Arhiv tekstova

Etnička pripadnost i na njoj temeljeni identiteti nastali su davno i prethodili su procesu u kojem nastaje moderno, građansko društvo te se formiraju suvremene nacije. Zajednička kultura i historijska sjećanja, ideja zajedničkog podrijetla, češće mitskog nego stvarnog, osjećanja solidarnosti i lojalnosti prema pripadnicima vlastite etničke skupine, neki su od socio-kulturnih i socijalno-psiholoških kriterija pomoću kojih se etničke skupine određuju. 

Građansko društvo i rađanje modernih nacija, etničke skupine smješta u predmoderno doba, no i u suvremenim okvirima one još opstaju, ili kao  arhaični tragovi svijesti o vlastitim korijenima, ili pak kao kvazi-nacionalne vrste manjinskih skupina koje iz nekih razloga nisu dostigle status nacije. 

I među vojvođanskim Hrvatima, uostalom kao i među Hrvatima u matičnoj državi, a i među mnogim drugim suvremenim nacijama, regionalni, zavičajni identiteti i lojalnosti vrlo su izraženi. 

Dio Hrvata je zbog različitih povijesnih neprilika napustio svoj zavičaj i pronašao drugi, pa treći… U tom povijesno-geografskom lutanju spone sa starim zavičajem i matičnim narodom slabe, ali želja za očuvanjem vlastitih specifičnosti i težnja da se svijest o vlastitim korijenima sačuva – ostaje. Možda upravo zbog toga, skupina Hrvata s novim regionalnim odrednicama bunjevački, bački ili vojvođanski, odlučila je posjetiti svoj stari »zavičaj«. Ovo je već treći posjet bačkih Hrvata vrelu Bune uz koju se, više po predaji nego li znanosti, vezuje njihovo podrijetlo. Tijekom prvog posjeta 1933. godine postavljena je spomen-ploča vili Bune i pradjedovskom kraju, a tijekom sadašnjeg odlučeno je obnoviti danas već skoro nečitljivu ploču. Rijeka Buna tako i bez znanstvenih dokaza ostaje spona koja povezuje generacije vojvođanskih Hrvata s Hrvatima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a kako je najavljeno, putovanje kroz povijest nastavit će se i iduće godine.