Arhiv tekstova

Pod pretpostavkom da za knjigama, u koje ubrajamo i jedinstvenu – »Umjetnikov put« Julie Cameron – posežemo u trenucima kada nam se čini da iz sebe i od okoline ne možemo dobiti odgovore na pitanja koja nas tište, tada navedeno djelo možemo svrstati među takozvane knjige »samopomoći« (self-help literature). Naslova iz ove oblasti možda ima i previše; poglavito na Zapadu gdje su one trend. Većina ovakvih knjiga govori o suočavanju pojedinaca s raznoraznim problemima i o uspješnom rješavanju istih.    

PREKRETNICA: Julia Cameron »vlastiti put« otpočinje koncem 70-ih godina prošlog stoljeća u luksuznom uredu negdje u epicentru Hollywooda. Izvana osmotreno, ne može biti bolje. U krugu je ljudi čija imena već tada postaju legendarna (Spielberg, Lucas, Scorsese), ali iza blještavila i slave nju opsjeda uvjerenje da gubi dah i posustaje na jednoj od najskliskijih staza ovoga svijeta. Dešava se da samovoljnom odlukom o prividnom povlačenju iz velike igre, svoje ime stavlja na listu nepoželjnih. Čin koji joj neki ljudi (ne gore spomenuti) ni danas ne mogu oprostiti, što samo po sebi govori o značajnom mjestu što ga je već tada zauzimala. Ipak, iz uvoda knjige doznajemo da joj to razdoblje života sliči noćnoj mori. Nalik pustinjaku i u potrazi za odgovorima na pitanja što ju tište, povlači se u anonimnost kućice smještene podno planine Taos u Novom Meksiku. Daleko od uređivačke politike filmskih studija piše zarad pisanja. Kroz razonodu definira relacije iz konglomerata dotadašnjih iskustava. Protječu tjedni, mjeseci, tijekom kojih vodi i intenzivnu prepisku s nekolicinom ljudi od povjerenja: »Nikada nisam planirala postati učitelj. Jedino sam bila ljuta što ja nikada nisam imala učitelja«.

NOVI POČETAK: Nedugo potom, osnažena i napunjenih baterija dobiva posao predavača na Feminističkom institutu za umjetnost u New Yorku. Sama od sebe tu se okuplja prva skupina »zakočenih« slikara, književnika, redatelja, uopće, u budućnosti manje ili više znanih imena. Neformalne bilješke s tih predavanja dospijevaju do Marka Briana koji zaključuje kako bi »to« trebala biti knjiga. Tako nastaje »Umjetnikov put« sa podnaslovom »Duhovni put oslobađanja kreativnosti«. Na skeptično pitanje – kako netko može podučavati kreativnost – autorica jednostavno odgovara: »Ne mogu. Ja podučavam ljude da sebi dopuste biti kreativni«.

SKRIVENI UMJETNIK U NAMA: Dopustiti sebi biti početnik, neophodno je u kako u umjetnosti, tako i šire gledano, u bilo kojoj drugoj profesiji. Ipak, umjetnik je iz izvjesnih razloga pripadnik specifične kategorije: ćudljiv, osjetljiv na povratne energije. Mnogi ljudi zbog stjecaja raznolikih okolnosti nisu ni svjesni posebnog i primarnog im artističkog dara, ali ih zato možemo lako uočiti: u ozračju su onih pojedinaca što vlastitu kreativnost neometeno iskazuju. Tako, za početak se i sami mogu prepoznati. Umjetnici u sjeni, kako ih inače klasificiraju, jesu oni kojima je ovo djelo namijenjeno, mada, ukoliko smo umjetnici te se osvrnemo k vlastitim počecima, lako možemo nabasati na reminiscencije iznjedrene unutar sličnih okolnosti. S tom razlikom što je umjetnika unutar nas samih imao tko izvesti na svjetlost dana. Potpora ili pozitivan tretman, kako nas samih prema sebi toliko i okoline prema nama (i nas prema njoj), jest moment od ključnog značaja.

KREATIVAN RAD KAO ZABAVA: Ili više? U knjizi je zahvaćen širok dijapazon vježbi i aktivnosti koje je poželjno prakticirati na tom čudesnom putu aktiviranja stvaralačkih sposobnosti. Nemoguće je, a bilo bi i kontraproduktivno, prionuti opisu metoda. Mnogobrojne su i kompleksne. Kao kuriozitet knjižice, vrijedilo bi spomenuti vinjete s afirmativnim izjavama zanimljivih ljudi izvan umjetničkog miljea. Dovoljno je navesti neke od naslova tema: vaš unutarnji neprijatelj, cenzor, negativna uvjerenja – razobličavanje istih, ponovno otkrivanje osjećaja sigurnosti, otrovni suputnici na putu, zakopani snovi, arheologija, rizik, u koštacu s kritikom, dobitak zamaskiran gubitkom, godine i vrijeme – djelo i proces, rano usvojeni modeli, kreativni preokreti, potpuno rušenje blokada... Svako poglavlje pred budućeg umjetnika postavlja zadatke i provjere: oni su laki poput igre i predstavljaju zadovoljstvo dok analizom rezultata dolazimo do iznenađujućih otkrića. Umjetnici koje poznajemo svjesno ili iz navike prakticiraju ovdje opisane vježbe. Ovo je samo jedan detalj zbog kojeg »Umjetnikov put« nije puka prodavaonica ispraznih snova.

I na kraju, ukoliko netko kaže: »Prekasno je, koliko će vremena proći dok se prvi rezultati ne pokažu?«, odgovor bi glasio: isto toliko koliko i u slučaju da ništa ni ne pokušamo. S jednom bitnom razlikom.

g