Arhiv tekstova

Sjetite se samo kako je to bilo nekada, samo prije nekih pet ili nešto više godina. Postojali su jedino stari, dobri fotografski aparati (vječni), neovisno o njihovom proizvođaču (SSSR, Njemačka – najčešći modeli u nas), koji su uredno bilježili slikovne zapise kroz svoja leća i prenosili ih na film, dobro skriven u svom kućištu. Slike su bile, za ta vremena, odlične, ali se moralo posebno paziti prilikom vađenja filma i razvijanja zabilježenog materijala. Svjetlost nikako nije smjela doći u kontakt s filmskom vrpcom, jer nije se jadnom dogodilo razočaranje u fotografskoj radnji kada bi djelatnik sliježući ramenima ustvrdio kako je film »osvijetljen« i da nema niti jedne uspjele fotografije. A danas je sve to samo stvar prošlosti i zahvaljujući napretku suvremene tehnologije i osjetnom padu cijena, tako da je danas gotovo svatko u prigodi posjedovati fotoaparat ili manju kameru. I više problema nema. Osim  ukoliko se zabilježeni digitalni zapisi ne »deletiraju« (izbrišu).

POŠAST FOTOGRAFIJA: Vratimo se još malo onim starim vremenima, kada je moderna tehnologija bila stvar dalekovidne projekcije budućnosti, a pojam digitalnog isključivo vezan uz znanstveno-fantastične filmove. Fotografiranje prigodnih događaja, ljudi, stvari i svega što je bilo vrijedno pohraniti u »kolekciju memorije« bilo je uredno upriličivano, primjerice na ljetovanju (primjer korišten zbog aktualnog ljetnog trenutka), ali je znatno umjerenije nego što se to radi u sadašnjici digitalnog »booma«. Jer, filmovi i njihovo »pretvaranje«u papirnate kopije donosilo je i solidni trošak, osobito nakon solidno ispražnjenih džepova nakon godišnjeg dopusta. Istina, oni dubljeg džepa i onda su »pucali« na desetine fotosa, dok su se oni skromnijih  financijskih potencijala zadovoljavali s dva, najviše tri ispucana filma. Zahvaljujući brzometnoj ekspanziji suvremene digitalne ere i drastičnom smanjenju cijene, nekada samo malom broju ljudi dostupnih digitalnih aparata i kamera, 2007. godina i njena prethodnica, donijele su općenarodnu dostupnost raznolikosti ponude spomenutih digitalaca. I namjesto potencijalnih, maksimalnih, stotinjak fotosa s ljetovanja, sada se ljudi s odmora vraćaju s pravim kolekcijama najraznovrsnijih fotosa na kojima je zabilježen (često) i najmanji detalj njihovog višednevnoga boravka. Po povratku doma još se dugo »fotke« ili video zapisi prebačeni na hard disk osobnog računala »vrte« pred ostatkom obitelji i prijateljima, kojima se želi izravno (ponosno) dokumentirati ljepota mjesta na kojima se provodio dopust. Suvremena tehnologija proširila je »granice« ljudske kreativnosti i često se moderni umjetnici najradije izražavaju upravo u ovoj formi (fotos ili video uradak), koja ne traži previše angažmana, osim sposobnosti »hvatanja pravog trenutka«. A najbolji fotos se može tražiti između tisuća i više pokušaja koji se brišu jednakom brzinom kao što i nastaju, i sve to posve besplatno bez ikakvih dodatnih troškova. Osim za možda baterije, ukoliko se ne rabe (u najvećoj mjeri zbog ekonomičnosti) dopunjive varijante mini akumulatora.

PAPARAZZO: Svakodnevno se susrećemo s ovim terminom, nastalim sinonimom za fotografa koji je u jednom starom filmu (Federico Felini, Dolce vita – 1960.) fotografirao poznatu divu skrivajući se u zasjedi, dok sama riječ u talijanskom žargonu označava uznemiravajućeg bučnog komarca. Zahvaljujući općoj dostupnosti digitalnih sprava, danas svatko može biti »ili već je«, na određeni način, »paparazzo«. Aparati i kamere su ultra lagani, brzom reakcijom u pravom trenutku može se  zabilježiti baš »sve i svašta« i eto ekskluzivne fotografije, na kojoj se čak može zaraditi i pristojan financijski iznos. Osobito ukoliko se atraktivni zapis ponudi nekom »slobodnijem«  mediju, bio on tiskovni ili video. A prigoda uvijek ima. Primjerice na ljetovanju, kada je ljudski rod u najoskudnijem tekstilnom trenutku pokrivanja svoje osobenosti. Upravo se zbog toga morate često paziti prigodom nekih situacija, jer nikad ne znate prati li vas objektiv nekog profesionalnog ili amaterskog paparazza. Glede obiteljskih (internih) fotosa, koji nikada neće ugledati naslovnice nekih »žutih« novina, one mogu samo biti predmetom privatnih šala i smiješnih komentara ukućana ili najbližih prijatelja. Ali su zato poznate osobe iz svijeta glamoura uvijek u strahu od »kandži«  onih koji ne prežu ni od čega kada je u pitanju mogućnost priskrbljivanja ekskluzivnih fotosa s potpisom.

MINI FILMOVI: Na koncu, brojni su ljubitelji snimanja amaterskih filmskih materijala, koji su to isto činili i s danas zastarjelim tehnologijama (VHS), koji prave svojevrsna dokumentarna djela u kojima bilježe sve oko sebe, pohranjujući zapise u digitalnu memoriju svoje »sprave«. Od klasičnih panoramskih filmova na kojima se vidi pravi turistički prikaz svega viđenog i doživljenog, pa sve do kompletne dokumentaristike koja uključuje reality situacije razgovora, sportsko-zabavnih aktivnosti i svega što se zbilja i »nefrizirano« dogodilo. Nije rijedak slučaj da se poslije, jamačno uz određene montažerske zahvate, ovakvi uradci nađu i na programima velikih televizija, jer kvaliteta digitalnog zapisa zadovoljava i vrlo zahtjevne standarde slike.

Zasigurno je svatko, tko posjeduje neku suvremeniju spravicu, barem jednom napravio ili pokušao napraviti mali film. Ukoliko nije, ljeto još traje i neka pokuša...