Arhiv tekstova

Gotovo je deset godina već prošlo (1998.) od povijesnoga boks meča za naslov prvaka svijeta u kojemu se nasuprot Lennoxu Lewisu, jednom od najvećih šampiona »plemenite vještine«, našao hrvatski boksač Željko Mavrović. Uspio je izdržati sve runde »na nogama«, a sudačko nadglasavanje i znatno jača reputacija njegova suparnika presudili su u korist novoga-staroga šampiona svijeta u apsolutnoj kategoriji. Danas, nakon cijele dekade izvan boksačkoga ringa, Mavrović se već niz godina uspješno bavi proizvodnjom eko hrane, a na poziv organizatora ATP Croatia Studena Opena, održao je prigodno predavanje na temu: »Sport kao stil života«, nakon kojega smo napravili kraći razgovor za naše čitatelje od kojih su mnogi, zasigurno, i uživo gledali taj nezaboravni susret protiv Lewisa.

4Baviti se boksom počeli ste već zarana, a prvi veći uspjesi ubrzo su se počeli nizati. Što biste izdvojili kao prvi znakoviti trofej iz tog amaterskoga dijela Vaše karijere?

Na početku karijere sam boksao u polusrednjoj kategoriji (71 kg) i jamačno najveći mi je uspjeh osvajanje naslova juniorskoga prvaka Jugoslavije. 

4Iz toga razdoblja imate još jedan vrijedan uspjeh koji se dogodio upravo na našim prostorima. Što ste to osvojili u Subotici i pamtite li još ponešto iz najvećeg grada na sjeveru Bačke?

U Subotici sam osvojio prestižnu, tadašnju »Zlatnu rukavicu«, koju sam primio iz ruku također velikoga boksača Tadije Kačara. Tada mi jer bilo 16-17 godina i nažalost ne sjećam se puno više o tome gradu, jer se sve odvijalo isključivo na relaciji hotel – dvorana. Oni koji su ispali ranije iz natjecanja imali su više prilike za razgledanje, dok sam ja, prošavši »do kraja«, ostao uskraćen za taj doživljaj.

4U godinama iza toga uslijedili su veliki uspjesi i na međunarodnoj amaterskoj sceni.

Ponajprije bih izdvojio nastupe na Olimpijskim igrama u Seulu (‚88.) i Barceloni ‚92.), uz brojne naslove na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Također uspio sam osvojiti i prestižnu, najvredniju boksačku nagradu na prostorima nekadašnje zajedničke države, »Zlatnu rukavicu«. U  to je vrijeme to bilo osobito teško, s obzirom na ogromnu konkurenciju koja je vladala među brojnim kvalitetnim boksačima. Pri kraju amaterskoga bavljenja boksom uspio sam osvojiti najznačajniju kolajnu, onu s Mediteranskih igara u Ateni. 

4Iako je borba za naslov prvaka svijeta u apsolutnoj kategoriji bila kruna Vaše karijere, prije nje ste imali i zavidne rezultate na europskoj sceni. Koliko ste godina držali europski naslov?

Tri sam godine uzastopce bio prvak Europe (1995.-1997.), tijekom kojih sam imao sedam uspješnih obrana naslova, no jamačno borba s Lennoxom je bila top točka moje cijele boksačke karijere.

4Kakav je to bio duel, gledan danas iz perspektive jedne lijepe sportske uspomene?

Bio je to vrhunac boksa za mene, protiv borca koji je jedan od najvećih šampiona u modernoj povijesti. Danas mogu reći kako za taj meč, unatoč činjenici da sam ostao na nogama do posljednje runde, nisam bio dovoljno spreman. Čak ni razlika u kilogramima (Lewis 15 kg viška) nije bila odlučujuća za prevagu, koliko okolnost da sam već tada odlučio prijeći na drugačiji način prehrane i pomaknuti granice vrhunskoga sporta u tom smjeru. Nažalost, zbog toga nisam mogao dati svoj maksimum u tom meču. Također, još bih dodao kako sam prilično loše taktizirao i u presudnim trenucima donosio lošije odluke.

4Aktualni životni trenutak neraskidivo je vezan uz posao proizvodnje eko hrane u Vašem centru koji se nalazi u Sloboštini kod Požege. Što je Vaš sljedeći profesionalni izazov? 

Proizvodnjom ekološke hrane želim stvoriti neke nove vrijednosti i ukazati na potrebu za takvim načinom prehrane. Osobno, s novcem zarađenim u profi boksu mogao sam lagodno živjeti, ali sam želio educirati ljude i nastojati im pomoći, te potaknuti pitanja o novim granicama, vrijednostima...

g