Arhiv tekstova

Aktualni izbornik obiju teniskih reprezentativnih vrsta hrvatskog tenisa, Davis i Fed kup nacionalnog tima, Goran Prpić, nalazi se pred vjerojatno najvećim ispitom svoje trenerske karijere. Koncem rujna Hrvatska, osvajač Davisova pokala iz 2005. godine, igrat će u gostima odlučujući susret protiv Velike Britanije za ostanak u Svjetskoj skupini i mjesto među najboljim teniskim reprezentacijama »bijeloga sporta«. S druge strane, pobjedom protiv Kineskoga Tajpeha (Taiwan) Hrvatska Fed kup vrsta obranila je mjesto u II. skupini Svjetske skupine, što je za posve pomlađeni sastav uspjeh vrijedan pažnje.

4Kako ocjenjujete, dame ipak imaju prednost, posljednje rezultate hrvatske Fed kup vrste na čijem ste čelu već nekoliko godina?

S obzirom na kvalitetu koju imamo, mislim da Fed kup vrsta postiže jako dobre rezultate. Konkretno, već 11. godinu uzastopce smo članovi Svjetske skupine, što je već samo po sebi respektabilno u očima teniskoga svijeta. Sve to dobiva na snazi kada usporedimo reprezentaciju u kojoj je igrala, primjerice, Karolina Šprem, koja je tada bila među prvih 20 na svjetskoj ranking ljestvici, a danas imamo tek jednu igračicu u prvih 100 i opet imamo kvalitetu za ostanak među najboljima.

4Opet, muška je vrsta poslije osvajanja Davisova pokala 2005. godine, a samo dvije godine poslije, u delikatnoj situaciji spašavanja »svjetskoga statusa«.

Mi smo interesantan narod koji očekuje da se to osvaja svake godine, a pritom zaboravljamo na konkurenciju u kojoj se nalaze iznimno kvalitetne momčadi poput, primjerice, SAD-a, Rusije, Španjolske, Argentine ili Francuske. Tražiti takav kontinuirani uspjeh mislim da je ipak pretjerano. Mogućnost postoji, ali gledano unazad bilo je tu određenih problema upravo nakon osvajanja naslova u Davisovu kupu.

4Izraženo u postocima, kako izgledaju realne šanse Hrvatske protiv Velike Britanije u odlučujućem susretu koji će se igrati sljedećega mjeseca?

Objektivno, mislim da smo ipak mi u određenoj, realnoj prednosti nasuprot Britancima, jer je Murray bio ozlijeđen dugo, dok je njihova odlazeća legenda Henman uistinu na koncu svoje profesionalne karijere. Mislim da je kvaliteta zbilja na našoj strani.

4Nedavno završeni Croatia Open u Umagu podsjetio je ponovno na Vaš jedini osvojeni ATP naslov, izboren upravo na centralnom stadionu »Stella Marisa«. Možete li usporediti onaj »Vaš« prvi Umag s ovim današnjim, osamnaestim po redu?

Velika je razlika, prije svega u brojnosti gledateljstva koje prati mečeve, ne samo na centralnom terenu. Jamačno bi mi bilo draže da smo i mi (Goran Ivanišević i Goran Prpić su igrali prvo finale 1990. godine op. a) igrali pred ispunjenim gledalištem, a ne pred nekoliko stotina gledatelja. Ipak, čudno mi je bilo gledati polufinale Troicki-Pavel, na turniru koji je u glavnome ždrijebu imao čak šest tenisača iz Top 20. Primjera radi, i Goran i ja smo tada bili prva dva nositelja...

4Kakav je bio Vaš lijepi tenis u odnosu na atomsku igru današnjice?

To se jednostavno ne da usporediti. Tada je sve bilo mnogo sporije, počevši od reketa i loptica, potom tjelesna snaga nije bila toliko dominantan faktor kao danas i to je bio jedan posve drugačiji tenis.

4Na koncu, kakve biste vojvođanske uspomene mogli izvaditi iz svog osebujnoga šampionskoga ormara prošlosti i evocirati ih za naše čitatelje?

Nastupao sam na turnirima u Subotici i na Paliću, gdje sam jedne godine izgubio finale državnoga prvenstva od Bobe Živojinovića. Igrali smo i momčadsko prvenstvo Valerio kupa, također na Paliću, koji mi je ostao u lijepom sjećanju zbog iznimno atraktivnog ambijenta usred stoljetne šume pokraj jezera.                                      g