasilo DSHV-a, koje poprima obrise glasila koje se rado čita. Vjerujem da će se u DSHV vratiti mladež i time dati novu notu radu i djelovanju DSHV-a. Naravno, ne treba glorificirati postojeće stanje, ali nema sumnje da se osjeća neki novi val djelovanja i rada DSHV-a. Dok DSHV bude dolazio u narod i osluškivao njihovo bilo bit će na putu koji vodi u bolju budućnost. Zahvaljujući dobrim dijelom DSHV-u, započela je raditi Galerija dr. Vinko Perčić, svoj glas DSHV je digao u obranu otvorenja gimnazije, a protiv uvođenja bunjevačkog govora u škole kao izbornog predmeta, te rušenja subotičkog kazališta. I pokraj svega, vremena za uljuljkivanje nema, jer stalno se traži novo dokazivanje i vjerodostojnost.

DSHV nije više jedina institucija hrvatskog naroda na ovim prostorima. Mnogo štošta se izmijenilo od 90-ih godina prošlog stoljeća do naših dana. Mi se sada suočavamo s našim vremenom i njegovim problemima, sa životom i stvarnošću tranzicijskog društva. Otvaraju se novi nepoznati putovi i nenogostupne staze za koje treba putokaz. Sve to zahtijeva promjene i to promjene koje nisu samo formalne. Htjeli bismo da DSHV bude živa nasušna institucija, a ne samo relikt časne prošlosti. Hrvati u Srbiji od nas zahtijevaju suočavanje s novim izazovima. »Gordijski čvorovi« ne presijecaju se više topovima, već dipolomatskim umijećem, realizmom i mudrošću. Čelnici DSHV-a su potpuno svjesni da ne mogu biti pospani i pasivni, ili, još gore, zabavljeni svojom veličinom i genijalnošću. Prošlo je vrijeme političara koji sve znaju, a skoro ništa ne razumiju. Potrebni su novi impulsi, poticaji i pregnuća. Sasvim sigurno ne odgovara nam više odijelo iz 90-ih godina prošlog vijeka. Programske zadaće iz tih vremena djeluju anakrono, one zahtijevaju reviziju i obnovu. Od čelništva DSHV-a traže se novi programi prilagođeni novom vremenu. U tom smislu potrebno je donijeti novu strategiju DSHV-a.  Došlo je vrijeme da se riješimo stanovitih ideoloških magli i predrasuda da smo jedini i jedino važni. Za svakoga ima mjesta i svi su važni, ako rade i djeluju na dobrobit hrvatske zajednice. Da bi se sve ovo moglo provesti i izvesti, potrebna je izmjena Statuta DSHV-a, kako ne bi postao kočnica promjena.                      

       g