Arhiv tekstova

 

Posljednjih godina sve se više aktualizira pitanje globalnog zagrijavanja planeta Zemlje. Dok se u masovnim medijima mogu pronaći potresne priče i informacije o katastrofalnom djelovanju čovjeka i industrije koju je stvorio, u svakodnevnom se životu i dalje premalo radi na zaštitnim mjerama. Svjedoci smo brojnih poplava, sušnih godina, razornih vjetrova i zemljotresa, led se otapa, a razina mora diže. Međunarodni potpisani ugovori se najčešće ne provode, neke države ih ni ne ratificiraju, a posljedice se osjete u cijelom svijetu iako su glavni krivci industrijski razvijenija društva. Malobrojna ekološka društva, najčešće nedovoljno moćna za neku konkretnu akciju, nastoje bar podići ekološku svijest građana. Rezultati su za sada slabi, a istodobno negativne promjene na planetu sve vidljivije... 

 

HR: Posljednjih dana svjedoci smo nenormalno visokih temperatura zraka. Iz kuta stručnjaka koji se, među ostalim, bavi i ekologijom, kažite nam što se to zapravo događa i koji su uzroci ovakvih klimatskih promjena?

Događaju nam se tzv. toplotni valovi kada su ekstremno visoke temperature zraka, za ovo doba godine više od 35° С, više od 5 dana u kontinuitetu. To nam je indikator promjene klime, kao što su i povećani broj i intenzitet nepoželjnih vremenskih događaja kao što su poplave, oluje, valovi nesnosnih vrućina, suše, požari... Ove se pojave događaju globalno, na cijelom planetu.

O uzrocima ovih promjena najbolje je odgovoreno na konferenciji održanoj početkom veljače 2007. u Parizu (Međuvladin panel za klimatske promjene – IPCC), gdje su vrlo jasno rečene dvije stvari: vjerojatnost da je čovjek kriv za globalno zagrijavanje je oko 90 posto, te da je globalna koncentracija ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova od 1750. godine vidljivo rasla kao rezultat čovjekove aktivnosti. Porast ugljičnog dioksida (stvaranje efekta »staklene bašte«) rezultat je korištenja fosilnih goriva (ugljena, nafte, i dr.) i načina na koji se obrađuje zemlja. Ostatak uzroka može biti Sunce, kao osnovni izvor energije na planetu Zemlji. Znači, vrijeme je da se hitno djeluje i razmisli o odgovornosti koju imamo prema planetu Zemlji.

HR: Može li se globalno zatopljenje umanjiti ili usporiti?

Teoretski da, ali uz postojeći način proizvodnje i potrošnje (postojeće tehnologije) – ne.

Možemo ove pojave ublažiti upravo smanjenjem emisije štetnih plinova u atmosferu.

Striktna primjena Konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama i Kyoto protokola bila bi neophodna za početak akcije, koja bi trebala trajati desetljećima. Prema Kyoto protokolu emisiju bi za početak, tj. do 2012. trebalo smanjiti u odnosu na bilance iz 1990. u prosjeku za 5 posto. Iza toga bi slijedio nastavak akcije prema kvotama koje bi trebalo naknadno dogovoriti.

HR: Dugoročno gledano, što bi se planetu Zemlji u uvjetima ovakvih klimatskih promjena moglo dogoditi?

Zaključak koji slijedi iz studije »Klimatske promjene 2007. godine: Fizikalna znanstvena baza«, u čiju je izradu bilo uključeno više od 3000 znanstvenika iz cijelog svijeta i koja je trajala šest godina, kaže: u 21. stoljeću temperatura na Zemlji vjerojatno će porasti između 1,8 i 4 Celzijeva stupnja, ali ne isključuje se ni mogućnost da naraste za čak 6,4 Celzijeva stupnja. 

Što se tiče rasta razine mora, vjerojatnim se smatra rast u rasponu od 28 do 43 centimetra. Čak i da koncentracija svih stakleničkih plinova i aerosola ostane na razini iz 2000. godine, nećemo moći izbjeći daljnje zagrijavanje.

Topljenje polarnih kapa i ubrzanje procesa zatopljenja, dovelo bi do katastrofalnih promjena globalne klime, jer je polarni led jedan od osnovnih moderatora klime na planetu. Osim toga, kada se istopi led na Sjevernom polu, nestat će mehaničke prepreke koja je do tada usmjeravala morske struje (igrajući ulogu kopna). Zbog povezanosti svjetskog mora, promijenit će se kompletan režim i tok morskih struja na cijelom planetu. Slikovito rečeno »neke će pustinje ozelenjeti, a neke zelene oblasti postati pustinje«. Da bismo to ilustrirali spomenimo samo koliki utjecaj ima Golfska struja na klimu Europe. Kao posljedica toga, poplave će posebno biti katastrofične u nižim dijelovima svijeta, kao što su delte velikih rijeka (Inda, Nila, Amazona, i dr.). Odumiranje biljnog i životinjskog svijeta, smanjenje mogućnosti za poljoprivredu...

Povećanje razine mora i godišnjeg broja katastrofa (razornih vjetrova, poplava, suša., itd.), a paralelno s tim broja ljudskih žrtava i materijalne štete, dodatne su nevolje koje mogu uzdrmati ljudsko društvo i ekonomiju na svjetskoj razini i izazivati krize i ratove.

HR: Pod pritiskom pokreta za zaštitu okoliša mnoge vlade svjetskih zemalja su potpisale Protokol iz Kyota? Što je suština ovog protokola i što se njime pokušava učiniti? 

Kyoto protokol je stupio na snagu veljače 2005. godine. On obvezuje države (posebno industrijske) da smanje emisije plinova u prosjeku za 5,2 posto ispod onih izmjerenih u 1990. godini. Rok za ovo smanjenje je 2012. godina. Najveća odgovornost za primjenu i realizaciju Kyoto protokola upravo je na onim najrazvijenijim i ekonomski najmoćnijim zemljama, koje ujedno imaju i najveće emisije štetnih plinova. Međutim, kao i svaki međunarodni instrument koji uključuje slobodnu globalnu trgovinu, on ima i manjkavosti, ali o tome bi se moglo u posebnoj brošuri..Činjenica je međutim da mehanizmi Kyoto protokola otvaraju mogućnost pristupa dodatnim financijskim resursima za investicije u energetsku efikasnost  i druge projekte smanjenja emisije plinova GHG. Također, to nas ne oslobađa onog dijela obveze da zaštitimo svoj okoliš zbog sebe samih i vlastitog zdravlja (u većim gradovima su najveći zagađivači motorna vozila, prije svega zbog zastarjelosti voznog parka), pa čak i da NISMO potpisali Protokol. Nove energetska postrojenja trebalo bi bazirati prije svega na hidroenergiji i alternativnim izvorima. To bi ujedno bio i mali doprinos svjetskoj akciji.

HR: Je li Srbija potpisnica ovog protokola i što je po tom pitanju učinjeno u državi?

Srbija još uvijek nije ratificirala ovaj Kyoto protokol. Također, nemamo bilancu ili inventar plinova s efektima »staklene bašte« koji se generiraju na našem teritoriju, iako postoji rad na tome. Riječ je o industrijskim postrojenjima, termoelektranama, prometu... Ratifikacija Kyoto protokola u Skupštini Srbije jedan od ključnih preduvjeta za priključenje naše zemlje Europskoj uniji.

HR: Kakva je državna legislativa u domeni ekologije?

U nekim je područjima dobra, a u nekim je veoma zastarjela. Najveći problem je u primjeni čak i dobrih, postojećih zakona. Kazne za zagađivanje su male, inspektori su ograničeni samo na pisanje prijava, a rad naših sudaca ne poznaje broj riješenih slučajeva u domeni zaštite okoliša. Postoji također korupcija. Inspektori bi trebali imati izvršne ovlasti kao i kod poreznih inspektora.. 

HR: Prema Vašem mišljenju, koliko pozornosti subotička lokalna samouprava posvećuje pitanjima iz ove oblasti?

Subotička općina i dalje inzistira na uporabi fosilnih goriva, posebno u transportu. Nerazumno je otvaranje sve više benzinskih crpki, promovira se uvođenje plina za grijanje... Potrebno je veće korištenje javnog prijevoza (koji mora biti poboljšan) i bicikala. U poljoprivredi, spaljivanje je problematično jer povećava emisije plinova isto kao i spaljivanje smeća. Iako prema Zakonu o energetici ima obvezu napraviti Energetsku bilancu (Plan za održivu proizvodnju i potrošnju energije), grad još uvijek nije ni počeo razmišljati o energetskoj efikasnosti u graditeljstvu (izolacija kuća i stanova), energetskoj efikasnosti u industriji, proizvodnji energije iz obnovljivih izvora energije (vjetar, sunce, biomasa, termalna energija)... Ta pitanja su itekako važna i nitko »odozgo« neće učiniti ono što bi trebala Općina.

HR: Na kojem je stupnju u Srbiji primjena alternativnih vidova korištenja energije? Koliko su oni značajni za zaštitu životnog okoliša?  

Ukratko, Srbija je na velikom početku, jer se čak ni stvarni potencijali korištenja obnovljivih izvora ne znaju (npr. energija vjetra). Ove energije su veoma značajne, jer su praktično jedino rješenje za probleme klimatskih promjena, energetsku nezavisnost i smanjenje zagađenja.

HR: Koji su najnoviji zakoni u području zaštite životnoga okoliša na svjetskoj razini?

Zakonodavstvo je izuzetno kompleksno u ovoj oblasti i brzo se razvija, tako da nema prostora da se ukratko sve navede. Potrebna je ozbiljna analiza, misli li se na EU, na SAD, na druge kontinente...

HR: Ukratko, čime se od osnutka krajem 1999. godine CEKOR bavio (projekti, publikacije, građanske inicijative i sl.)?

Bavili smo se raznim temama: korporacijska odgovornost, klimatske promjene, monitoring međunarodnih financijskih institucija, istraživanja i promoviranje održive energetike i održivi transport kroz institucije i medije. Bavili smo se prilagođavanjem milenijskih raz-vojnih ciljeva Srbije u području održivog razvoja, Strategijom održivog razvoja Srbije, kampanjom protiv genetski modificiranih organizama, Strategijom lokalnog održivog razvoja, raspravom o zakonu o upravljanju otpadom u Srbiji... I još puno toga. Publikacije su o sudjelovanju javnosti, primjeni zakona u oblasti zaštite okoliša, korporacijskoj odgovornosti. Informacije postoje na www.cekor.org.

HR: Kako gledate na dokumentarni film »Neugodna istina« iz 2006. koji se temelji na predavanjima američkog političara Ala Gorea o globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama. Riječ je o filmu koji je dobio brojne nagrade, uključujući i dva Oscara… 

Film sam gledala na međunarodnom kampu o klimatskim promjenama na Šolti prošle godine i mislim da bi ga svatko trebao pogledati. Film poručuje da se globalno zatopljenje događa, da je stanje alarmantno i da je to rezultat našeg pretjeranog trošenja planeta – posebno ugljena i nafte. Film planiramo nabaviti.

HR: Nedavno, 7. srpnja, održan je globalni događaj »Live Earth« na kojem su svjetski poznate javne osobe nastojale upozoriti na važnost ekološke svijesti, kao i na načine kojima bi se naš planet mogao sačuvati. Kako u svakodnevnom životu, kao pojedinci, možemo utjecati na smanjenje negativnih ekoloških promjena? 

Svatko može nešto učiniti. Mi smo prošle godine u studenome izveli malu akciju u središtu grada i dijelili letke: »Stop klimatskim promjenama«. Na letku je navedeno kako svatko treba razmisliti što može učiniti u svom okruženju: štedjeti energiju, štedjeti vodu, izolirati kuću, više koristiti bicikl nego auto, kupiti uređaje koji štede energiju, podizati svijest, uključiti se u neku ekološku organizaciju, dati dobrovoljan prilog, i slično.

g