Arhiv tekstova

U ranim jutarnjim satima, 3. kolovoza, oko 150 članova i simpatizera Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini krenulo je na putovanje – obilazak rijeke Bune i Blagaja, posjet Međugorju i Sinju gdje se održavala  292. po redu Sinjska alka. Povod za organiziranje ovoga putovanja u Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku je 320. obljetnica dolaska posljednje velike skupine Dalmata, katoličkih južnih Slavena, u područje Bajskog trokuta. 

Kao dio nastojanja obnavljanja veza sa starim krajem, otkuda je došao dio vojvođanskih Hrvata, DSHV će, najavio je predsjednik stranke Petar  Kuntić, sljedeće godine organizirati putovanje u Ravne Kotare i zaleđe Zadra, koje će se kao i ove godine završiti odlaskom na Sinjsku alku.

U ČITLUKU: Krenuvši ispred doma DSHV-a, preko Sombora, Bogojeva, Županje, Orašja, Zenice, Sarajeva, i Mostara u kasnim poslijepodnevnim satima stiglo se u Općinu Čitluk. Domaćini su u općinskim prostorijama upriličili svečani prijam za sve goste, a gradonačelnik Čitluka Ino Jergić je u svom pozdravnom govoru ukratko upoznao sve goste s povijesnim Brotnjom, kolijevkom vinogradarstva i vinarstva u Bosni i Hercegovini. 

Gradonačelnik je istaknuo kako je Općina Čitluk osnovana 1955. godine, i premda sada broji oko šesnaest tisuća stanovnika, jedna je od rijetkih općina u kojoj se iz godine u godinu taj broj uvećava. Prvenstveno zbog bogomdanih klimatskih uvjeta i marljivosti vinogradara, nigdje kao u Brotnju vinske sorte Žilavka i Blatina ne daju takav urod i kvalitetu. Čitluk je danas poznat kao grad vina i grožđa i ima oko četiri tisuće stanovnika, a Žilavka i Blatina su njegovi zaštitni znaci. Svakoga rujna u Čitluku se održava najveća proslava grožđa i vina na ovim prostorima. Druga po važnosti gospodarska grana je turizam i, kako ističe Jergić, mjesto Čitluk s Međugorjem, prema neslužbenim statističkim podacima, ostvari preko milijun noćenja godišnje. U Općini Čitluk živi devedeset i osam posto Hrvata, raspoređenih u dvadeset i šest mjesnih zajednica. Čitluk je vezan za Mostar, kao veći politički i kulturni centar, te sveučilišni grad, gdje vlast dijele Hrvati i Bošnjaci. 

Ispred jedine parlamentarne stranke Hrvata u Vojvodini, predsjednik DSHV-a Petar Kuntić je također pozdravio sve prisutne, istaknuvši osobito najstarijeg člana  i dopredsjednika stranke, te počasnog građanina grada Subotice Josu Gabrića, zatim dopredsjednika stranke Martina Bačića, predsjednika somborske podružnice ove stranke Matu Matarića, predsjednika Hrvatskog akademskog društva Duju Runje, te predsjednika hrvatske manjinske zajednice iz Segedina u Republici Mađarskoj Dušana Marjanovića. Govorio je o ponovnom uspostavljanju pokidanih veza bačkih Hrvata sa starim krajem, o spomen ploči koju je vlč. Blaško Rajić 1933. godine postavio na crkvi u Blagaju na 250. godišnjicu doseljenja bunjevačkih Hrvata u Bačku. Predsjednik HAD-a Dujo Runje govorio je, ovom prigodom, o podrijetlu bačkih Hrvata. S kamena krševitog i plemenitog oni su, kako je kazao, pred najezdom Turaka i uz vodstvo franjevaca napustili svoja ognjišta. Gosti i domaćini su zatim razmijenili darove a priređen je za goste iz Vojvodine i prigodni domjenak. 

BLAGAJ I BUNA: U subotu izjutra u posjetu župi Presvetog Trojstva u Blagaju, gdje se također nalazi i pastoralni centar Blaženog Alojzija Stepinca na Buni, don Ivo Šutalo je održao svetu misu za vjernike iz Vojvodine, Hrvate koji  se podsjećaju na svoje korijene s kojima su čvrsto vezani – vezom koja se ne može prekinuti. Nakon svete mise, u svom je predavanju don Ivo Šutalo istaknuo kako mnogi povjesničari tvrde da ime Bunjevac potječe od naziva rijeke Bune kod Mostara, te je izgovorio starinski stih: »Didovina nam od davnina sa Bune rike«. Pred turskom su se najezdom Bunjevci povlačili krajem 17. stoljeća i time pokazali da će radije napustiti svoje mjesto nego svoju vjeru. Put kojim su išli od rijeke Bune, vodi preko Neretve do zaleđa Makarske, preko ravnih Kotara, prema Lici, sve do Slavonije i Vojvodine. Na tom su putu neki i ostajali i tako se govori o podunavskim, primorsko-ličkim i dalmatinskim Bunjevcima. 

Riječ Buna u prijevodu znači dobra rijeka, mjesto, područje; blaga, fina, mirna rijeka, a po toj je blagosti i mjesto Blagaj dobilo svoje ime. Buna je blaga rijeka, ali ima snažan izvor. Takav je bio i narod koji je tu živio. Danas je Blagaj naseljen uglavnom muslimanskim življem. Posjetili smo i ostatke srednjovjekovnog zdanja – Stjepangrad, nastalog na kasnoantičkoj utvrdi ponad Blagaja. Bio je jedan od najvažnijih gradova u zemlji Hum, odnosno današnjoj Hercegovini. Ovaj hercegov grad bio je zapravo gradska palača, opasana tvrdim bedemima s nazubljenim vrhovima koji su i danas vidljivi. U njemu je stolovao Stjepan Vukšić Kosača, pa je zbog toga i dobio ime Stjepangrad. Ovaj grad je bio okosnica političkih i vojnih turbulencija hercegove zemlje sve do 1473. godine, kada ga je osvojila turska vojska, te je postao sjedište i rezidencija kadije. 

Nakon predavanja, u župnom su uredu domaćini počastili goste nakon čega su svi posjetili crkvu u Blagaju koja je u potpunosti uništena, ali na njenim zidinama još uvijek stoji spomen ploča na kojoj je zapisano: 

 

Na prvom sastanku

 

Budi mir s tobom mila vilo Bune

Uvik smo bili virni tvojoj riči

Njegve i lance slomili smo ropstva 

Evo nas opet u tvom zagrljaju!

Vinac slave sa plodnih nam ravni

Cio tvoj narod šalje u znak hvale

I naše molitve budu uslišane

Sudari stoljeća nisu nas slomili

Ustrajni smo bili i bit ćemo uvik

Hvala ti

Dok ovim putem tvoj izvor romori

Rod tebe nikad zaboraviti neće 

Valova šum nas hrabri u životu

A ti nam budi tišiteljka mila

Tebe nas veže ova gruda zemlje

I roda budućnost sve lipša izgleda

 

Ovu su ploču postavili bački Hrvati 1933. godine prigodom bunjevačke turneje Hrvatskog pjevačkog društva »Neven« kroz Bosnu i Dalmaciju, u prisustvu vlč. Blaška Rajića, te izaslanika Hrvatskog pjevačkog društva »Neven«, Pučke kasine, Katoličkog bunjevačkog divojačkog društva, Dobrotvorne zajednice Bunjevaka, Bunjevačkog momačkog kola, Bunjevačkog kola iz Sombora i  Hrvatskog prosvjetnog doma Subotice, a izradila ju je Industrija mramora iz Subotice. Ovom je prigodom dogovoreno da se ploča obnovi budući da je devastirana isto kao i crkvica na kojoj se ona nalazi.

Zatim je uslijedio odlazak na izvor rijeke Bune i u Međugorje, o čemu možete pročitati više u sljedećem broju.

Nedjelja je bila rezervirana za odlazak u Sinj, gdje se uz prisustvo cjelokupnog državnog vrha Republike Hrvatske odigravala 292. po redu Sinjska alka. Nakon kraćeg obilaska grada, članovi i simpatizeri DSHV-a posjetili su ergelu konja koja je osnovana 2005. godine i vlasništvo je Viteškog alkarskog društva, te su prisustvovali samom natjecanju alkara, čiji je ovogodišnji slavodobitnik 26-godišnji alkar Tino Radanović.                                           

g