Arhiv tekstova

Iako je po struci poljoprivredni mehaničar, Subotičanin Karlo Dević je trenutačno prodavač i serviser bicikala u tvrtki »Venera bike«. Kako je još od malih nogu pasionirani vozač popularnog dvokotača na »ljudski pogon«, životni splet okolnosti doveo ga je u situaciju da mu dugogodišnja pasija postane i stalno zanimanje. O svijetu bicikala, starim i najnovijim modelima, te ostalim detaljima vezanim uz svakodnevnu rutinu, porazgovarali smo tijekom jedne kraće stanke između dviju radnih zadaća.

4Kada ste počeli voziti bicikl i sjećate li se koji je to bio model?

Voziti sam se počeo već vrlo rano, s četiri godine na starom biciklu koji čak nije imao niti gume na napuhavanje, već je to bio model s punim, plastičnim pneumaticima. Bilo je to jako davno, još u vrijeme dok je subotički korzo bio otvoren za automobilski promet, pa se ne sjećam koji je bio model u pitanju. Ali se zato dobro sjećam starog didinog bicikla, koji sam počeo voziti na salašu, u šestom razredu osnovne škole. Bio je to stari, dobar »Durkopf« bicikl.

4Vozite li i danas?

Nikada nisam prestao voziti bicikl, a godinama redovito prelazim dnevno minimum 15 kilometara na relaciji Aleksandrovo – Subotica. Opet, kada iziđem na salaš, onda se dnevna tura zna »popeti« i do 50 km. S obzirom da vozim talijanski model »Ragazzi« opremljen najsuvremenijim dodacima iz programa »Shimano«, vožnja je za mene danas specijalan ugođaj, čak i po nepristupačnom terenu.

4Koja je bila Vaša najduža vožnja?

Bilo je to, sada već davno, kada sam u društvu prijatelja išao do Segedina, točnije sela Kiskundorozsma. Za tu nam je relaciju trebalo otprilike 4 sata lagane i mirne vožnje. 

4S obzirom na stručno zvanje poljoprivrednog mehaničara, vjerojatno niste niti pomišljali na mogućnost da Vam jednog dana »zanimacija« i hobi postanu stalni posao.

Mogu samo kazati kako sam iznim-no sretan jer su mi posao i osobno zadovoljstvo postali svakodnevica, te sam u prilici raditi ono što zbilja volim.

4Pojasnite nam pobliže što podrazumijeva Vaš radni angaž-man u »Venera biku«?

Tvrtka u kojoj sam zaposlen »Venera bike« iz Subotice, bavi se cjelokupnim biciklističkim asortimanom, kako glede modela koji se odnedavno sklapaju unutar radnog pogona, tako sve do uvoznih modela renomiranih stranih proizvođača poput, primjerice, »Scotta« ili »Kolikena«. Moje radno mjesto podrazumijeva sektore prodaje i popravaka tj. servisiranja bicikala, tako da sam tijekom svog radnog vremena kontinuirano uz bicikle, bili oni novi ili im je potreban popravak.

4Kakva je razlika između starih i novih modela bicikala?

Ponajprije, najveća razlika je u materijalima od kojih su napravljeni, što se i odražava na ukup-nu težinu njihove mase i samim time lakšem upravljanju. Većem zadovoljstvu vožnje pridonosi i činjenica da noviji modeli imaju i do 5-6 kg manje od starih, čemu je razlog njihov sastav koji čine tzv. high tech materijali, laki legirani čelični limovi koji su više profilno savijeni. Rade se i modeli od dur aluminija, mješavine s grafitom ili titanijem koji, primjerice, daju čvrstinu, dok opet aluminij čini vozilo lakšim.

4U kojoj se mjeri ljudi vraćaju vožnji biciklima i je li taj »povratak« izraženiji posljednjih godina kroz jačanje svijesti o ekologiji i potrebi smanjenja emisije štetnih plinova u atmosferu?

Osobno mislim da je kod nas veću zainteresiranost prema biciklima izazvalo povećanje naknada za parking na gradskim prostorima, te kontinuirani problem pronalaženja slobodnog mjesta za ostavljanje automobila uz što manji financijski trošak. Također, zbog potrebe za razvijanjem zdravijeg odnosa prema životu ljudi se više okreću vožnji bicikla kao praktičnom spoju dobroga i korisnoga. Prije svih, onih koji žive bliže centru grada.

4Koji su najčešći kvarovi i defekti na dvokotačima koje ste u prigodi servisirati na radnom mjestu?

Bez dvojbe najviše popravaka se traži zbog pucanja žbica, te kod bušenja pneumatika do kojih dolazi vožnjom po lošim cestama prepunim raznih krhotina stakla ili nekog drugog sekundarnog materijala.                                        g