Arhiv tekstova

Spoj glazbe i medicine dominira kod Mladena Petreša. Iako ima tek 19 godina, postigao je izuzetan uspjeh u objema sferama. Đak generacije (2003. – 2007.) Srednje medicinske škole u Subotici upisao je prvu godinu na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu. 

Slobodno vrijeme provodi svirajući gitaru, ali ni tamburaški mu bas nije stran. Član je Subotičkog tamburaškog orkestra i KUD »Matija Gubec« u Tavankutu. Mladić iz najnovijeg broja »Hrvatske riječi« podijelio je s nama svoja iskustva iz svog školskog i društvenog života.

MEDICINA: Kako kaže, nije se mnogo »mučio« da bi bio đak generacije i objašnjava zašto baš medicina.

»Meni nije bilo pretjerano teško zato što volim medicinu. Od malih nogu želja mi je bila da budem liječnik i od malih sam nogu zamišljao sebe kao liječnika. Kad smo bili djeca, sestra i ja smo se igrali, pa sam ja bio doktor a ona sestrica ili pacijent. Srednju sam upisao bez ikakvog utjecaja roditelja, svojom voljom. Sve su bile moje odluke. Bio sam u dvojbi jesam li spremam za medicinu ili ne, jer je to zahtjevan fakultet. Ipak, i fakultet sam sam izabrao«, objašnjava Mladen.

Što se tiče drugih fakulteta, najbliže su mi opcije bile biologija i studij poljoprivrede, ali kaže da je razmišljao i o političkom znanostima.

Na pitanje što najviše voli u medicini odgovorio je: »Mene najviše privlači urgentna medicina. Jest da je to možda najzahtjevniji posao, ali mi je nekako najprivlačniji. Zasad ću se potruditi da završim ovaj osnovni studij, a dalje ću vidjeti što će biti.«

VANŠKOLSKE AKTIVNOSTI: Pokraj škole izdvojio je vremena i za vanškolske aktivnosti. Bavio se folklorom u Hrvatskom kulturno-prosvetnom društvu »Matija Gubec« u Tavankutu. Početkom srednje škole ostavio je folklor kako bi se u potpunosti mogao posvetiti sviranju. Na početku je svirao samo u Tavankutu u KUD-u »Matija Gubec«, ali je kasnije prešao i u Subotički tamburaški orkestar tako da je sada član i orkestra u »Gubecu« i Subotičkog tamburaškog orkestra. Iako je ponekad bilo teško, uspio je uskladiti sve sa školom.

»Bilo je situacija kada kad mi je to predstavljalo problem. Morao sam od slobodnog vremena oduzeti da bih naučio nešto odsvirati, ili sam iz škole morao izostati. Ponekad nisam imao ni dovoljno vremena za učenje, ali nikad mi nije bilo teško. Jako mi je bitno da sviram. Da nisam išao u medicinsku, ili da ne sviram, ne bih bio ova osoba koja jesam.«

Naravno, bilo je brojnih nastupa...

»Već tradicionalno svira se na otvorenju Filmskog festivala na Paliću. Osim toga, bilo je puno nastupa, otvorenja izložbi, … Postoje redoviti godišnji koncerti, zatim sviramo u katedrali za praznike kao što su Božić i Uskrs, a svira se i na polnoćki. Svake godine juniorski orkestri isto imaju godišnji koncert posebno, kao i veliki orkestar. Stalno ima nekih aktivnosti i svakako da svake godine bude i neka turneja. Godine 2004. išli smo u Izrael, ali turneje su uglavnom tu, po Vojvodini i Hrvatskoj.«

Jedna od većih turneja bio je put u Belgiju gdje su sa Subotičkim tamburaškim orkestrom osvojili nagradu »Cum Laude« pod vodstvom Stipana Jaramazovića. »To je bio europski festival orkestarske glazbe. Bilo je nekoliko skupina i u našoj skupini mi smo osvojili prvo mjesto. Mislim da je to veliko postignuće. Ja sam mlad, nepunih 19 godina, i baš sam ponosan na to što sam bio dio te ekipe.«

»S obzirom da sam Hrvat uvijek me je vuklo nešto u Hrvatsku. Želio sam imati veze s domovinom, pa ako ništa drugo barem da provedem studentske dane tamo. Ima više razloga zašto nisam otišao. Kasnije ću, ako se bude moglo, vjerojatno nešto probati uraditi.«